Čekamo kraj drame koju živimo proteklih 360 dana. U happy end nitko više ne vjeruje, neka barem bude bez potresa i s malim brojkama.
Dakle, 2020-ta je godina za pamćenje. Kako je spektakularno počela s globalnom epidemijom koronavirusa, zaključavanjem, zatiranjem i života i zdravlja i gospodarstva, pa se onda nastavila s najvećim potresom u Zagrebu u zadnjih sto godina tako evo sada prirodno završava opet s potresom. Kako je ostalo još tri dana do kraja godine, tko zna možda ni to nije sve.
Možda nam se iz perspektive sadašnjosti sve ovo čini groznije nego što zapravo jest, možda ćemo za dvije ili tri godine na sve ove nevolje gledati s manje stresa i trauma?Uglavnom glavno pitanje je hoćemo li nakon ove godine ostati normalni, ako smo uopće još normalni.
Filmska godina
2020. je baš filmska. Sama je ispisala scenarij za triler, kakvog se ne bi dosjetio ni David Lynch. Potresi u doba pandemije. Film još nije napravljen, ali 2020. je poslužila kao inspiracija za knjigu kolumnista Tomislava Čadeža Hrvatski Decameron koji kaže kako ona sliči na 1991. kada nas je zadesila slična nevolja za koju smo isto isprava mislil da nas neće pogoditi:”Mislili smo da je izmišljena i dogovorena, a do konca smo se uvjerili da je ona stvarna.”
Dodaje kako je sada Klinička bolnica u Dubravi ono što je Vukovar nekad bio.
Svaki dan brojimo mrtve i zaražene…
Ukupno je korona zarazila dvjesto tisuća ljudi, a ubila njih više od 3700. I najnormalnijima je teško ostati normalan. Osim straha u ovoj godini nema ničega: zagrljaja, ljubljena, rukovanja, koncerata, kave u kafiću, večere u restoranu.
Psihijatrica u Centru za zaštitu menatlnog zdravlja NZJZ “Dr. Andrija Štampar” Danica Romac objašnjava kako najčešće ljudi kažu da imaju pojačanu anksioznost tjelesne reakcije koje dolaze do razine panike. Kako nemaju osjećaj sigurnosti te da se stalno pitaju što nas čeka: “Tek smo se oporavili od onog potresa, i sad nam pored korone treba još jedan potres.”
Nema ni para, zbog puno otkaza
Podaci Eurostata pokazuju da su hrvatski radnici najveće žrtve koronakrize. Njihovi dohoci manji su za 10 posto. Padaju otkazi, padaju plaće, pada BDP. Hrvatsko gospodarstvo palo je u trećem tromjesečju 10 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Prema procjenama predsjednika Vlade pandemija je Hrvatsku za sada koštala 30 milijardi kuna. Ekonomski oporavak ovisit će o pomoći Europske unije, a očekuje se oko 44 milijuna kuna spasa.
Ekonomski analitičar Luka Brkić objašnjava kako je to veliki pad te da se treba dići na ponovno na neku razinu: “Neki obrti i neke proizvodnje potpuno će nestati, hoće li se uspjeti vratiti je pitanje. To je uistinu značajan pad i nije samo problem ekonomskog pada nego i psihološkog cijeli niz problema koje je korona sa sobom donijela.”
Ni ekonomski ni psihički se nećemo tako skoro oporaviti
Psihijatrica Romac kaže kako će uvijek jedan dio ljudi osjetiti to na svojoj koži duže i jače jer postoji ta skupina ljudi koja je osjetljivija na stres te da je zato je važno pričati o mentalnom zdravlju.
Čekamo kraj drame koju živimo proteklih 360 dana. U happy end nitko više ne vjeruje, neka barem bude bez potresa i s malim brojkama.