Nakon duge bolesti u Karlovcu je u nedjelju, 20. prosinca 2o20. , u 85. godini preminuo Aleksandar-Aleks Markulin, poznati karlovački gospodarstvenik, pravnik, sportski dužnosnik, a u mladosti atletski rekorder i član reprezentacije bivše države.
Rođen je u Karlovcu 2. svibnja 1936. godine. Atletikom se
počeo baviti 1952. godine u karlovačkom Atletskom klubu
Željezničar. Bio je omladinski prvak Jugoslavije (1956) u skoku u
vis sa preskočenih 186 centimetara. Godinu dana kasnije (1957)
državni je omladinski rekorder u troskoku s odskočenih 14,17
centimetara. Iste godine je sa 196 centimetara i seniorski
rekorder Hrvatske u skoku u vis. Bio je juniorski i seniorski
član reprezentacije Jugoslavije. Na prvenstvu Hrvatske 1957.
uskače kao ispomoć kopljašima i osvaja drugo mjesto u bacanju
koplja.
Njegova sestra Helena-Hela bila je također uspješna atletičarka,
članica juniorske i seniorske reprezentacije
Hrvatske.
Pedesetih godina prošlog stoljeća igrao je hokej za karlovački
Željezničar pored hokejaški imena kao što su bili: Emil
Adlešić, Mario Cetinjanin, Dejan Dejanović, Vladimir Katušin,
Čedo Komljenović, Vladimir Marinković, Ivica Matić, Danijel
Pahor, Božidar Pibernik, Đuro Puđa, Vladimir Rustija, Branko
Simić, Marijan Stipaničić, Franjo Škrabec, Ivo Navratil, Mladen
Tušetić, Miljenko Linzender, Ljubomir Vidaković i drugi.
Isto tako početkom 50-ih godina igrao je veliki rukomet. Njegov
VII B razred gimnazije “Dr. Ivan Ribar” osvojio je 1955. godine
prvo mjesto na gimnazijskom prvenstvu u čijem sastavu je bilo
nekoliko već poznatih imena karlovačkih sportaša:
Aleksandar-Aleks Markulin, Ivan Krajačić, Miroslav Vranić,
Velimir Katušin, Ljubomir Tintor, Borivoj-Boro Vitas, Oto
Lendler, Ivan Šimić, Vinko Omrčen, Aleksandar Mikić i Josip Bal.
Maturirao je na karlovačkoj gimnaziji (1955) a diplomirao na
Pravnom fakultetu u Zagrebu (1964). Cijeli radni vijek proveo je
u Tvornici cipela ‘Josip Kraš’, kasnije KIO, od 1964. do 2000.
godine.
Kao sportski dužnosnik od 1996. godine na funkciji je, prvo
dopredsjednika a kasnije i predsjednika Rukometnog kluba
Dubovac-KIO.
Na svečanoj sjednici Povodom 50 godina Atletskog kluba
Željezničar nagrađen je plaketom. Dvaput (1954. i 1955.)
biran je među najbolje sportaše grada Karlovca.
Duboko dirnut očevom smrću, tim više što se, poput mnogih
nije imao mogućnost vidjeti ga i oprostiti se s njim, obratio nam
se i sin preminulog g. Markulina, Vladimir
Markulin. Objavljujemo dio njegova sjećanja na oca
Aleksandra Markulina.
“Dragi moj Karlovac, ovim putem ti se želim zahvaliti što si
stvorio vrhunskog atletičara, izvrsnog ribolovca i odličnog
pravnika, ali prije svega pravog karlovačkog gospodina. Moga
tatu. Živio je svoj poziv i bio cijenjen po svojoj nepristranosti
i pravednosti. Volio je svoj grad, prije svega 4 rijeke koje su
iz njega napravile strastvenog i uspješnog ribolovca.”