Pijan kao truba vozio je viljuškar. Kad sam ga zaustavio i pitao zašto nije odradio posao – jedva je govorio...
Da radnici na poslu ponekad popiju, nije tajna. A kako to izgleda
kad se prijeđe baš svaka granica – pokazala je snimka zaprešićkih
komunalaca koji mrtvi pijani ispadaju i leže oko službenog
kombija. Pred kamerom Potrage gradonačelniku Zaprešića bilo je
neugodno, no nije jedini šef koji ima ovaj problem. Dugačak je
popis javnih tvrtki koje su lani alkotestovima ulovile pijane
radnike, inspekcija je boce uzimala i članovima Uprava, a ništa
bolje nije ni kod privatnika koji su shvatili da se opijanje na
poslu ne može i ne smije tolerirati.
“Jasno je da, kada govorimo o snimci u kojoj se vide tri pijana
radnika našeg komunalnog poduzeća je da čovjeku ne može biti
ugodno. Ono što je činjenica je da su ljudi bili u alkoholnom
stanju visokog nivoa”, objašnjava nam prvi čovjek Zaprešića
Željko Turk kako se osjeća, nakon što se ime njegova grada
prošlog tjedna povlačilo po medijima zbog skandalozne snimke
mrtvih pijanih djelatnika gradske tvrtke.
“Zaprešić d.o.o je shodno pravilnicima protiv njih proveo
stegovnu mjeru te su danas na disciplinskom postupku zbog teže
povrede radnih odnosa. Oni ne rade trenutno i čeka se odluka
disciplinske komisije. Želio bih reći da ti radnici rade na
izdvojenim pogonima van samog poduzeća kao takvoga, da je bilo
vrijeme Martinja i da je nekoliko stotina ljudi tih dana, na
žalost, bilo pod utjecajem alkohola. To ne opravdava naše
radnike, ali ukazuje na sliku kad je riječ o alkoholu. Taj
problem u Hrvatskoj postoji konstantno”, objašnjava Turk(HDZ),
gradonačelnik Zaprešića.
Suočili su se s njime i šefovi mnogih tvrtki u zemlji. U Ozlju
predivna Kupa nije jedino što teče. Rijeke piva donedavno su
ispijali i neki radnici u tvrtki Ilsad. U modernom pogonu
izrađuje se vrhunska PVC stolarija. Poslovi koji se dogovaraju
teški su milijune kuna. Tehnologija je skupa, strojevi precizni,
ali mogu biti opasni ako se njima ne rukuje pažljivo. Zato se
vlasnik Stjepan Hrastov odlučio obračunati s navikom nekoliko
radnika koji su si promilima svjesno smanjivali radnu sposobnost.
“Problem je prisutan u mnogo tvrtki, samo što se mnogi boje
početi taj problem rješavati. I sam sam jedno vrijeme čekao prije
nego što sam počeo reagirati. Probao sam finije, razgovorom, ali
ljudi pomalo sve više i više piju i taj problem je sve veći.
Došao je dan kad to više nisam mogao tolerirati i morao sam
uvesti mjere da im onemogućim konzumaciju alkohola”, kazao je
Stjepan Hrastov, vlasnik tvrtke ILSAD.
Rješenje koje je odabrao na prvu djeluje prilično grubo. Na
vratima je radnike dočekao proglas sa zabranom odlaska na doručak
izvan kruga tvrtke.
S time se godinama borimo i sad je kraj
Jedan dio djelatnika kad izađe na doručak popije više piva i
vrati se pijan na radno mjesto, a to više ne možemo i ne želimo
tolerirati. Zadnji slučaj je bio danas kad je jedan djelatnik
pijan kao truba vozio viljuškar i kad sam ga zaustavio i pitao
zašto nema narezanih kajli, on je jedva govorio. Pitam ga koliko
je piva popio, a on meni samo 3-4. Ovo nije jedini slučaj, s time
se godinama borimo i sad je kraj. Od sutra će se kod najmanje
sumnje kontrolirati torbe, ruksaci i ormarići.
Kritike o metodi koju je odabrao Hrastova ne diraju previše. Kaže
kako drugog rješenja nije vidio, a smatra da bi najgore bilo
šutjeti i tako poticati problem.
“Ne mogu ja tolerirati nešto što je loše. Nosim poslije krivnju,
nije dobar radnik, postaje alkoholičar, nije dobar muž, nije
dobar otac, a ja sam indirektno pomogao da se i familija uništi.
