Sportski klubovi diljem Hrvatske šokirani su odlukom Ministarstva
znanosti i obrazovanja da se s početkom školske godine zabranjuju
treninzi sportskih klubova u školskim dvoranama.
Nije to prva odluka vezana uz pandemiju koronavirusa koja, uz svo
uvažavanje ozbiljnosti situacije, nema veze s logikom i pameću,
no ova će izravno utjecati na tisuće i tisuća mladih sportaša u
Hrvatskoj, pa tako i u Karlovcu. Da stvar bude gora, jedna od
stvari kojom se Karlovac dosad mogao podičiti, štoviše jedna od
nažalost rijetkih u kojima je u samom hrvatskom vrhu je upravo
dvoranski prostor, što će sada činovničkom odlukom biti
prebrisano preko noći. Dakako, ne bude li ozbiljne reakcije na
svim razinama.
Odbojkaški klub Karlovac, primjerice, u svojim mlađim
kategorijama ima oko 150 djevojčica, a i nešto
dječaka, koji gotovo sve treninge održavaju u školskim
dvoranama. Preko noći mlade bi odbojkašice trebale završiti na
cesti – što je, valjda, u skladu s borbom protiv koronavirusa i
izgradnjom zdravih mladih ljudi koji će lakše preboljeti virus i
izbjeći brojne kronične bolesti današnjice. Odbojkašice nisu
jedine – i neki rukometni i košarkaški klubovi praktički će
ostati bez svih termina za treninge, a upitno je i što će biti s
nekim objektima koji su načelno školski iako se u njima ne odvija
nastava tjelesnog odgoja (npr. dvorana “atomskog skloništa” kod
Gimnazije koju upotrebljavaju mačevaoci, taekwondo
borci…).
U Karlovcu je situacija još ironičnija, jer gradsku sportsku
dvoranu koriste i škole pa je tamo smanjen broj termina zbog
toga.
Teško je zapravo i početi nabrajati razloge zbog kojih je ovakva
odluka suluda – od činjenice da u školskim dvoranama u pravilu
treniraju mlađe kategorije, odnosno djeca koja će u tim istim
dvoranama obavljati nastavu tjelesnog odgoja, što valjda nije
opasno, ali će postati izuzetno opasno kada se ista ta djeca bave
odbojkom ili rukometom, preko toga da je vremena u većini dvorana
sasvim dovoljno da se nakon treninga dezinficiraju do sljedećeg
dana pa do toga da uz svo istraživanje nismo pronašli niti jednu
jedinu državu kojoj je nešto slično palo na pamet.
Reagirati treba prvenstveno na državnoj razini, zajedničkim
nastupom svih klubova i sportskih organizacija, ali ne treba
smetnuti s uma ni lokalnu – naime, Zagreb navodno razmatra
mogućnost da ignorira naputke Ministarstva i donese zasebnu
lokalnu uredbu po kojoj će dozvoliti treninge u nekim školskim
objektima. Pokaže li se da je to zakonski izvedivo, minimum koji
očekujemo od karlovačkih vlasti i Karlovačke sportske zajednice i
novog predsjednika Željka Šančića je da krenu istim putem. Ali
bez čekanja kako će se rasplesti eventualni zagrebački pokušaj,
već koordinirano od prvog trenutka. Jer, i tjedan bez treninga
bit će pravi šamar kompletnom sportskom sustavu i svoj djeci koja
su odabrala sport, a o dugoročnom produljivanju ovakve situacije
da ne govorimo.