Pozivam SNV da na tragu svih nastojanja za uvažavanjem i pomirenjem iskreno pristupi suočavanju s prošlošću kako se ovakve situacije ne bi ponavljale, rekao je gradonačelnik Mandić.
Komemoracija koju su za sutra u 9.30 na Koranskom mostu za 13
ubijenih srpskih rezervista bili najavili iz SNV-a, danas je
otkazana. Otkazivanje nije obrazloženo već je navedeno da će se
sutra komemorirati žrtve u crkvi i na groblju Parunovac i
Čatrnja.
Takvu obavijest je dobio i karlovački gradonačelnik Damir Mandić.
– Smatram da je to bilo nužno jer bi održavanje skupa samo
potvrdilo osjećaj svih nas da komemorativni skup na koranskom
mostu isključivo služi kao pokušaj negiranja velikosrpske
politike koja je i dovela do stradavanja rezervista JNA –
prokomentirao je Mandić.
Karlovački branitelji su bezbroj puta do sad, dodao je, pokazali
svoje dostojanstvo i čast što je vidljivo i u ovom slučaju te im
na tome zahvaljujem.
– U kontaktu s njima zajedno smo zaključili da na taj način svi
pokazujemo da na provokacije ne uzvraćamo provokacijama ali da ne
pristajemo na neiskrene i zakulisne igre. Opet pozivam SNV da na
tragu svih nastojanja za uvažavanjem i pomirenjem iskreno
pristupi suočavanju s prošlošću kako se ovakve situacije ne bi
ponavljale – zaključio je Mandić.
Danas u popodnevnim satima na
facebook mrežnoj stranici SNV-a objavljena je izjava povodom
otkazivanja komemoracije. Osim što su naveli da je “na samom
mjestu zločina ove godine nije bilo moguće održati”, obrazlažu
zašto je trebala biti održana. Izjavu prenosimo u cijelosti:
Izjava povodom komemoriranja žrtvama ratnog zločina
počinjenog 21.9.1991. na Koranskom mostu
Dana 4. avgusta 1991. trojica karlovačkih policajaca Mile
Butina, Joža Milčić i Zlatko Škrlac ubijena su iz zasjede dok su
u patroli prolazili kraj Budačke Rijeke. Sasvim sigurno da je to
datum koji će za velik dio Kordunaša i Kordunašica značiti
početak rata na tom području. Iste godine, 21. septembra u dva je
vojna vozila prevoženo 25 pripadnika JNA iz kasarne Mekušje u
kasarnu Centar u Karlovcu. Hrvatska policija je zaustavila vozila
u blizini Koranskog mosta i naredila razoružavanje. Potom su
vojnike bivše JNA razdvojili u dvije grupe, na redovne i
rezerviste. Redovni vojnici su odvedeni u policiju, a rezervisti
na drugi kraj mosta. Od sedamnaestorice zarobljenih pripadnika
rezervnog sastava, na licu mjesta ubijena su trinaestorica: Savić
Milić, Milovanović Slobodan, Babić Mile, Babić Nikola, Kozlina
Božo, Peurača Mile, Bižić Vaso, Srdić Miloš, Lukač Milenko,
Popović Nebojša, Gojković Svetozar, Komadina Zoran i Sipić Jovan.
Trojica su se spasila skokom preko ograde mosta, a preživio je
samo jedan od četrnaestorice ostalih na mostu. Od četvorice
preživjelih, dvojica su ranjena.
Nacionalistička politika, koja je upravljala životima
mobiliziranih rezervista i koja ih je tog kobnog dana dovela do
mosta na Korani, bila je višestruko štetna i pogubna kako za
hrvatski tako i za srpski narod na Kordunu i drugdje. Ista je to
logika ratnog nasilja koja je naredila likvidaciju hrvatskih
policajaca mjesec i nešto dana ranije. No, ništa manje štetna
bila je i spremnost na agresiju iskazana ubistvom razoružanih
rezervista.
Komemoriranje žrtvama zločina na samome mjestu zločina ili na
mjestima njihovog ukopa nije postupak veličanja ratne politike
ili makar to nije za srpski narod u Hrvatskoj. Za nas je to prije
svega antiratni čin osude ratnohuškačkih politika, koje su u
konačnici dovele do stradanja ne samo civila na svim stranama i
od svih strana nego i onih vojnih obveznika, koji su do izbijanja
rata vodili živote u miru sa svojim susjedima gradeći za sebe i
svoje obitelji kuće i dobre odnose. Osjećaj dužnosti, sa kojim se
zasigurno cijela ta generacija muškaraca može poistovjetiti,
doveo ih u poziciju da mobilizirani uzmu puške u ruke odnosno u
situaciju neposredne životne ugroženosti. Upravo su tako
rezervisti završili na mostu na kojem su predali iste te puške u
nadi da će taj čin biti dovoljan.
Živjeli bismo danas u mnogo boljem društvu da je čin predaje
oružja tada i bilo kada tokom rata mogao jamčiti poštivanje
pravila ratovanja. No, na svim su stranama ratni zarobljenici
prolazili posebne torture bilo kroz zatočeništvo u logorima bilo
tokom neposrednog terora. Raznovrsnost mučenja i zastrašivanja u
ratu dobija svoj puni spektar i u tome do izražaja dolaze
naročito oni kojima nasilje predstavlja sasvim prirodno
okruženje.
U osudi straha i stradanja koje je grad Karlovac i svi u
njemu morao podnositi tokom granatiranja, u osudi huškanja i
poticanja na rat i mobiliziranja, te demoniziranja onih koji su
odbili uzeti oružje, u osudi neodgovornih politika koje su
paralelno sa ratnim pripremama dogovorale podjelu društvene
svojine, te u osudi nehumane egzekucije golorukih zarobljenika,
Srpsko narodno vijeće sa srodnicima žrtava i antiratnim
aktivistima i građanima i građankama Karlovca okupit će se 21.
septembra u karlovačkoj pravoslavnoj crkvi, a potom na grobljima
Parunovac i Čatrnja. Na samom mjestu zločina to ove godine nije
bilo moguće.
Aneta Vladimirov
Zamjenica predsjednika