Nastoje naplatiti što više, a da im jako dobro ide govore podaci o golemoj zaradi tvrtki čiji su vlasnici mahom stranci
Bezbrojni pozivi, upozorenja da će kamate još više raste i labirint iz kojeg se teško izvući. Tako izgleda život mnogim građanima čije su dugove otkupile agencije za naplatu potraživanja. Dugove od banaka u pravilu kupuju za 30 posto vrijednosti, pa od dužnika potražuju sve. Nastoje naplatiti što više, a da im jako dobro ide govore podaci o golemoj zaradi tvrtki čiji su vlasnici mahom stranci. I dok jedni traže da im se zabrane rad, drugi, svjesni da se posuđeno mora vratiti – s novim vlasnicima svojih dugova nastoje pronaći rješenje.
Vladimir je jedan od onih koji za njihov posao nema razumijevanja. Dok smo razgovarali s njim tom 70-godišnjem Zagrepčaninu u invalidskoj mirovini zazvonio je telefon. Bio je to treći poziv istog dana iz agencije.
“Imate dva dugovanja iz banke kod nas. Oni su nama prodali to dugovanje. A vama su prodali dugovanje? Da. A za koliko su vam prodali to dugovanje? Ne znam za koliko su prodali. Kako su mogli bez mene prodati dugovanje moje?”
Ne zna se puno o ovom biznisu. Osim brojki: od 2010. do danas banke su prodale agencijama 36 milijardi kuna loših kredita. U to nisu zbrojeni dugovi građana prema telekomima, leasing kućama, osiguranjima i komunalnim poduzećima, pa je svota još veća. Ovako to funkcionira: banci niste otplaćivali kredit pa je onda, da očisti svoju bilancu, zaključila da će vaš dug prodati agenciji. Banci ste bili dužni 100 kuna. Ona je to dugovanje prodala agenciji za najčešće 30 kuna. No, agencije u pravilu pokušavaju naplatiti svih 100 kuna. Vladimir nastavlja razgovor s agentom koji mu nudi rješenje za više od 100 tisuća kuna duga.
“Možemo vam omogućiti beskamatnu otplatu ako krenete s dobrovoljnim uplatama. Poslat ćemo vam sporazum s otpisom kamata da vam se kamate više ne računaju. Nemam ja novaca… Koliko ste rekli, 2 500 invalidsku mirovinu imate? Da. 2 580 kuna invalidsku mirovinu. Kad biste uspjeli izdvojiti 500 kn pa da za 500 kn napravimo sporazum? A s čim da platim režije i kaj da jedem?”
Kad vam je kredit bio odobravan i dok ste ga otplaćivali banci, bio je pod ingerencijom HNB- a. Sad je vlasnik vašeg duga netko drugi, a institucionalni nadzor ne provodi nitko. Ni HNB, ni HANFA ni Ministarstvo financija. 36 milijardi, čak četvrtina proračuna u zakonskom je vakuumu. Agencije za naplatu potraživanja, iako je riječ o prijenosu novčanih tražbina i pružanju financijskih usluga, ne kontrolira nitko.
“Tu ću vas malo ispravit. Što se tiče same kontrole putem HANFE i sličnih agencija za nadzor, to ne postoji, s time da se na razini Europske unije priprema zakona koji će regulirati agencije za naplatu potraživanja unutar EU i u razgovoru s ministarstvom svi to očekuju i taj zakon će se jednostavno spustiti i na Hrvatsku”, kaže Matija Arapović iz Hrvatske udruge agencija za naplatu potraživanja.
Matija Arapović govori u ime osam najjačih agencija pod krovnom udrugom. Kaže da čekaju naputke. Istu nadnacionalnu direktivu čekaju i hrvatske državne institucije: ministarstva financija i pravosuđa. Dotada – zrakoprazan prostor.
“Novac se uvijek kontrolira, dakle ne možete ništa kupiti pogotovo po pitanju otkupa potraživanja, a da novac nema svoj izvor. Za svaki uloženi euro i kunu se zna otkud je došao i tko je krajnji vlasnik tog novca”, tvrdi.
Od 2015. do kraja lipnja ove godine prodana potraživanja iznose 27 milijardi kuna. Prodani su za samo 10 milijardi kuna. Nešto više od trećine cijene.
“Zapravo osnovno pitanje koje se stalno ponavlja je zašto banke ne ponude to ljudima koji su dužni. Nemoguće je da dužnik otkupi vlastiti dug”, kaže Zdenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka.
Jer kad bi postojala mogućnost da sam dužnik otkupi dug uz tako velik popust, pitaju se bankari – tko bi uopće plaćao kredite. U HNB-u prate samo statistiku, a kome su prodani i pod kakvim uvjetima – poslovna je tajna.
