Dok je u mnogim europskim zemljama porod kod kuće strogo reguliran postupak, u Hrvatskoj su žene praktički prepuštene same sebi
Prvi plač sada dvogodišnje Arije, Romana je čula u svojem domu.
“Gdje god da žena rodi nakon toga se osjeća odlično, jer to je
tako prekrasno iskustvo, uvijek je to lijepo. Ali nakon poroda
doma, osjećala sam se na vrhu svijeta”, kaže Romana Brežni iz
Zagreba.
Dva prethodna porođaja Romana je obavila u bolnici.
“Ne mogu reći da imam neke traume, ne mogu reći da mi je bilo
ružno, ostalo mi je u nekom ok sjećanju, ali sam uvijek znala da
to može bolje, da to može biti ljepše iskustvo sve skupa. Sve je
jako opušteno, topla obiteljska atmosfera, osjećala sam se jako
sigurno. Osjećala sam se ugodno, mogla sam se kretati cijelo
vrijeme što nažalost u bolnicama nije dozvoljeno. Mogla sam sama
izabrati kako želim roditi, ja sam se na kraju odlučila za porod
u vodi”, kaže Brežni.
Na Arijinu porođaju bili su suprug, 2 doule – odnosno porođajne
trenerice i primalja iz inozemstva.
“Trudnoća je bila uredna od početka do kraja, uredno vođena u
privatnoj poliklinici. Primalja je došla iz inozemstva, iz zemlje
gdje je to najnormalnije uređeno. Primalja koja ima svu potrebnu
opremu za porađanje kod kuće. Do nje sam došla putem
prijateljica, poznanica koje su već rodile kod kuće i na taj
način sam se dogovorila s njom”, kaže Brežni.
Odustala od poroda kod kuće
Iako je i Ilona htjela to iskustvo, ipak je odustala.
“Htjela sam prirodan porod bez straha, bez drame. Meni osobno je
bilo najvažnije da rodim u položaju u kojem hoću. A ne na leđima,
spojena na CTG i drip. U krugu svoje obitelji, da podijelim to s
njima. Samo što kod nas to nije moguće, odnosno moguće je, ali
košta. Možete uzeti doulu, tu iz Hrvatske, ali primalju morate
angažirati iz Slovenije ili Austrije, to je kod nas oko 1500
eura… Tako da zbog toga sam ja odustala”, kaže Ilona
Pohaj-Daglavić iz Zagreba.
Kao i Romana, i Ilona je već imala 2 bolnička porođaja. Sada je u
30. tjednu trudnoće.
“Nikakve zamjerke oko toga, bili su brzi, dobri, ali bili su
inducirani, nisam imala priliku doći do prirodnog poroda. Vani je
to normalna stvar, vani imaju i te porođajne kuće, što je nešto
između bolnice i kuće, nije streilno, a opet imate stručnu pomoć
primalje. Bilo bi lijepo da možemo birati”, kaže Pohaj-Daglavić.
Porođaj kod kuće u Hrvatskoj nije zabranjen, ali primalje ne
smiju djecu porađati izvan zdravstvenih ustanova. Voditelj Odjela
za patologiju trudnoće i perinatalnu dijagnostiku u bolnici Sv.
Duh, primarijus Tomislav Hafner smatra da je porođajima mjesto u
bolnici. Za velik broj žena porođaj će proći bez problema, no…
“Problem je što mi ne možemo unaprijed prepoznati, mi možemo
procijeniti rizike, pretpostaviti tko će imati vrlo veliku
vjerojatnost da se upravo to odvije bez ikakve medicinske pomoći
i recimo u takvim slučajevima, uz dopunske organizacije ostaviti
rodilju da rodi kod kuće. Međutim, čak i u toj skupini, u jednom
malom broju, u nekoliko od 100 rodilja će se uspostaviti potreba
za hitnom intervencijom. A to doma nije moguće…”, kaže voditelj
Odjela za patologiju trudnoće i perinatalnu dijagnostiku KB Sveti
Duh Tomislav Hafner.
Smrt u Ivancu
Jedan tragični slučaj dogodio se prošlog tjedan u Ivancu, kada je
pri porođaju kod kuće umrla beba. Policijsko je istraživanje još
u tijeku, ali neslužbeno doznajemo kako na porođaju nije bila
prisutna primalja. Inače, stopa perinatalne smrtnosti u Hrvatskoj
mjeri se u promilima i iznosi 6,7 za 2018.