A sakrivanje… Danas je kukavičluk skrivat se pred problemima.
Policija na poslu radi svoj posao, a mi moramo isto ovdje biti
policija. Neki će se možda smijati, ali svako iole pametan će
reći da je to problem, i to u svakoj firmi. Jako puno firmi ima
koje imaju barem 5 posto ili više problema s alkoholom”, ističe
Hrastov.
Javna je tajna kako toga nisu lišene ni velike javne tvrtke, pa
smo svima uputili pitanje koliko im je radnika nakon unutarnjeg
nadzora lani palo na alkotestu. U Hrvatskoj Pošti lani je
obavljeno 525 alkotestiranja, od čega je kod 36 radnika
ustanovljena prisutnost alkohola. U Jadroliniji je napuhalo 12
radnika od testiranih 904, u Hrvatskim autocestama 19 od 2365, u
Hrvatskim šumama 15 od 435. S HRT-a odgovaraju kako lani nisu
imali nijednog alkoholiziranog djelatnika, u Hrvatskoj Lutriji
jednog, a iz HEP-a nismo dobili podatke o točnim brojkama. U HŽ
putničkom prijevozu lani je testirano 468 radnika, a nije napuhao
nitko, no ove godine jedan jest i dobio je otkaz. U HŽ Cargu
testiranja se provode dva puta na godinu i samo su odgovorili
kako je pojavnost alkoholiziranih djelatnika kod njih jako mala,
a zanimljivo je što je inspekcija banula i članovima Uprave HŽ
Infrastrukture i kod trojice od njih pronašla 13 boca alkohola,
zbog čega su kažnjeni.
Lani ispisano 113 kazni
Iz Ministarstva rada odgovorili su kako iznimaka nema. Poslodavac
mora spriječiti unošenje alkohola na radno mjesto, pa se u
vitrinama ne smiju držati čak ni boce pristigle na poklon ili
namijenjene prezentaciji. Nisu dopuštene ni iznimke u slučaju
proslava. Svaka tvrtka ima svoj pravilnik i kršenje sankcionira
sukladno tome – od novčanih kazni i suspenzija do izvanrednog
otkaza. Državni inspektorat je lani šefovima ispisao 113 kazni u
rasponu od 1500 do 1900 kuna zbog neprovođenja mjera sprječavanja
zloupotrebe alkohola u svojoj tvrtki. Zakon dozvoljava i da si
svaka tvrtka, uz procjenu rizika, postavi pravilo hoće li
eventualno tolerirati i više od 0 promila.
Moramo biti iskreni i priznati kako je gotovo svatko od nas barem
jednom popio na poslu. Kako objašnjava stručnjak za običaje
Tomislav Pletenac, nije bez razloga smišljena uzrečica kako nema
civilizacije bez fermentacije, a alkohol oduvijek prati i našu
kulturu.
“Kod nas je alkohol socijalno prihvatljiv narkotik. On je
narkotik bez obzira što mi mislili o tome. On je legaliziran i
socijalno prihvatljiv i postao je dio svakodnevice. Ne treba
čuditi situacija u kojoj ljudi popiju na poslu. Pogotovo se to
odnosi na poslove koji su repetitivni, koji na neki način više
zahtijevaju snagu. Da bi mogli repetitivne poslove lakše
izdržati, vrlo često posežu za alkoholom kao nekom vrstom
stimulansa”, ističe Tomislav Pletenac, kulturni antropolog.
U naciji koja je među svjetskim rekorderima po broju kafića na
svakom koraku je poziv na čašicu, a njenom se zovu mnogi se ne
mogu oduprijeti ni na radnom mjestu. Stjepan Hrastov procjenjuje
kako svaka tvrtka ima od pet do čak 20 posto radnika koji gotovo
nikad nisu na nula promila i smatra kako o tome treba govoriti
bez srama.
“Nitko neće puhat. Onaj koji je trijezan, njega ne tražimo jer to
vidimo. A tko je popio, neće stat. Neće puhat policajcu, a gdje
bi nama. Problem je čovjeku objasnit da ono što radimo, radimo za
njegovo dobro. Dok velik dio zajednice podržava alkohol ili šuti,
taj problem nećemo riješiti”, priča Hrastov.
