Najpoznatiji i najkreativniji karlovački muški frizer Tomislav Pudina imao je tu nesreću da je na početku posljednjeg mjeseca u godini slomio nogu pa je Božić, Novu godinu i koronu proveo s gipsom na nozi i u samoizolaciji.
Otpao je tako doček Nove godine u podne na Silvestrovo, na terasi u Grabriku ispred njegove “butige”. Imao je još planova za prosinac 2020. i siječanj 2021. ali viša sila ga je prikovala za stolac i uz televiziju. No, poznajući ga, i njegovu nemirnu dušu. Nije mu bilo dosadno, a i prijatelju su ga obilazili, iako kaže da je na rehabilitaciji u tajnoj “privatnoj rezidenciji”.
– E da i što reći … Od 1. prosinca prošle godine sam na prisilnom godišnjem, na bolovanju. Obavio sam operaciju slomljene noge, i sada nakon dva mjeseca čekam još jednu operaciju, pa opet na rehabilitaciju. Što se mora nije teško ha,ha,ha, priča nam omiljeni karlovački brijač Tomislav Pudina.
Što radiš, je li ti je dosadno?
– Dobro pitanje. Što radi čovjek koji voli biti u pokretu, medu ljudima …? U ‘privatnoj rezidenciji’ sam gdje imam svu potrebnu njegu i pažnju. Ne smijem otkriti lokaciju ha,ha,ha… Uglavnom ležim i odmaram, gledam televiziju, pratim društvene mreže, a za smirenje tu i tamo igram čovječe ne ljuti se. Kartam, ispijam kavice …
Jesi pratio Svjetsko prvenstvo u rukometu?
– Naravno da jesam. Imao sam dovoljno vremena popratiti skoro sve utakmice. Nažalost za nas je ispalo loše. Moramo biti zadovoljni pogotovo kad se zna pod kakvim je uvjetima održano prvenstvo, prije toga pripreme i tako dalje. Mislim da je zbog svega toga bilo uspjeh doći na jedno takvo natjecanje. Sada s novim izbornikom čekamo kvalifikacije i nadamo se Olimpijskim igrama.
Kako se frizeri snalaze u koroni?
– Prošla godina nas je sve pogodila pandemijom u kojoj su frizeri bili zatvoreni u prvom dijelu godine. Poslije otvaranja više u salonima nije bilo isto kako je nekada. No, najvažnije da smo mogli raditi i da smo se svi prilagodili mjerama Stožera. Nije lako bilo niti našim mušterijama koje nisu naučene na narudžbe preko mobitela ili telefona. Vremenom su se, na sreću, priviknuli na to. Svakako naš brijački i frizerski posao više nije na kakav smo naučeni, da su saloni puni i da nam više ljudi boravi u salonu, druže se, komuniciraju … Eto, snalazim se. Pošto sam na bolovanju i ne mogu boraviti tamo gdje najviše volim biti, a to je moja brijačnica, moram se zadovoljiti onime što trenutno mogu imati.
Tvoja sestra Natalija ima brijačnicu na Korzu u zgradi koja je dobila crvenu naljepnicu. Kako ona radi?
– Imali smo i taj nesretni potres koji je pogodio Petrinju, Glinu i Sisak. Nažalost i naš grad nije ostao bez posljedica, nastradale su neke kuće u povijesnom dijelu grada. Nastradala je i kuća u kojoj je moj pokojni otac Drago imao brijački salon, gdje smo sestra i ja izučili zanat, a ona i nastavila posao u istom tom objektu. Kuća je dobila je crvenu naljepnicu za onaj dio salona u prvom dijelu zgrade do glavne ceste koji se više ne može koristiti. Momentalno je preuredila dio u drugom dijelu kuće koji nije dobio naljepnicu i u kojem je bila naša stara brijačnica. Sada radi u njemu i čeka da vidi što će se događati s onim dijelom kuće koji ne smije koristiti. Najvažnije je da se nekako radi. Stalo nam je da se kuća što prije obnovi jer je to ipak kultno brijačko mjesto iz kojeg je izašlo puno majstora frizera koji sada imaju svoje salone u gradu.
Nemaš prihoda, kako si riješio bolovanje?
– Momentalno ništa ne privređujem. Isto tako sam sada prvi puta u 25 godina rada na bolovanju jer ne mogu odlaziti na posao. Od države dobivam ono što mi pripada za bolovanje. Nije puno, ali dobro dođe.
Da li frizerima zbog korone nekako pomaže Obrtnička komora?
– Postao sam član Upravnog odbora Udruženja obrtnika Grada Karlovca i moram reći da su se Udruženje, kao i Komora, potrudili oko pregovora na gradskoj i na županijskoj razini oko potpora i pomoći, ne samo frizerima nego svim obrtnicima. I još nešto, uvijek nastoje olakšati ova teška vremena koja su nas snašla …
Kako ove godine planiraš organizirati fašnik … ?
– E maškare, maškare … To je moj najdraži dio godine. Nažalost zbog korone, a i moje prelomljene noge, u salonu se neće ništa događati. Neću imati niti novu masku koju sam sa zadovoljstvom svake godine pripremao na radost i veliko zanimanje brojnih prijatelja. Pošto sad imam vremena na pretek ne mirujem, svašta mi se mota po glavi. Ove godine je fašnik 16. veljače tako da se od mene još svašta može očekivati. Ne predajem se ja tek tako lako! Možda vas još sve skupa iznenadim?!
…a najbolju bradu i brk Karlovca?
-Prošle godine nismo uspjeli održati taj naš festival što ne znači da nećemo opet pokušati. Nastojat ćemo održati festival brade i brkove ako nam to situacija bude dozvoljavala. Samo, neka se situacija s koronom smiri i da sve počne normalno funkcionirati, eto nas odmah u pripremi za izbor najbolje brade i brkova grada Karlovca. Bila je to jedna manifestacija koja je dobro prihvaćena u Karlovcu ali i šire i bila bi prava šteta prekinuti je.
Onda, kada se vraćaš na posao?
– Prije nego vam odgovorim na ovo pitanje htio bih se zahvaliti svima na porukama podrške i brige za moje zdravlje. Doktorima i medicinskim sestrama u bolnici, svojoj obitelji, susjedima, kolegicama frizerkama, kumovima, prijateljima, poznanicima, mojim mušterijama i naravno grupi investitora koja me je ugodno iznenadila za rođendan koji sam imao u siječnju. Hvala im od srca! Kada se vraćam na posao u brijačnicu u Grabriku? Opet ono teško pitanje? Kao što sam već bio rekao čekam operaciju za tjedan dana a onda oporavak koji će nadam se ići brzo. Tako da za sada ne znam točan odgovor na to pitanje. U svakom slučaju proslavit ćemo moj povratak na posao u brijačnicu, ne brinite. Bit’ ćete obaviješteni, kaže nam na kraju Tomislav Pudina koji je na neki način već i postao karlovačka brijačka legenda.