Tog 4. augusta 1995. imala sam tačno osam godina, počela je svoju ispovijest u Saboru zastupnica Šimpraga
Zastupnica Karolina Vidović Krišto danas je ponovno izazvala buru
u Saboru replicirajući zastupnici Anji Šimpragi iz Kluba
zastupnika SDSS-a zbog toga što u svom govoru nije govorila
hrvatskim jezikom.
Vidović Krišto je nakon njezinog govora u ime Kluba zastupnika
podigla povredu poslovnika. Već uobičajeno, potpredsjednik Sabora
Željko Reiner joj je rekao da stavi masku, na što mu je ona
odgovorila “hvala na preporuci”, a tada je počela s kritikom
zastupnice manjina.
“Službeni jezik je hrvatski”
“U Hrvatskoj i u Hrvatskom saboru službeni jezik je hrvatski.
Nije tačno nego točno, nije 4. august nego 4. kolovoza”, kazala
je Vidović Krišto te kroz smijeh ponudila i objašnjenje zašto se
zadihala.
“Trčala sam uz stepenice pa sam malo zadihana”, kazala je Vidović
Krišto. Potpredsjednik Reiner joj je kazao da to nije bila
povreda poslovnika jer se nije pozvala niti na jedan članak
saborskog Poslovnika te joj je zbog toga dao i opomenu.
“Sjećanje jedne djevojčice iz kolone”
Zbog drugog razloga, a ne srpskog jezika, pozornost je izazvao i
govor zastupnice Šimpraga koja je govorila o svom bježanju iz
Hrvatske nakon Oluje. “Svake godine u ove dane dijete progovori u
meni. Sjećanje jedne djevojčice iz kolone”, kazala je u svom
govoru Šimpraga.
“Tog 4. augusta 1995. imala sam tačno osam godina. Najednom i
nebo je promijenilo boju. Sparina je otežavala disanje i nije
slutilo na dobro”, kazala je u govoru te dodala da je s ruksakom
spremljenim za 2. razred osnovne škole bila spremna za “put koji
nije ime i koji je vodio tko zna gdje”.
“Kolona je bila duga. Zvuk traktora i plač su nas okruživali.
Posljednje komadiće kruva ispod peke podijelila sam s rodbinom”,
kazala je u govoru te kazala da su ih pustili do Novog
Beograda.
“Tada sam odrasla, za tu jednu noć”
“Tada sam odrasla. Za tu jednu noć”, kazala je i dodala da se za
četiri godine vratila u Knin. “Znala sam da su i moji vršnjaci,
Hrvati s druge strane, prošli patnju i strah i morali ići putem
gdje nije bio njihov dom. Ali sam isto tako znala da će ta ista
djeca s jedne i druge strane jednom sjesti za taj isti stol i ne
dozvoliti da se više niti jednom djetetu ukrade pravo na
djetinjstvo i sreću”, kazala je u emotivnom govoru Šimpraga za
koji je dobila pljesak u sabornici.
“Znala sam da je puno važnije biti čovjek, nego samo Hrvat ili
Srbin”, rekla je u govoru. “Sada imam samo jednu želju: gradimo
društvo slobode, gradimo zajedničku budućnost”, zaključila je u
govoru.