“Poslovna tajna je ugovor između dvije pravne osobe, ali Hrvatska narodna banka kao glavni regulator zna sve, i prema njihovim uputama se takvi ugovori zaključuju. Manje više sve statistički relevantno se zna”, tvrdi Adrović.
Zna se i da su agencije izuzetno profitabilne.
MATIJA ARAPOVIĆ Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja
“E sad kad netko kaže da agencije imaju visoke profite? Imaju ogromne rizike”, poručuje Arapović.
Kada agencije otkupljuju potraživanja od banaka – kupuju dobrim dijelom mačka u vreći.
“Bez obzira što se ponekad kaže da je dug prodan za pola vrijednosti, ali ne znači da je i zaradio. Svi žele zaraditi, ali možete jako pogriješiti”, jasno će Arapović.
Nitko ne provodi nadzor
Iz te vreće onda traže one od kojih će naplatiti dug.
“Jer ako netko prodaje potraživanje jer ga nije mogao naplatiti postoji za to nekakav razlog – izostanak komunikacije, nemogućnost naplate na bilo koji način barem znan vjerovniku u tom trenu. I to su najveći rizici”, jasno će Arapović.
Kamate na Vladimirovom dugu se gomilaju.
“To su prokleti kradljivci novaca, to su kamatari koji žive samo do kamata i to od sirotinje…”, tvrdi Vladimir.
Vladimir ignoriranjem igra obranu, agencija napada upornim nazivanjem, zastrašujućim brojkama, upozorenjima na još veće troškove.
“U svakom slučaju želimo izbjeći ovršne procese jer generiraju nove troškove. Ali te troškove plaća dužnik? Ukoliko se naplati da. Ali svi troškovi su teret vjerovnika do naplate koja je neizvjesna, ali nemate nikakvu garanciju da će netko podmiriti taj dug, taj dug može čekat neko vrijeme, država može donijeti zakon o otpisu kao što je već donijela. A sve što ste investirali je otišlo u vjetar”, tvrdi Matija Arapović.
Eos Matrix, po financijskim je rezultatima najjača agencija u državi. Vlasnik im je njemačka tvrtka, zapošljavaju oko 200 ljudi. Prošle su godine zaradili 113 milijuna kuna i rasli gotovo 50 posto.
B2 kapital u vlasništvu je tvrtke iz Luksemburga. Vlasnik firme CEI Zagreb su Nizozemci, a direktor je Mađar. Svea Ekonomi, u vlasništvu je ciparske tvrtke. APS Croatia češke. U drugim agencijama vlasnici su iz Italije, Slovačke, Poljske, Srbije i Slovenije.
“Zarada je u tome jer mi našu uslugu naplaćujemo”, kaže Arapović.
U Ministarstvu financija proteklog su tjedna razgovarali s udrugom Ovršni o novom ovršnom zakonu i radu agencija.
“Da je ovo što rade nedopustivo i da očito zbog prevelikog broja pritužbi, i njima očito nije nešto nije u redu, način na koji rade… Naš stav je jasan, njihov rad treba zabraniti do novog ovršnog zakona”, jasno će predsjednik Udruge Ovršni Danijel Galović.
U ministarstvu financija kažu da donose mjere kako bi olakšali položaj dužnika. U izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit predlažu da se kreditne ustanove potiču da olakšaju položaj dužnika konačnim otpisom potraživanja umjesto prodaje kreditnog plasmana agencijama za otkup potraživanja. Taj bi otpis za banku bio porezno priznati rashod.
“Dosad se otpis potraživanja mogao tretirao kao porezno priznati rashod samo kada je banka poduzela baš sve, baš sve potrebne radnje znači i dodatno vrijeme koje mora proteći da bi se neki slučaj riješio. Predloženim zakonskim izmjenama otpis potraživanja tretirao bi se kao porezni priznati rashod, povećao se doseg mjere i u onim situacijama u kojima je došlo da naplata potraživanja nije izvjesna”, poručuje Dario Gabrić iz Erste banke.
U Marićevom ministarstvu kažu kako su obaveze i nadzor nad vođenjem poslova agencija propisani Zakonom o trgovačkim društvima, oni čiji su dugovi u njihovim rukama – misle da je to premalo.
“Zamislite da netko osnuje agenciju koja radi kao banka…. To vam je poput kafića, imate mjere, ne smijete raditi, inspekcija vam ulazi kad god, a netko tko se ne zove kafić, neko mjesto radi kako god želi. Sve rade poput onih drugih, ali nema nadzora, nema kazni. Ništa”, kaže Ina Tomljanović iz udruge Ovršni.
Osim sive zone u kojoj ne postoji registar agencija, ne postoji obveza licenciranja, nitko ne provodi nadzor. Dugove, nitko pristojan ne spori, treba vratiti. Ali i trebaju biti čisti računi, precizni okviri, strogi uvjeti pod kojima se drugoj ruci moraju vraćati.