Pomoć je dostupna besplatno i anonimno na liniji Centra za sigurniji internet – 0800 606 606.
Vrijeđanja i ponižavanja postali su svakodnevni dio života osnovnoškolaca. No, kraj nastave ne znači i kraj nasilja – ono se samo premješta u digitalni svijet: na društvene mreže i u privatne poruke, piše Net.hr.
– Okej je kad imaš društvene medije i kad samo gledaš, ali ako želiš objavljivati i postati neki influencer, morat ćeš se nositi s hejt komentarima i mržnjom, jer neki ljudi samo tako to radi, poručuje Aura Rodočaj, učenica šestog razreda.
Provedeno istraživanje
Koliko je internet postao prostor pun pritiska i netrpeljivosti među djecom, pokazuju rezultati nacionalnog istraživanja provedenog u sklopu međunarodnog projekta deSHAME Hrvatska, koji su realizirali Centar za sigurniji Internet i Centar za nestalu i zlostavljanu djecu.
U istraživanju je sudjelovalo više od 1.700 učenika od petog do osmog razreda osnovnih škola diljem Hrvatske. Rezultati su zabrinjavajući: gotovo 90 posto učenika doživjelo je neki oblik nasilja, dok više od polovice priznaje da su i sami sudjelovali u njemu.
S razvojem tehnologije, nasilje sve češće poprima digitalni oblik – snima se, dijeli i objavljuje. Prema podacima, svaki treći učenik bio je žrtva internetskog nasilja, a svaki četvrti ga je počinio, najčešće dječak.
Isključivanje, snimanja…
– Od isključivanja iz grupa, od vrijeđanja, od snimanja u neprimjerenim pozama ili situacijama primjerice u toaletu, pa do toga da se fizički tuče dijete što smo imali nekoliko slučajeva ove godine pa se to snima, objavljuje na internetu do i zaista tog dijeljenja eksplicitnog sadržaja među vršnjacima koji nije primjeren i to je ozbiljno kazneno djelo, upozorava Tomislav Ramljak, voditelj projekta i Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.
Podaci pokazuju i da je svaki treći osmaš primio poruke seksualnog sadržaja od nepoznatih osoba, dok ih isto toliko takve poruke šalje poznatima – često zbog pritiska ili ucjene. Posebno zabrinjava podatak da trećina petaša, djece starih tek 11 godina, tvrdi da ih netko često dodiruje na neugodan način.
– Roditelj sam ne može preuzeti potpunu odgovornost – tu mora reagirati i sustav. Djeca su u njemu godinama, naglašava Lucija Vejmelka, izvanredna profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu i voditeljica istraživanja.
Način prevencija
Kao jedan od načina prevencije, sve veći broj škola odlučuje ograničiti ili potpuno zabraniti korištenje mobitela u školskim prostorima.
– Nema fotografiranja u školi, nema dijeljenja snimaka niti snimanja učitelja na satima, ističe Violeta Vragotuk, ravnateljica OŠ Središće u Zagrebu.
Takve mjere daju rezultate. “Djeca više komuniciraju, šetaju za vrijeme odmora, razgovaraju”, dodaje ravnateljica. Ipak, i dalje gotovo svako drugo dijete u online prostoru, kao i dvije trećine u stvarnom svijetu, odlučuje – šutjeti.
Kako roditelji mogu pomoći? Najvažnije je razgovarati.
Duboke posljedice
– S nama trebaju razgovarati ako smo previše na mobitelu ili radimo nešto što ne bismo trebali. Da nas osvijeste, kaže Aura. “Jer ako nam samo oduzmu mobitel, osjećamo se izolirano. Sve se danas događa preko mobitela”, dodaje.
Zlostavljanje, pogotovo ono koje se odvija na internetu i pred očima drugih, ostavlja duboke emocionalne posljedice. Stručnjaci naglašavaju da je pravovremena reakcija ključna – svako nasilje treba prijaviti, a svako dijete mora znati da nije samo, navodi se u prilogu RTL-a.
Pomoć je dostupna besplatno i anonimno na liniji Centra za sigurniji internet – 0800 606 606.
