Na terasi ispred Brijačnice Karlo mirisalo je na papar, papriku i dobru šalu – druga Kobasijada Fašničke Republike Grabrik donijela je stare pobjednike, nove izazivače, drvene medalje, svinjske glave i jedno pitanje koje i dalje visi u zraku: kad je, zaboga, bila prva ovogodišnja kobasijada?
Zet Mladena Puškarića iz Zelenog kuta u Zvečaju, Dino Stiščak, očito ne priznaje konkurenciju – ili je barem drži pod kontrolom. I ove je godine zadržao prijelazni pehar pobjednika Kobasijade Fašničke Republike Grabrik, održane na već kultnoj lokaciji – terasi ispred Brijačnice Karlo.
Domaćin i organizator, poznati karlovački frizer za muške Tomislav Pudina, uz logističku podršku Nikole Planinca iz susjednog ureda Committo, još je jednom pokazao da se dobre stvari ne događaju slučajno – nego uz dobru ekipu i još bolje kobasice.
Drugo mjesto pripalo je Ivanu Galoviću iz Prhoća u jaskanskom kraju, dok je treće zauzeo Davor Kralj, televizijski producent iz Zagreba – čovjek koji očito zna i iza kamere, i iza roštilja, i iza domaće kobasice.
Osim pobjedničkog pehara, osvajači prva tri mjesta dobili su daščice za rezanje s ugraviranim plasmanom i pismena priznanja, pa nitko nije otišao praznih ruku – barem ne bez dokaza da je bio dio ove ozbiljno-neozbiljne manifestacije.
Karlovčani su, pak, izvukli deblji kraj – ili kako se to već gleda. Četvrto mjesto donijelo je Robertu Poturici drvenu medalju i pečenu svinjsku glavu, dok je istu „utješnu“ nagradu dobio i posljednjeplasirani Andrej Žalac. Nije dugo trebalo da se među natjecateljima proširi misao dana: „Što mi nismo zadnji pa da dobijemo svinjsku glavu?“
Ukupno 14 kobasičara okušalo je svoje kulinarske vještine, a svi su na kraju nagrađeni za sudjelovanje – jer, kako i priliči, važno je sudjelovati… ali i dobro začiniti.
Dodatnu dozu zabune i smijeha – unio je sam organizator Pudina, izjavivši kako je ovo bila druga ovogodišnja kobasijada. Okupljeni su ga, sasvim logično i jednoglasno, upitali: „A kad je bila prva?“ Odgovor zasad nije zabilježen, ali legenda je već rođena.
Zaključak ovogodišnjeg skupa bio je jednoglasan: kobasice su bile bolje nego lani, konkurencija ozbiljnija, a atmosfera još opuštenija. Svi se već sada nadaju da će treća Kobasijada 2027. okupiti još više sudionika, podići ljestvicu kvalitete i – naravno – ponuditi još bolje kobasice.
Jer u Grabriku se očito zna: nije važno samo tko pobjeđuje, nego i kako miriše put do pobjede.
