Velika Gospa je svetkovina uznesenja Blažene Djevice Marije koja se radicionalno slavi 15. kolovoza. Taj je dan ujedno i državni blagdan u Republici Hrvatskoj gdje je mnogo marijanskih svetišta.
Svako je euharistijsko slavlje i svaki blagdan je radost za
Crkvu, za kršćane. Na svetkovinu mnoštvo vjernika hodočasti u
mnogobrojna Marijina svetišta, tako je i u Karlovačkoj županiji
gdje se blagdan Velike Gospe tradicionalno proslavlja u župama
Kamensko i u Novigradu na Dobri. U Kamenskom, župi BDM Snježne,
misu u 11 sati predvodio je Karlovčanin preč. Matija
Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u
Zagrebu, u koncelebraciji sa svećenicima Karlovačkog dekanata.
Misa je održana u skladu s preporukama epidemiologa po prvi put
bez tradicionalne procesije.
ČESTITKA
– Današnje slavlje donosi radost koju, noseći pozdrave i čestitke
sa zagrebačkog Šalatskoga brijega gdje se školuju i pripremaju
budući svećenici, čestitam vama, mnogopoštovani oče provincijale
i župniče fra Mario, vama cijenjeni oci pavlini koji ste
stoljetni čuvari ovoga karlovačkog svetišta, čestitam i vama
dragi župljani i hodočasnici, koji ste i ove godine očitovali
svoju ljubav donijevši Majci Božjoj u Kamensko zahvalu i molbe,
žrtve i predanost, kao i razne svoje nakane te nakane onih za
koje osjećate da im je potrebna vaša molitva i blizina. S
posebnim pouzdanjem, žarom i poniznošću molimo za naš grad
Karlovac i hrvatsku domovinu – kazao je na početku svoje
homilije preč. Matija Pavlaković.
– Danas se želimo spomenuti jedne žene koja nam je značila i koja
nam znači najviše u životu, a da toga često i nismo svjesni.
Danas je njezin blagdan i danas se želimo podsjetiti njezinog
značenja za naš život, zahvaliti joj na tome i za budućnost se
uteći njezinom moćnom zagovoru – propovijedao je preč.
Pavlaković zapitavši se:
ZAŠTO NAS DRUGI VODE
– Što nam u našem životu znači Marija, Isusova Majka? Možda je
najbolje o tom značenju razmišljati kroz njezin život. Vi žene,
majke i djevojke to ćete Vašim ženskim srcem možda i bolje
razumjeti, ali i mi muškarci možemo puno toga razumjeti srcem
sina i srcem muža, makar to tako često i ne želimo ili ne znamo
pokazati …
– Dok razmišljamo o Marijinoj hrabroj spremnosti kako da ne
pomislimo na našu nespremnost. Često nemamo ni neko svoje
mišljenje o svojemu planu, niti neki plan za svoj život. Puštamo
da nas voda nosi amo-tamo, baš kao u ovim poplavama prije koji
tjedan u Zagrebu. Nosi nas bujica bez našega pristanka i volje,
bez mnogog razmišljanja i našega utjecaja na ono što se zove –
naš život! Puštamo da nas vode tuđa razmišljanja i planovi ili
mediji sa svojim glamurom. Puštamo da nas vode želje koje zapravo
nisu naše autentične, nisu plod otkrivanja vlastitog poziva već
su nam nametnute iz okoline, iz medija, s televizije i radija.
Kao da ne razmišljamo svojom glavom. Vode nas ideologije i ideje,
desne i lijeve. I dok god je tako, mi nismo spremni preuzeti svoj
život u svoje ruke. Tek kada to učinimo moći ćemo svojom voljom,
dobrovoljno … Dakle dobrom voljom, pristati uz Boga –
kazao je rektor Međubiskupijskog sjemeništa u
Zagrebu.
PITANJE IDENTITETA
– Ako ne znamo tko smo i što smo, kako ćemo znati što nam je
činiti. Marija je svoj identitet otkrila u otvorenosti Božjem
naumu spasenja. A mi? Što je s našim identitetom? Davno je
objavljeno da su stanovnici Hrvatske po identitetu oko 88%
katolici. Kakav visoki postotak! Ali, ne izgleda li naš narodni i
vjerski identitet drugačije kada stvarno treba biti katolik, a to
treba biti u svakodnevnom životu, ne samo pri busanju u prsa. To
treba biti uvijek i svuda, a ne samo pri popisu stanovništva.
Razmišljamo li otkuda u našem narodu toliko grijeha protiv
života? Razmišljamo li otkuda u našem narodu toliko psovke? A
onda pomislimo li koji puta da biti katolikom obuhvaća i
još nešto više osim nepsovanja i neubijanja? Stanovati i živjeti
u zemlji koja je oko 88% katolička trebalo bi ljudski i kršćanski
gledano biti skoro kao “raj na zemlji”. Ali, svi znamo i itekako
bolno osjećamo da to nije tako. Jedan od razloga smo upravo i mi
katolici jer, premalo smo ono za što se izdajemo da jesmo, a i
previše izdajemo ono što jesmo. Samo jedan primjer, a to je naš
odnos prema onome što se skupnim imenom naziva odnos prema
građanskim krjepostima – naglasio je u svojoj homiliji na
blagdan Velike Gospe na misi u Kamenskom.
Nadbiskup zagrebački, još kao krčki biskup i predsjednik Vijeća
za laike Hrvatske biskupske konferencije, sudjelujući na
studijskim danima na temu “Crkva, demokracija, opće dobro” 1995.
godine ovako je ustvrdio: “Mi Hrvati, budući da smo dugo bili bez
vlastite države, razvili smo dobro osjećaj za nezavisnost i
potrebu za vlastitom državom”.
– Upravo zbog te situacije nismo bili dovoljno osjetljivi za
građanske krjeposti: odgovornost, opće dobro, korektan odnos
prema državnim institucijama … Stoga, kao kršćani osjećamo,
osobito danas, potrebu da promoviramo na svim razinama i poljima
građanske krjeposti te inicijative pojedinaca i skupina. Svima
nam je surađivati na dobro čovjeka – naglasio je preč.
Pavlaković.
—————————————————————–
Preč. MATIJA PAVLAKOVIĆ
Rođen je 1982. godine u Karlovcu, sin je Marine Pavičić i Ivana
Pavlakovića, legendarnog karlovačkog rukometnog golmana, danas
trenera svih vratara u HRK Karlovac i RK Škola rukometa
Karlovac.
Godine 2000. upisuje Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u
Zagrebu kao student laik, nakon čega ulazi u Nadbiskupsko
bogoslovno sjemenište kao svećenički kandidat Zagrebačke
nadbiskupije. Teološki studij završio je na Papinskom sveučilištu
Gregoriana u Rimu.
Za vrijeme đakonskoga praktikuma obavlja službu odgojitelja u
Međubiskupijskome sjemeništu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen
2006. godine. Kao svećenik do sada je obavljao sljedeće službe:
tajnik zagrebačkoga nadbiskupa (2006.), župni vikar u župi Svete
Obitelji u Zagrebu (2007.), župni vikar u župi sv. Petra apostola
u Zaprešiću (2007. – 2011.), te upravitelj župe sv. Petra i Pavla
u Kašini (2011. – 2016.).
Trenutno vrši službu rektora Međubiskupijskoga sjemeništa u
Zagrebu.
————————————————————-