“To su ti dramatični trenuci. Mi znamo da se oni događaju vrlo
rijetko, možemo reći nekoliko na tisuću. Ali tih nekoliko na
tisuću mijenjaju ishod trudnoće za koji su na kraju krajeva, za
taj ishod su najzainteresiraniji majka i i obitelj. A to se eto…
Razlog ove teme i razlog ovog našeg razgovora je nažalost jedno
iskustvo koje je upravo vratilo statistiku u 19. stoljeće”, kaže
Hafner.
Neasistiranim porođajima, dakle onima bez primalje, protive se
baš svi.
“Definitivno porod bez ikakve pomoći. Pa to je jedna fino rečeno
jedna vrlo neizvjesna avantura”, kaže Hafner.
“O neasistiranim porodima ne bih htjela ništa posebno komentirati
jer to stvarno nije moj izbor. I to treba stvarno razdvojiti. Moj
porod je bio apsolutno nadziran i vođen osobom koja je za to
osposobljena i educirana i osobom koja je imala jako puno opreme
sa sobom, u slučaju da se bilo što dogodilo meni ili bebi.
Neasistiran porod nije nešto što bih ja izabrala i to je to što
imam o tome za reći”, kaže Romana Brežni.
Prihvatljivo za manji broj trudnica
Erika Spirić u varaždinskom je rodilištu radila 42 godine kao
primalja. Na svijet je donijela oko 15 tisuća beba. Ističe da je
porođaj kod kuće prihvatljiva opcija tek za manji broj trudnica.
Erika Spirić, predsjednica Vijeća Hrvatske komora primalja, na
pitanje da se ovdje nitko ne zalaže za porođaj bez medicinskog
osoblja, odgovara: Apsolutno.
“Hrvatska komora primalja se zalaže za asistirani kućni porođaj u
niskorizičnoj trudnoći. Dakle za ono što primalja u Europi smije
raditi, a pravila i smjernice treba donijeti Ministarstvo”, kaže
Spirić.
Beroš: Takav porođaj smatramo prerizičnim
Ministar zdravstva Vili Beroš potvrdio je da takav porođaj
smatraju prerizičnim.
“Moramo razmišljati o nečijoj želji da se porodi kod kuće i ja tu
želju apsolutno shvaćam, no sve koje rađaju kod kuće moraju
shvatiti da je rizik rađanja kod kuće ekstreman”, kazao je Beroš
prije tjedan dana.
No, Erika u tome vidi negiranje, a ne rješavanje problema.
“Porođaji kod kuće su se uvijek događali i oni nikada nisu
prestali. S obzirom da u Hrvatskoj to nije uređeno, žene zovu
primalje iz inozemstva i pružaju im stručnu pomoć, a ako primalje
iz inozemstva ne dođu, žene su ponekad spremne roditi bez stručne
pomoći”, kaže Spirić.
Kućni porođaji postoje u zemljama Europske unije.
U Hrvatskoj pravila nema, ništa nije regulirano, međutim u EU su
kućni porodi regulirani, pa i u susjednoj Sloveniji. I zna se da
kod kuće može roditi samo žena iz niskorizične trudnoće koja je u
niskorizičnom porođaju. Dakle, svaka komplikacija u trudnoći
sigurno nije za porod, nego za otići tamo gdje joj je
najsigurnije, a za tu ženu je najsigurnija bolnica”, kaže Spirić.
Prema podacima Eurostata, stopa perinatalne smrtnosti u
Nizozemskoj, zemlji s najviše porođaja kod kuće, 2018. je
iznosila 4,6 promila. Inače, to je manje od prosjeka Europske
unije. No, objašnjava Hafner – riječ je o potpuno pripremljenom
sustavu. Ali i educiranim zdravstvenim radnicima.
“Imaju organizirane primalje koje su educirane, legalizirane u
smislu, na kraju krajeva i pravnih i forenzičkih razloga. A s
treće strane postoji ono što se zove pozadina, odnosno popularna
hrvatska riječ back up. A odnosi se na mobilne medicinske timove
koji su načelno transportni, koji znaju da se porođaj kod kuće
odvija i oni znaju i čekaju spremno – ako što pođe po zlu da se
reagira na pravilan način”, kaže Hafner.
Kako u mjestima gdje nema rodilišta?
Porođaj kod kuće važna je tema na mjestima gdje nema rodilišta u
blizini. Korčulanki Dori Lozici nijedan od 2 porođaja nije prošao
glatko. Za vrijeme prvog helikopterom je hitno prebačena u
splitsku bolnicu, drugo je dijete rodila na putu do 120
kilometara udaljenog dubrovačkog rodilišta i to u vrijeme prvog
lockdowna.
