Vlasnica i voditeljica Paviljona Katzler Morana Rožman jedan je od simbola onog najboljeg i najljepšeg što Karlovac nudi, a s njom razgovaramo pri samom kraju originalnog i sve bolje prihvaćenog "Festivala magle". Pri kraju, ali ne i na kraju...
– Tako je, nije još kraj, Festival magle završava danas predvečer, u Papas baru u 17 sati s posebnim festivalskim izdanjem “Skeptika u pubu”. Samo događanje inače je osmišljeno kao način da se znanost približi široj javnosti i običnim ljudima, a gdje to bolje napraviti nego – na šanku? Tako su nastali “Skeptici u pubu”, a ovo naše današnje izdanje bit će posebno i po tome što će imati tematska predavanja.
Tko su sve predavači, je li ulaz besplatan?
– Ulaz je, naravno, besplatan, a predavači su Ivana Čordašev koja poučava meteorologiju u Šumarskoj i drvodjeljskoj školi u Karlovcu, ona će govoriti upravo o karlovačkoj magli, zatim meteorologinja i direktorica programa zaštite prirode u WWF Adria Dunja Mazocco Drvar koja će govoriti o klimatskim promjenama te na kraju Stribor Marković, s predavanjem o halucinogenim biljkama.
Iako je ostalo još to jedno događanje u neku ruku možemo reći da je festival već iza nas, vjerujem uspješno proveden, kako si ti zadovoljna?
– Ja sam prezadovoljna, mislim da je što se tiče odaziva ljudi i cijele neke atmosfere koja je vladala ovo bilo najbolje izdanje.
A i vremenske prilike su ti išle na ruku?
– Da, vrijeme je bilo kao naručeno, s puno magle (smijeh). Tako da je ovo zaista bio pravi festival magle.
Spomenula si da je odaziv bio dobar?
– Je, jako sam zadovoljna, od otvaranja izložbe na kojem je bilo 70-ak ljudi, preko predavanja na Starom gradu sa 50-ak, sve to je za takav tip događanja vrlo dobro. Turističke šetnje su isto jako dobro prošle, na prvoj je bilo oko 50-ak sudionika, a na drugoj čak 75, što je iznad svih očekivanja. Srušili smo time i dvije već izlizane fraze, onu da se “ništa ne događa” koja je stvarno već potpuno besmislena, ali i onu drugu, a to je da “Karlovčani ne idu van kad je hladno i magla” (smijeh).
Često i inače spominješ “njorgavce”, jesi li primijetila koga od tih koji stalno njorgaju da se ništa ne događa na nekom od događanja?
– Ne, naravno, pa oni su bili prezaposleni njorganjem! Zašto izaći i zabaviti se, prošetati, naučiti nešto, pogledati izložbu… ako možeš kukati.
Naglasila si pozitivnu atmosferu…
– Da, i to me jako razveselilo, trebalo mi je to, ili da kažem – trebalo nam je svima to, jer u posljednje vrijeme je atmosfera prenegativna i počelo me to zamarati. Da se razumijemo, ne pada mi na pamet negirati da u gradu trenutačno postoje veliki problemi, prvenstveno ovaj s vodom i s radovima u Zvijezdi, ali isto tako neki više djeluju kao da su to jedva dočekali da mogu u svemu širiti negativu. Moramo biti svjesni problema, ali i mnogih dobrih i lijepih stvari u gradu.
Osobno mislim da bismo trebali i svi skupa biti glasniji oko problema, ali i oko podrške pa i ponosa na dobre strane grada…
– Apsolutno se slažem. Problema je dovoljno bez da se izmišljaju novi i da se u svemu kopa i traži nešto negativno i crno i da se, kraj krupnih stvari, rade drame i od svake sitnice. Problemi nas moraju tištati kao Karlovčane, meni osobno je voda cijelo vrijeme dobra, ali kao Karlovčanku me iritira i ljuti da neki moji sugrađani nemaju dobru vodu i da to nitko ne zna riješiti. Ali isto tako zamaraju me ovi koji njorgaju oko svega i ništa im ne valja. Zato sam rekla da me razveselila pozitiva oko festivala, i što se tiče samih posjetitelja i ljudi koji su bili zaista zainteresirani, pa i ne samo oni koji su došli, nego i oni koji su nas barem na društvenim mrežama podržavali i širili informacije, ali i kod svih ustanova koje su stvarno rado sudjelovale i uključile se u program pa do Turističke zajednice koja nam je jako podignula vidljivost.
