Mlada portugalska volonterka Vanda Elias boravit će u Karlovcu do narednog ljeta. Za početak nam se predstavlja i govori o prvim dojmovima u gradu na četiri rijeke...
– Imam 27 godina i u Karlovac sam došla u rujnu iz Portugala, ostajem deset mjeseci, odnosno do kraja lipnja. Rođena sam i djetinjstvo provela u malom mjestu São João da Pesqueira na sjeveru Portugala, a sada živim u Lisabonu, gdje sam završila studij komunikacijskih znanosti i bila zaposlena, dok nisam odlučila isprobati volonterski život!
Što si radila?
– Bila sam zaposlena kao asistent u jednoj nevladinoj organizaciji, glavni zadatak bio mi je “fundraising”, odnosno prikupljanje sredstava.
Ovo ti je prvi volonterski posao? I prvi duži boravak negdje izvan Portugala, ili već imaš slična iskustva?
– Zapravo, ne i ne (smijeh). Ovo mi jest prvi volonterski posao izvan Portugala, no imam nekog volonterskog iskustva u svojoj zemlji, a i putovala sam dosta pa tako ponekad i na duže vrijeme, recimo tri mjeseca sam radila u Grčkoj.
Kako si odabrala baš Karlovac i Carpe Diem?
– Kao što sam spomenula, stvarno jako volim putovanja, gledala sam i razmišljala gdje bih mogla volontirati i odmah mi se Hrvatska nekako istaknula, jer sam željela posjetiti i samu Hrvatsku, ali i neke susjedne i okolne zemlje u kojima također nikada nisam bila. A, projekt Carpe Diema mi se učinio vrlo zanimljivim i nečim što mi odgovara. Uz to, Karlovac je baš zgodan po tome da je neki treći tip grada, odrasla sam na selu, sada živim u velikom gradu, a Karlovac je tu negdje između toga pa je i to samo po sebi novo iskustvo.
I kako ti se sviđa ovdje?
– Svakog dana sve više. U početku mi je bilo malo teško i osjećala sam se dosta usamljeno. Obično su u ovakvim projektima zajedno 2-3 volontera, znam da je tako inače i u Karlovcu, ali sada se dogodilo da ostali imaju problema s vizama pa sam na kraju došla sama. Uskoro bi trebale doći i kolegice, ako se ne varam iz Turske i Armenije, pa će biti još lakše, no u međuvremenu sam se i sama, mislim, dosta dobro uklopila u Karlovac.
Izvan rada u CZM Grabrik, kako provodiš vrijeme?
– Moram početi s prirodom, jer to i inače volim i volim što ima tako puno mjesta za šetanje, obožavam što su tako blizu rijeke, rado odem do njih, ponesem si knjigu i čitam, šetam. Odem u kino ponekad, jako mi se svidio ovaj ciklus španjolskih i čileanskih filmova, a rekli su mi da će biti i portugalski filmovi pa se i tome veselim. “Pronašla” sam i jam sessione četvrtkom u Studentskom centru i to mi je sad omiljeno mjesto za izlazak, ne propuštam ih.
Sviraš li i ti nešto? Možda i nastupiš na jednom od jam sessiona u dogledno vrijeme?
– Zapravo sviram, jednu vrstu udaraljki i članica sam jednog udaraljkaškog ansambla u Lisabonu, iako sam tamo upoznala ekipu koja svira i oni me nagovaraju da zapjevam nešto. Zasad još nemam hrabrosti, ali tko zna, možda s vremenom…
Što zapravo slušaš?
– Volim glazbu, nemam neki omiljeni žanr, volim kada me nešto iznenadi, a to se može dogoditi u bilo kojem stilu glazbe.
Jesi li slušala što od hrvatske glazbe, bilo prije ili sad po dolasku, sviđa li ti se nešto posebno?
– Da! I to je zapravo zanimljiva priča. Prije dolaska ovdje sam znala samo za Baby Lasagnu, naravno preko Eurosonga, a onda kada sam tek došla u Karlovac, još nisam ni upoznala ljude, sve mi je potpuno novo i tražim da li se nešto događa taj dan u gradu i vidim – koncert Baby Lasagne! Odmah sam odjurila i bilo je super, tako da mi je boravak u Karlovcu stvarno zanimljivo i zabavno počeo.
Kažeš da se veseliš ciklusu portugalskih filmova pa u tom kontekstu, koliko ti nedostaje Portugal, odnosno nedostaje li ti nešto posebno ovdje?
– Pa ne, ne u smislu da mi nedostaje hrana ili običaji ili tako nešto. Jasno, nedostaju mi moji dragi ljudi, ali doći će mi jedna prijateljica u posjet pa se i tome jako veselim.
Što su ti zapravo zadaci u Karlovcu?
– Osnovno je priprema aktivnosti i radionica za mlade. Odradila sam već jednu malu radionicu izrade bookmarka, uskoro kreće tečaj portugalskog jezika, pripremam igru, “lov na blago” uz Halloween, a imam još dosta ideja, ali to sad ovisi i o samom Carpe Diemu, ja ću predložiti, a oni prihvatiti ono što im odgovara i što mogu realizirati. Lijepa je tradicija da svi volonteri pripreme i interkulturalnu večer, na kojoj predstave svoje zemlje i gradove, kulturu, a i gastronomiju zemlje iz koje dolaze pa se i tome veselim, mislim da ćemo to napraviti zajedno kada dođu i druge volonterke.
Kakav je odaziv na tečaj portugalskog jezika?
– Ne znam još točno, ali uskoro počinjemo i znam da nešto prijava ima, što mi je drago. Vjerujem da će biti zanimljivo, iako će to zapravo biti tečaj u kojem je komunikacija na engleskom, ali to neće biti problem, jer ovdje stvarno gotovo svi jako dobro govore engleski.
Učiš li ti hrvatski jezik? Kada smo sjeli na razgovor naručila si bez problema “sok od naranče”…
– Haha, da, trudim se naučiti nešto, volim jezike i učim zasad sama, iako mislim da ću krenuti i na tečaj hrvatskog jezika. Naravno, ne bih mogla sad baš razgovarati s nekim, ali trudim se naučiti što više riječi, a mogu reći i neke jednostavne osnovne rečenice, recimo “Danas je petak” (smijeh).
Spomenula si da voliš putovanja i da te zanimaju i okolne zemlje, jesi li već posjetila neke druge hrvatske gradove i možda nešto u okolici?
– Bila sam u Orahovici, gdje se uvijek održava trening za sve volontere u Hrvatskoj, a posjetila sam i Zagreb i Rijeku, svidjelo mi se. Voljela bih svakako otići i do Dalmacije, a kada mi dođe prijateljica iz Portugala planiramo posjetiti Ljubljanu. Od tih drugih zemalja nadam se da će biti malo vremena da posjetim i Bosnu i Hercegovinu, a možda i Austriju.
Što nakon kraja volonterskog angažmana?
– Zaista ne znam, budućnost je uvijek “otvorena knjiga” kada sam ja u pitanju, možda se vratim u Lisabon, možda nastavim putovati svijetom, možda se opet nađem i ovdje, tko zna!