U Rijeci je u 90. godini preminuo trener koji nije tražio pozornicu, ali je stvarao povijest – njegov rad i danas živi u generacijama karlovačkih sportaša i u najvećim dosezima domaće atletike
U Rijeci je jutros, u 90. godini života, preminuo Dušan Dujo Oreščanin – nenametljivi, ali presudni lik karlovačkog sporta, čovjek čija je metodičnost i tiha upornost stvorila temelje za neka od njegovih najsjajnijih atletskih poglavlja.
Rođen u Glini 1936. godine, Oreščanin je još kao mladić pokazivao dar za sport – bavio se nogometom i atletikom, a kao sprinter bio i juniorski prvak Hrvatske. No, njegov istinski trag tek je dolazio: u radu s drugima. Kao profesor tjelesnog odgoja i trener, svoje je znanje i iskustvo pretočio u sustavan, predan i dugoročan rad, uvjeren da vrhunski rezultat nikada nije slučajnost, već posljedica strpljivo građenog procesa.
U razdoblju od 1963. do 1987. godine kroz njegov je trenerski rad prošao velik broj sportaša, a Karlovac je upravo tada dobio jednu od svojih najsnažnijih atletskih generacija. Oreščanin je imao rijedak dar – vidjeti ono što drugima još nije bilo vidljivo, prepoznati potencijal i znati ga oblikovati.
Najsjajniji primjer tog dara ostaje njegova uloga u razvoju Jelice Pavličić Štefančić. U mladoj košarkašici prepoznao je buduću sprintericu svjetskog formata i, kroz strogi, ali promišljeni trenažni proces, usmjerio je prema vrhu. Pod njegovim vodstvom postala je svjetska rekorderka na 400 metara i jedna od najboljih europskih sprinterica svog vremena. Time je i Karlovac, zahvaljujući njegovu radu, dobio mjesto na karti svjetske atletike.
Njegov autoritet i stručnost prepoznati su i izvan lokalnih okvira – više je puta bio u vodstvu reprezentacije Jugoslavije kao savezni trener za sprint. No, jednako važan bio je i njegov svakodnevni rad, često daleko od reflektora. Pod njegovim su vodstvom stasale i brojne druge vrhunske atletičarke i atletičari – Katica Mataković-Milčić, Milica Blagojević, Ana Guštin i Ivan Ivičak – generacija koja je obilježila domaću i europsku atletsku scenu. Osim u atletici, Oreščanin je ostavio trag i u školskom sportu, ali i u nogometu, gdje je djelovao kao trener i kondicijski stručnjak.
Njegov pristup bio je temeljit do najsitnijih detalja: sati analize tehnike, prilagodba treninga svakom pojedincu, inzistiranje na disciplini i radu. Upravo ta kombinacija znanja i karaktera činila ga je ne samo trenerom, nego i odgojiteljem generacija.
Za svoj doprinos sportu primio je niz priznanja – Nagradu grada Karlovca 1986. godine, nagradu za životno djelo Sportskog saveza Karlovac te Zlatnu plaketu Atletskog saveza Jugoslavije.
No, njegovo nasljeđe ne stanuje samo u medaljama i rekordima. Ono živi u načinu na koji su njegovi sportaši učili trenirati, raditi i odnositi se prema sportu i životu. U tom smislu, Dušan Dujo Oreščanin ostaje trajna mjera trenerske etike – i podsjetnik da se i iz tišine, bez velikih riječi, mogu dosegnuti najveće visine.