Završili ste i na Hrvatskoj televiziji?
– Da! Bili smo u vremenskoj prognozi u Dobro jutro, Hrvatska, izreklamirao nas je Zoran Vakula i što reći, to je najgledanija emisija u Hrvatskoj, prognozu onda i dodatno svi uvijek gledaju, a dobili smo to besplatno, tako da hvala im od srca.
Ima li gostiju iz drugih gradova?
– Poneko “kapne”; ali festival je zasad baš karlovački brend i orijentiran je na Karlovac, što mislim da je i u redu. Sudionika izvan Karlovca svakako ima već kroz foto natječaj, na koji je ove godine pristiglo 129 fotografija iz cijele Hrvatske, puno ih je bilo iz Zagreba, Gorskog kotara, a po prvi puta i jedna iz inozemstva, iz Vojvodine, koja doduše nije odgovarala uvjetima natječaja, iako je bila zaista izvrsna, ali foto natječaj ima za uvjet da je riječ o – karlovačkoj magli. No, kažem, unatoč tome bilo je prijava i iz brojnih drugih gradova, što znači da karlovačka magla polako postaje zgodan brend za koji se zna i izvan grada.
Ima li sličnih festivala u svijetu?
– Istraživala sam i postoji, očekivano, festival u San Franciscu koji se i brendira kao svjetska prijestolnica magle. Zanimljivo je da su mi ove godine u Paviljonu Katzler bili i turisti iz San Francisca koji su se oduševili kada su čuli za naš festival magle i dosta smo se napričali, a i našalili na tu temu. Izvan toga, iznenadilo me da ima jako puno glazbenih Fog Festivala. Dakle, ne festivala ovog tipa, već glazbenih festivala koji nose taj “magloviti” naziv, očito je to popularno u glazbenim krugovima (smijeh).
Kada smo kod Hrvatske, nedavno se pojavio jedan statistički izvještaj po kojem je Karlovac, doduše, svakako jedan od najmaglovitijih gradova, ali ne i najmaglovitiji. Čvrsto drži drugo mjesto, no prvi je Slavonski Brod. Brođani i Ogulinci su se “svađali” oko Ivane Brlić-Mažuranić i Festivala bajke, jesi li spremna za svojatanje magle?
– Haha, nije zasad bilo prigovora, ali moram reći i da mjerenja naših učenika iz Šumarske i drvodjeljske škole pokazuju i više maglovitih dana nego što DHMZ službeno priznaje tako da ja vjerujem da smo ipak prvi. Također, u Slavonskom Brodu ima i dana sa smogom, nažalost, što u Karlovcu nije slučaj, mi nemamo tešku industriju i naša magla je eko magla!
Razmišljaš li već o sljedećem festivalu? Postoje li neke nove ideje?
– Ja zapravo kada nešto završim imam dojam da nikada više neću dobiti neku novu ideju, ali uvijek ih ima i uvijek dođu nove ideje i planovi. Ne samo što se tiče festivala, nego i što se tiče Paviljona Katzler i novih suvenira i ponude. Mislim da sam iscrpila sve, ali onda opet dođe nova ideja. Za sljedeću godinu već i postoje neke, ali nisam ih još posve uobličila pa ne bih ništa konkretnije govorila. Reći ću da je sve još u magli (smijeh)!
Do Paviljona Katzler su, dakle, dolutali i gosti iz San Francisca. Kako si inače zadovoljna posjetom, od kuda sve dolaze ljudi, što kupuju?