“Došli smo do jednog doktora koji me trebao primiti tog
ponedjeljka 6.4., što je bilo 5 dana prije termina, međutim večer
prije su krenuli trudovi”, kaže Dora Lozica iz Korčule.
Na porođaj je krenula samo s primaljom, bez ginekologa, no stigla
je do Doma zdravlja u Orebiću, na Pelješcu.
“Babica je bila sjajna. Ginekologa nije bilo, ona je sama izvela
težak porod, nije ni u jednom trenu paničarila, sve je sama
izdržala”, kaže Lozica.
Inače, na cijeloj Korčuli i u Orebiću, na otprilike 10 tisuća
žena postoji jedan ginekolog. Situacije u kojima žene rađaju na
putu do bolnice nisu nesvakidašnje. Dora se pita – zašto onda
žene ne mogu rađati kod kuće?
“Suludo je da žena, koja mora novo ljudsko biće donijeti na
svijet mora u najgorim bolovima, trudovima, pokušava i trči do
bolnice. Bolnica bi trebala doći nama ili ne znam na koji način
bi to trebalo biti organizirano. Zato podržavam kućne porode,
mislim da svaka žena ima apsolutno pravo odabrati kakav porod
želi”, rekla je Lozica.
Sustav treba urediti
Baš zbog ovakvih situacija postoje apeli za uređivanje sustava.
“Naime one nemaju u svojim sredinama primalje ili nekoga tko bi
im mogao pružiti skrb u trudnoći ili porodu, pa makar samo da s
njima idu u transport hitnim kolima u slučaju da krene porod na
otoku, pa moraju ići na kopno. To je problem koji struka i
Ministarstvo sustavno ignoriraju već godinama. Vrijeme je da
krenemo taj problem rješavati, a jedan važan i neophodan dio tog
rješenja je uspostavljanje prakse primaljske skrbi na otocima i
udaljenim mjestima, kao što smo imali prije 40 ili 50 godina”,
kaže Daniela Drandić iz Udruge Roda.
Vezana vijest
Covid pozitivna majka rodila u izoliranoj rađaoni: ‘Bila je
izuzetno motivirana da zaštiti i ona nas’
mali teo svašta je proživio Trudnica zaražena koronom ispričala
kako je izgledao porod: ‘Teo i ja smo super, već smo stigli kući’
Porođaji kod kuće sve su popularnija opcija o kojoj buduće majke
razmišljaju. U udobnosti vlastita doma, to je – kažu – potpuno
drukčije iskustvo.
“Povijesno gledano, rodilje koje su inače rađale kod kuće su
shvatile da porođaj kod kuće ima jedan takav rizik koji je postao
neprihvatljiv. Gdje se izgubila ta konekcija da zapravo rodilja
dolazi u bolnicu tražiti pomoć, a ekipa primarno primalja, a u
slučaju potrebe i liječnici, daju pomoć, a ne oduzimaju slobodu
rađanja, to ja ne znam. Očito da smo se mi jednim putem
izgubili”, kaže Hafner.
No, porođaji kod kuće se događaju. S obzirom na to, stav je
primalja, da se oni moraju na neki način urediti. Jer u ovakvim
okolnostima lakše može doći do tragičnog ishoda.
“U neuređenom našem društvu je to sve skupa jako naopako i onda
nam se događaju tragične situacije, jer žene ponekad su spremne i
bez stručne pomoći jer ni pod kojim uslovima ne žele u bolnicu. I
mislim da ne smijemo zatvarati oči jer, ponavljam, i te žene su
nam važne, i ta djeca su nam važna”, kaže Spirić.
“Kod nas porodi doma se rade, bez obzira na cijenu, žene rađaju
doma, to je sve popularnije, bilo bi dobro da se to regulira, da
dozvole primaljama da rade od doma i da se to sve normalizira”,
kaže Ilona.
“Voljela bih da svaka žena koja želi to iskusiti da to zaista i
može”, kaže Romana.
Ginekolozi se opiru toj praksi
U priči se ne smiju zanemariti ginekolozi koji se većinom tome
opiru jer smatraju da je bolnica ipak najsigurnija, a sustav
nepripremljen. No, gledajući iz perspektive sustava, doista je
kontradiktorno nešto proglasiti opasnim, no dopustiti da se to
obavlja. Naravno, onima koji si to mogu priuštiti. A samo zato
što sustav ne želi da se to događa, to ne znači da će takva
praksa prestati, već da će biti manje kontrolirana i
organizirana, a samim time i opasnija.