Rukometaši Karić i Perajica ogorčeni: Stalno nešto moramo čekati, a Kasunić nas ignorira!

Dva ponajbolja pojedinca iz zadnjeg susreta s Moslavinom u Karlovcu, vratar Denis Karić i bek Matija Perajica, ne putuju danas s momčadi u Vinkovce na susret 7. kola Premijer 1. HRL. Obojica već duže vrijeme zbog igranja riskiraju zdravlje jer nastupaju s nezaliječenim povredama što nije dobro za momčad, ponajviše za njih osobno. Roditelji im financiraju liječenje jer se plaše da sutra ne ostanu invalidi. Obećanja odgovornih u klubu, konkretno povjerenika Tihomira Kasunića, da će im omogućiti liječenje kod specijalista do danas nisu realizirana pa sad s razlogom otkazuju odlazak u Vinkovce.

– Procijenili smo da u Vinkovcima možemo izgubiti pa ćemo iskoristiti jednotjednu pauzu kako bi zaliječili ozljede i našoj momčadi bili na raspolaganju u utakmicama što slijede – kaže Perajica.

– Samo da objasnim, sigurno nismo od onih koji napuštaju klub u njegovoj do sada najtežoj situaciji kad nakon 23 godine trebamo obraniti prvoligaški status kojega neprekidno uz Zagreb još jedino ima HRK Karlovac. Mislim da smo to do sada pokazali. Dapače, ostajemo uz našu mladu ekipu, uz trenere čiji trud cijenimo, ali moramo voditi brigu o našem zdravlju – dodaje Karić.

Već duže vrijeme na operaciju meniskusa čeka Ivan Bačić kome je Kasunić obećao pomoći što prije doći do specijaliste u Zagreb dr. Bojanića. Od toga ništa. Pitanje je kad će Bačić biti spreman za igru i da li će uopće još htjeti igrati.

Stalo im je, poručuju, do kluba i zato javno žele reći istinu. Nikoga nažalost nije briga za klub, treneri i igrači prepušteni su samo sebi i, već im je dosta lažnih obećanja. Ozljede su, poručuju, za njih manji problem od “bolesti” od koje boluje klub a to je totalna dezorganizacije koju više ne mogu tolerirati. Ne vide “svjetlo na kraju tunela” a za što optužuju najodgovornije. Obećanja koja su dobili prije dvije godine još i danas nisu realizirana. Kariću, Perajici, Bačiću, Prezelju i Dominiku Smojveru obećano je 2.000 kuna mjesečno hranarine, nagrade za troškove dolaska na trening dva puta dnevno i odigravanje utakmica. Hranarinu su primili za dva mjeseca dok im za preostali dug od osam mjeseci nitko ništa ne govori. Ali, nije sve u novcima…

– Tihomir Kasunić nam je obećao da ćemo dobiti zaposlenje, od toga još do dan danas nažalost ništa. Od 1. rujna su nam obećali da će nam naknadu isplaćivati preko studentskog ugovora, ali opet ništa. Da stvar bude još gora s nama nikad nije obavljen niti jedan ozbiljan razgovor. Nemamo ništa protiv Kasunića ali on nas uporno ignorira. Njegov odgovor je da ništa ne može učiniti jer čeka što će reći “gazda”. Zapravo, on nije kriv, on je tek “lutka na koncu”. Naime, pored trenera o klubu još jedino brinu tajnik Galović i povjerenik Kasunić. To tako više ne može, nešto treba poduzeti dok još nije kasno – ogorčen je Denis Karić.

– Stalno nekoga i nešto moramo čekati. Želim igrati u Karlovcu, volim klub, ali kad mi se ukaže prva prilika odlazim jer je ovdje nesnošljivo, ne vidim svoju igračku budućnost, a najsretniji sam u Karlovcu. Ako takvo stanje potraje bojim se da će i ostali igrači otići. Iz kluba su već otišli trener Đanković te igrači Obranović i Smojver. Nedavno je u kadetsku momčad Zagreba otišao pivot Miličević, sutra možda neće moći zbog obveza na fakultetu u Rijeci igrati Crnković, naš drugi pivot. Imamo solidnu mladu momčad kojoj je sada itekako potrebna dobra organizacija kluba, logistika, da razmišljaju o treniranju a ne da se opterećuju nečime na što ne mogu utjecati. Dokle će naš klub stvarati igrače za druge klubove? – pita se Matija Perajica.

Požega: Želim se vratiti – Mislim da još nije kasno da se zadrži ovaj rang natjecanja i naravno da se želim vratiti i pomoći igračima. Prvo to od mene trebaju zatražiti treneri, a drugo sa mnom netko treba razgovarati i od odgovornih, konkretno Kasunić. Postoje neki uvjeti zbog kojih bih se vratio, ali to nipošto nije nešto što bi klub moglo dovesti u nezavidnu situaciju – kaže je Dragomir Požega kad smo mu rekli da ga Karić i Perajica pozivaju da se vrati i pomogne.

Ističu da žele igrati u Karlovcu ali ne pod tim uvjetima. Misle da klub još ima šanse ostati u Premijer ligi ako bi se angažiralo Požegu kojega svi igrači vrlo cijene i koji bi sigurno bio pravi vođa karlovačkom “dječjem vrtiću”. S njim bi puno dobili, ističu, naročito mladi igrači kojima treba poticaj. Zbunjeni su, ne znaju što bi poduzeli, a na javnu kritiku odlučili su se s namjerom, ne da “dolijevaju ulje na vatru”, već da se što prije ta neizvjesnost i agonija koja je zahvatila HRK Karlovac konačno pokrene s mrtve točke.

KAŠonline