– Ne vodim točnu statistiku broja posjetitelja, ali zadovoljna sam. Puno toga ovisi od sezone, vremenskih uvjeta i slično pa mogu reći da imam od 0 do 200 posjetitelja dnevno. Ali vodim statistiku zemalja iz kojih su došli gosti, strance uvijek pitam od kuda su, tako da mogu reći da sam ove godine već oborila rekord, a tko zna, do kraja godine se možda i poveća. Uglavnom, ove godine imala sam posjetitelje iz 55 zemalja svijeta, od Islanda do Južne Afrike, od Perua do Kine.
Što kažu za Karlovac? Što kupuju u paviljonu?
– Za Karlovac je već poznata stvar da su svi stranci stvarno jako oduševljeni našim zelenilom u samom centru grada, svima je to lijepo, a neki jednostavno ne mogu doći sebi. U Paviljonu Katzler mislim da se svima, i domaćima i stranima sviđa to što nije ništa umjetno, što se vidi da su to lokalni proizvodi, nije neka masovna proizvodnja “Made in China” nego da to ima neku umjetničku notu u sebi. A, što se kupuje… najviše, naravno, sve do 5 eura (smijeh). Ali, recimo, jako su popularni karlovački kišobrani. Rado ljudima objasnim što se krije iza pojedinih predmeta pa ljude iz njemačkog govornog područja naprimjer oduševljavaju majice s karlovačkim riječima koje su najčešće upravo germanizmi pa kad im objasniš i kad onda počnu prepoznavati te riječi oduševe se. Jedna prijateljica mi je ovog ljeta baš rekla da je u Berlinu vidjela čovjeka s majicom iz Katzlera, možda je bio netko naš, a možda i neki Nijemac koji je bio kod mene pa mu se svidjela priča. I inače se ljudi prepoznaju po tim majicama, isto ovog ljeta, javljaju mi se iz Orebića… “e, ja bila s majicom Brejn Demiđ i vidim na nekoj klupici sjedi cura s majicom Ni da ni ne”. Uvijek mi bude jako drago kad nešto takvo čujem.
Kako ide posao sada izvan sezone?
– Izvan sezone je uvijek malo lošije naravno, nekad i puno lošije, ali Paviljon Katzler je uvijek tu. Evo, sada sam postala i “blagajnica” za Zakon Teatar koji je isto jedna predivna pozitivna priča koja me veseli i naravno da ću uvijek rado sudjelovati u takvim stvarima i pomoći ako mogu. Što se samog Katzlera tiče Festival magle je bio baš za moj gušt, tu me stvarno nije briga hoću li nešto zaraditi (odgovor – neću!), a zimi i meni i svima koji se bave sličnim poslom pomogne Advent, koji je isto jedna lijepa i draga mi karlovačka manifestacija, iako se nadam da će se malo i proširiti pa doći do mene, da se protegne i sam Advent tim krakom promenade, a ne da ja moram ići u kućice (smijeh).
Širi li se magla i izvan Festivala magle?
– Širi! Evo i sad smo imali u Edisonu maglovite koktele koje je pripremao Vladimir Poschko, Tempo već neko vrijeme ima pizzu “Karlovačka magla”, za to me i zvala vlasnica i pitala bih li se ljutila, rekoh “pa nemoj biti smiješna, to je i cilj”, magla je naša zajednička zgodna priča, nisam ja izmislila maglu. Evo, s njima smo imali i suradnju tijekom ovog festivala pa su svi koji su u ovom tjednu kupili pizzu “Karlovačka magla” na poklon dobili i teglicu karlovačke magle iz Paviljona Katzler.
Imaš li neke konkretne najave za skorije vrijeme?
– Evo, mogu najaviti da ide novo izdanje kalendara “Karlovačke tragikomedije” koji je bio jako dobro primljen, sad radimo na novom, ja smišljam sadržaj, Dinko Neskusil će biti zadužen za fotografiju, a Goran Glavač za dizajn, isto dragi i dobrih ljudi koji su pozitivni i aktivni i s kojima obožavam surađivati.
