Na promociji knjige o 150 godina Hrvatskog liječničkog zbora dodijeljena i nagrada za životni rad dr. Marku Dejanoviću - izabran je za Začasnog člana.
Prije otprilike tjedan dana u Hrvatskom liječničkom zboru svečano je održana promocija knjige „Poruke iz prošlosti – govori predsjednika Hrvatskoga liječničkog zbora“, čiji su autori prof. dr. sc. Željko Krznarić i prof. dr. sc. Stella Fatović Ferenčić.
Riječ je o kapitalnom izdanju koje donosi jedinstven povijesni pregled djelovanja Hrvatskog liječničkog zbora kroz gotovo 150 godina, nudeći uvid ne samo u razvoj medicinske struke, nego i u društvene, kulturne i političke okolnosti u kojima se oblikovala hrvatska medicina. Po svojoj sadržajnosti, opsegu i historiografskom značaju knjiga se već sada svrstava među najvrjednija izdanja u suvremenoj povijesti Zbora.
Gotovo stoljeće i pol kontinuiteta
Hrvatski liječnički zbor osnovan je 26. veljače 1874. godine pod nazivom Sbor liečnikâ kraljevina Hrvatske i Slavonije, s ciljem unapređenja zaštite zdravlja naroda, stručnog i znanstvenog rada, njegovanja liječničke etike te zaštite staleških interesa. Tijekom povijesti više je puta mijenjao ime, prateći političke i društvene okolnosti, da bi mu 26. veljače 1991. ponovno bio vraćen današnji naziv – Hrvatski liječnički zbor.
Zbor je 1992. primljen u članstvo Svjetskog liječničkog udruženja (WMA), a 2013. Republika Hrvatska i HLZ postali su punopravni članovi Europske unije liječnika specijalista (UEMS), čime je dodatno potvrđen njegov međunarodni ugled.
Odličja i karlovački potpis
U nastavku svečanosti dodijeljena su godišnja odličja Hrvatskog liječničkog zbora za izniman doprinos struci, zdravstvenom sustavu i ugledu Zbora. Među izabranima je i Karlovčanin Marko Dejanović, dr. med., kojem je dodijeljeno najviše priznanje – nagrada za životni rad – izabran je za Začasnog člana. Uz njega su odličje – medalju Začasnog člana primili i doc. dr. sc. Žarko Bakran, prim. dr. med., te mr. sc. Ivan Dubroja, dr. med.
Nagrada za životni rad Hrvatskog liječničkog zbora dr. Dejanoviću tako je i službena potvrda onoga što Karlovac već desetljećima zna – da je riječ o liječniku čiji je profesionalni i ljudski trag duboko utkan u zdravstvenu i društvenu povijest grada.
Liječnik koji je obilježio karlovačku bolnicu
Cijeli svoj radni vijek, od 1971. do 2010. godine, dr. Marko Dejanović proveo je u Medicinskom centru i Općoj bolnici Karlovac. Obnašao je niz odgovornih dužnosti – od voditelja odjela i šefa hematologije do ravnatelja Opće bolnice Karlovac od 1985. do 1991. godine.
U tom je razdoblju bolnica doživjela snažan razvoj: otvoreni su Centar za dijalizu, odjeli interne neurologije i medicinske rehabilitacije, Poliklinika, modernizirane laboratorijske, radiološke i transfuzijske službe, nabavljen prvi CT uređaj te značajno unaprijeđeni prostorni i tehnički uvjeti rada.
Posebnu je pozornost posvećivao i humanizaciji bolničkog prostora, potičući kulturne projekte poput likovnih kolonija i stvaranja zbirke s više od stotinu umjetničkih djela. Više od dvadeset godina predavao je u Medicinskoj školi Karlovac, a 1989. godine organizirao zapažene simpozije hematologa i transfuzijologa Hrvatske.
Aktivnost i nakon umirovljenja
Ni nakon odlaska u mirovinu dr. Dejanović nije se povukao iz struke. Od 2014. do 2015. bio je prvi voditelj Jedinice za palijativnu skrb u Karlovcu, gdje je uspostavljen interdisciplinarni tim i suvremeni model skrbi za palijativne bolesnike. Objavio je dvadesetak stručnih i znanstvenih radova, ponajviše iz područja hematologije, te sudjelovao kao glavni ispitivač u kliničkim ispitivanjima lijekova za liječenje kronične mijeloične leukemije.
Godine 2017. postao je počasni predsjednik Hrvatskog društva za hematologiju, a aktivan je i u Hrvatskom društvu za hematologiju i transfuzijologiju te Nacionalnoj grupi za multipli mijelom. Dobitnik je brojnih priznanja, kao i Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.
Životopis
Marko Dejanović, dr. med., specijalist interne medicine i subspecijalist hematologije, rođen je 10. lipnja 1947. godine u Širokoj Rijeci (općina Vojnić). Osnovnu i srednju školu završio je u Beogradu, gdje je 1970. diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Pripravnički staž odradio je u Medicinskom centru Karlovac.
Poslijediplomski studij medicinske citologije završio je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1978. godine, specijalistički ispit iz interne medicine položio je 1979., a poslijediplomski studij iz hematologije završio 1989. godine. Stručno se usavršavao u Ateni, Milanu, Beču i Cagliariju.