Što se događa s “Kordunom”? Ta nekad velika metalska tvrtka,
razmrvljena u više tvrtki u jednom originalnom privatizacijskom
modelu koji je zaslužio ući u udžbenike divlje tranzicije
društvenog u privatno vlasništvo i dalje radi, ali prilično
daleko od očiju javnosti. Od četiri tvrtke u Kordun grupi, zna se
da je Kordun d.d. otišao u stečaj, ali ne i ostala tri d.o.o.-a
koji zapravo drže većinu proizvodnje Korduna, ali i vrijedne
nekretnine.
Režiser privatizacijskog trilera “Korduna” Željko Mažuran,
direktor je i većinski vlasnik sva tri poduzeća i vodi ih poput
despota. Zna se da tvrtka konstantno smanjuje broj radnika, da im
je izvoz s 23 milijuna eura 1990. pao na cca 4 milijuna i da
izvoze oko 80 posto proizvodnje. Objektivne okolnosti, promjene
na domaćem i globalnom tržištu, ali i kriza upravljanja i ljudski
faktor su poduzeće u kojem je 1990. radilo 1008 radnika svele na
veću manufakturu od 150 radnika koji se ne mogu pohvaliti plaćom
bliskom hrvatskom prosjeku. Uglavnom, životare. Ali, ima par
ljudi ili bar jedan koji od “Korduna” žive baš lijepo.
To je kapitalizam. S druge strane, to što je “Kordun” uopće
preživio može se proglasiti kolosalnim uspjehom. Jer u
privatizacijskom vihoru novi vlasnici elementarno nesposobni da
održe proizvodnju i tržište iz socijalističkog razdoblja u kojem
se navodno ništa nije radilo i sve je padalo s neba, uništili su
i tvrtke koje je bilo umjetnost zatrti. Bili su jedino sposobni
rasprodati nekretnine preostale iz propasti nekad propulzivnih
poduzeća.
Tekst koji danas prenosimo piše o optimističnom produženju
suradnje između jakog “Korduna” i još jačeg STIHL-a. Da je
suradnja nastavljena tada zacrtanim tempom, danas bi “Kordun”
možda bio jak kao HS Produkt. Nije se dogodilo. Nekad slavni
“Kordun” danas je sitna privatna prćija.
Motorne pile za dinare, Karlovački tjednik,
21.01.1988.
Kada je 1979. godine uspostavljena kooperacija “korduna” i
zapadnonjemačke tvrtke STIHL, malo tko je očekivao da će ona
izrasti u poslovnu suradnju za primjer. U početku ta je
kooperacija bila skromna, što je i razumljivo, s obzirom na to da
“Kordun” nije imao gotovo nikakvo iskustvo u proizvodnji pila.
Ubrzo se, međutim, pokazalo da su “Kordun” i zagrebački
“Unikomerc” povukli dobar poslovni potez. “Kordunu” je, s jedne
strane, spoemenuta kooperacija omogućila proširenje proizvodnje,
donijela novu suvremenu tehnologiju i otvorila vrata u
međunarodnu podjelu rada, a šumarima dala motornu pilu, rezervne
dijelove i servis za dinare. Potreba za uvozom motornih pila,
drugim je riječima, osjetno smanjena.
Suradnja se “Korduna” i STIHL-a iz godine u godinu povećavala,
prosječno oko 20 posto, tako da su Karlovčani postali jedan od
najznačajnijih kooperanata tvrtke koja pokriva oko 50 posto
svjetskog tržišta motornih pila. U pogonima “Korduna” proizvodi
se oko 180 različitih dijelova “motorki”, u velikim serijama i
vrhunske kvalitete. S druge strane, zapadnonjemački poslovni
partner isporučuje ostale dijelove motorne pile koje se onda
sklapaju u Karlovcu i domaćem tržištu nude za dinare. Ove godine
u “Kordunu” planiraju proizvesti najmanje 5400 motorki, čija je
vrijednost 5,4 milijarde dinara: Toliko bi šumari, da nema
kooperacije “Korduna” i STIHL-a morali osigurati deviznih
sredstava za uvoz motorki. Ustvari, ušteda je mnogo veća, jer je
“Kordunova” pila za oko 600 maraka jeftinija od iste takve u SR
Njemačkoj, a ne plaća se ni carina koja iznosi 35 posto njene
vrijednosti.
Na proizvodnji motornih pila radi samo 60 radnika, od 330 koliko
ih je zaposleno u tom OOUR-u, ali će oni ostvariti čak 38,5 posto
ukupnog prihoda planiranog za ovu godinu. Anton Krajačić,
direktor OOUR-a Rezni alat RO “Kordun” kaže da će ove godine biti
potpisan novi, desetgodišnji ugovor sa STIHL-om kojim će biti
predviđeno godišnje povećanje kooperacije od 15 do 20 posto.
Pripremio Tihomir Ivka