Ako radnik pijan skrivi nesreću službenim vozilom to za tvrtku
znači i velike probleme i potencijalne kazne. U jednoj tvrtki
koja proizvodi alkohol odlučili su problem srezati u korijenu.
Djelatnici Carlsberga ne mogu voziti prije puhanja. Time se u
startu eliminira bilo kakav rizik.
“Htjeli smo da naši zaposlenici budu društveno odgovorni, da ne
voze pod utjecajem alkohola, tako da smo se odlučili na ugradnju
dregera u službene automobile. Trenutno imamo u 85 posto
automobila ugrađene dregere, planiramo da to do proljeća sljedeće
godine bude u 100 posto”, priča Tatjana Petričušić, menadžerica
za komunikacije Carlsberga.
Blokada automobila
“U slučaju da netko popije malo više ne bi uspjeli upaliti motor.
Automobil bi se blokirao prvo na 15 minuta, sljedeći put ako ne
bi uspjeli postići 0,0, ne bi se upalio na dva sata. Tako da bi
bili prisiljeni pozvati taksi… Jednom kad se dogodi incident,
onda je kasno. Odlučili smo djelovati preventivno i mislim da je
to jedini ispravan način”, ističe Petričušić.
Crni izvještaji s cesta svakodnevno nas podsjećaju kakve su
posljedice kad netko smanjene sposobnosti i povećane
samouvjerenosti upravlja jurećim metalnim blokom.
“Već sa 0,5 promila alkohola u krvi se udvostručuje opasnost od
prometne nesreće, s 0,8 promila se ona učetverostručuje, s 1,2 se
udeseterostručuje i tako dalje. Zakonska granica u Hrvatskoj je
propisana na 0,5 promila, međutim vozači moraju biti svjesni da
već i najmanja količina alkohola u krvi izaziva posljedice”,
naglašava Alan Vojvodić, voditelj Ureda predsjednika HAK-a.
Nije stvar samo u tome da je brzina reakcije smanjena. Još je
opasnije to što je pijani vozač presiguran i sebe ne vidi kao
opasnost.
“Većina vozača da sad provedete anketu i pitate ih treba li
sjedati za volan ako se ispije i najmanja količina alkohola, reći
će vam da ne bi to trebalo raditi. Jedno istraživanje u Engleskoj
je reklo da preko 80 posto ljudi to kaže. Međutim, kad ih pitate
bi li vi osobno sjeli za volan, njih 59 posto kaže pa ja ipak
poznajem vlastite granice, ja sam svjestan. Znači, tu je taj
jedan dio problema”, kaže Vojvodić.
Takvi su ipak za volan sjeli, često i službenim vozilom, čak i
šefovi policija, zatim mnogi političari. Milan Bandić davno je
zbog pijane vožnje privremeno morao i odstupiti. S promilima u
vožnji uhvaćeni su i drugi gradonačelnici, župani, ministri,
šefovi stranaka. Lista je jako dugačka. I svako malo netko u
Saboru potegne ne bocu, već pitanje treba li se i tamo, kao u
mnogim tvrtkama, uvesti alkotestiranje.
“Nismo mi u prometu, nismo mi u nekim specifičnim uvjetima gdje
od nas ovisi ugroza nečija nego naprosto takav je plan i takav je
običaj. U Hrvatskom Saboru nema pijanica, a ako ih ima, onda to
stručne službe znaju riješiti bez alkotesta. Mislim da je u
prošlom sazivu bilo posla, a sad je puno benignije”, kaže Željko
Sačić (Suverenisti), saborski zastupnik.
Smatraju znači kako bi, kao i obično, trebali biti iznimke jer
samo odlučuju, a ne voze viličare ili kombije, kao u slučaju
zaprešićkih komunalaca. Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić inače je
ozbiljna tvrtka s inovativnim pametnim rješenjima za zbrinjavanje
otpada, međutim sad kod cijele zemlje koja je vidjela snimku budi
asocijaciju na – pijane radnike. Brzo su se otrijeznili kad su
postali svjesni da bi ih malo veselja moglo koštati posla.
“Ja bih rekao da je najveća poanta ove priče da na radnom mjestu
ne konzumiramo alkohol jer time prije svega, kad govorimo o
sigurnost drugih ljudi, to dovodimo u pitanje, ali i opstojnost
vlastite familije glede ugrožavanja radnog mjesta. Dakle, ne
konzumirati alkohol na radnom mjestu”, zaključuje Željko Turk,
gradonačelnik Zaprešića.