I mi danas imamo svoju "vječno netočnu" javnu uru u Mačekovoj, ali danas to nikome nije zaista bitno
Problemi s kojima su se suočavali naši davni sugrađani prije ravno 140 godina danas su onim mlađima vjerojatno i nezamislivi.
Oni malo stariji moći će ih barem zamisliti, ali i njima već odavno takva situacija ne može predstavljati problem.
Jer, danas je čak i među najstarijim našim sugrađanima teško pronaći one koji nemaju točno vrijeme dostupno u svakom trenutku – na mobitelu, na laptopu ili računalu, makar na ručnom satu.
No, nekada je, pogotovo kada se netko našao na ulicama grada, jedina opcija bio crkveni toranj, a te 1886. godine pa i prije, kako se može zaključiti iz teksta koji prenosimo, uporno je pokazivala pogrešno vrijeme.
Bilo je takvih problema i puno kasnije, sve do osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, a sat na crkvi Presvetog Trojstva ipak je odlično radio posljednjih godina prije početka obnove nakon koje će, nadamo se, i nastaviti u pravom ritmu.
Slične nevolje s javnim urama, pak, imamo redovito s elektronskim satom u Mačekovoj ulici, ali vremena su ipak drugačija pa to nikome ne predstavlja pravi problem.
A, tu je i nova javna ura na Korzu, koja zasad funkcionira odlično pa i oni koji nemaju baš nikako drugačije saznati vrijeme, ipak to mogu i na gradskim ulicama.
“Ura”, Svjetlo, 5. veljače 1886. godine (digitalna.gkka.hr)
Ura na tornju sv. Trojice, jedina ura u gradu, kojom se može cieli grad služiti, ali na žalost ta jedina naša javna oba ura skoro je cielu godinu ili pokvarena ili zaostaje ili unapried otišla, te kaže podne kad su četiri sata u jutro.
Za trgovce, za javne zavode i urede, za poštu i brzojav, za željeznicu i putnike neobhodno je nuždno da se ravnaju po istoj, ali točnoj i pouzdanoj uri.
Kako čujemo, plaća grad urara, kojemu je dužnost, da se za nju brine i da ju navija.
Čujemo jošte i to, da je ta ura stara i izlizana, da je podvržena najmanjem propuhu vietra te promjenam zračnim, koje joj kvare ili prekidaju tek.
Valjalo bi dakle ili staru uru jednoć čestito, ali sbilja čestito popraviti ili novu uru nabaviti, a ne da bude kao dosele, da uz tu uru jedni po gradu objeduju, a drugi već spravljaju večeru.
(foto: kafotka.net)
