U nedjelju, 30. kolovoza župljani župe sv. Marije Magdalene u Prilišću zajedno s obitelji i rodbinom pokojnika spomenuli su se desete obljetnice smrti domaćeg sina toga kraja preč. Mije (Mihovila) Pavlakovića.
Misno slavlje, uz poštivanje svih epidemioloških mjera te
održavanje socijalne distance, s početkom u 17.00 sati u
grobljanskoj kapeli sv. Jurja mučenika u Vukovoj Gorici, župa
Prilišće, predvodio je mons. Ferdinand Vražić,
svećenik u miru i supsidijar u župi Karlovac-Novi Centar koji je
generacijski povezan sa preč. Pavlakovićem. U koncelebraciji su
sudjelovali vlč. Josip Priselac, domaći župnik i
preč. Matija Pavlaković, nećak pokojnika.
Govoreći o preč. Pavlakoviću, mons. Ferdinand Vražić rekao je da
su oni koji su ga bolje poznavali mogli u njemu vidjeti i
doživjeti čovjeka, svećenika i prijatelja koji nije robovao
vanjštini i formalizmu; koji se nije zadovoljavao minimumom – ni
u propovijedi, ni u običnom razgovoru, ni u crkvenim ni
društvenim sredinama.
– Od sebe i od svojih suradnika uvijek je tražio ono što je
‘najviše mogao’ bilo da je riječ o radu s djecom i mladima,
bogoslovima, starijima, s obiteljima ili s odraslima. Krasila ga
je želja i inicijative za svećeničkim zajedništvom te bratska
povezanost sa svim redovničkim zajednicama unutar crkvenih
službenika – kazao je mons. Vražić
dodavši:
– Takav život je moguć jedino onda ako je čovjek istinski vjeran
i istinski slobodan; ako je vjeran Bogu, Crkvi i svojem
svećeničkom zvanju. Upravo to danas želi i od crkvenih službenika
traži papa Franjo. A naš ‘Miško’ je to u drugačijim vremenima i
okolnostima na svoj način istinski živio – zaključio je
mons. Vražić.
Nakon popričesne molitve riječi zahvale uputio je preč. Matija
Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i nećak
pokojnog Mije. Zahvaljujući okupljenima primijetio je kako su se
na euharistijskome slavlju okupili ne samo vjernici domaćega
kraja, nego i oni iz Zagreba gdje je nekada pokojnik pastoralno
djelovao.
O PREČ. MIJI (MIHOVILU) PAVLAKOVIĆU
Rođen je 17. travnja 1936. godine u mjestu Račak, pokraj Vukove
Gorice, župa Prilišće, kao najmlađi od četvero djece. Nakon pučke
škole u Prilišću, završio je nižu gimnaziju u Požegi, a potom
višu gimnaziju i Bogoslovni fakultet u Zagrebu. Završivši
filozofsko- teološke studije, 29. lipnja 1963. godine zaređen je
za svećenika po rukama i posvetnoj molitvi kardinala Franje
Šepera, nadbiskupa zagrebačkog, a Mladu misu slavio je 7. srpnja
iste godine u Prilišću.
Kratko je 1963. godine bio na ispomoći u župi Brckovljani koju je
1964. preuzeo i njom upravljao do 1981. godine. Od 1981. do 1986.
godine bio je duhovnik Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u
Zagrebu, a od 1986. do 2003. godine bio je župnik u Granešini. Od
1988. do 2002. godine bio je i dekan Remetskog dekanata. Od 2003.
do 2009. godine bio je župnik u bolničkoj župi Milosrdnih sestara
u Vinogradskoj u Zagrebu. Od 1994. godine, dekretom kardinala
Franje Kuharića, nadbiskupa zagrebačkog, imenovan je začasnim
kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog.
Prečasni Mijo Pavlaković, nakon što je 2009. godine zbog
zdravstvenih razloga umirovljen, boravio je u Svećeničkom domu
sv. Josipa na zagrebačkom Kaptolu, a preminuo je u Klinici za
infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” 27. kolovoza 2010.
godine u 75. godini života i 47. godini svećeništva.