Državnom odvjetništvu bit će podnesena kaznena prijava protiv ljudi koji su navodno bili s gradonačelnikom u trenutku njegove smrti
Prijavu protiv Natalije Price, Gzima Redžepija, Sergija
Ivanovića i još nepoznate osobe podnio je u četvrtak
stručnjak za zaštitu osobnih podataka Stjepan Perko iz
Zagreba.
Kaže da se na to odlučio kako bi se ispitale sve okolnosti smrti
gradonačelnika, nakon što policija i DORH nisu po službenoj
dužnosti to učinili iako postoji niz kontradiktornih činjenica
koje upućuju na sumnju da se gradonačelniku možda i nije na
vrijeme pomoglo nakon srčanog udara od kojeg je preminuo.
Ovo je tekst kaznene prijave koju je Perko podnio:
“Kaznena prijava
Državnom odvjetiništvu Republike Hrvatske
Podnositelj: Stjepan Perko
Ovim putem podnosim
KAZNENU PRIJAVU
Protiv:
– dr.med.dent Natalija Prica
– Sergije Ivanović
– dr.med Gzim Redžepi
– nepoznati počinitelj
U noći sa 27. na 28. veljače 2021. na internet portalima (24
sata, Nacional i dr.) objavljena je vijest kako je od posljedica
srčanog udara preminuo gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan
Bandić. Vijest o smrti je nedugo nakon 1 sat poslije ponoći 28.
veljače 2021. potvrđena i od strane djelatnika bolnice Sv. Duh
obzirom da je upravo u tu bolnicu g. Bandić doveden kolima hitne
pomoći. Nadalje, smrt je potvrđena potom i od strane g. Zvonimira
Šostara ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija
Štampar”.
Navodno je g. Bandić preminuo u kolima hitne pomoći i prije
dolaska u bolnicu, međutim taj podatak nije službeno potvrđen.
Kao što će pokazati i svi detalji u ovoj kaznenoj prijavi, upravo
je trenutak i mjesto smrti g. Bandića ključan detalj za
razjašnjenje okolnosti bitnih za ovu kaznenu prijavu. Kako se
radi o javnoj osobi, tim više prvom čovjeku Grada Zagreba,
medijima su se počeli obraćati navodni svjedoci nemilog događaja.
Dana 28. veljače 2021. objavljen je tako iskaz g. Sergija
Ivanovića koji je detaljno opisao što se dogodilo prethodne noći
kad je g. Bandić doživio srčani udar. Ovo su navodi iz njegove
izjave:
“U potpunom sam šoku jer prijatelj mi je umro u
mojoj kući. Teško je to, još uvijek ne vjerujem da se
to dogodilo. S Milanom sam se družio u subotu (27.2.2021) gotovo
cijeli dan. Bili smo zajedno od podneva sve do 15 sati, a onda je
samo na kratno otišao na neki ručak u Brezovicu. Potom je došao
kod mene s dr. Gzimom Redžepijem i tako smo nastavili s
druženjem. Razgovarali smo o običnim, ne političkim, temama i čak
o visibabama koje su ove godine prerano procvale.(….) Ne, Milan
se nije žalio ni na štom sve je bilo uobičajeno šalili smo se
tijekom razgovora a onda se u trenutku sve promijenilo. Dodatni
je šok što se to dogodilo kod mene, u mojoj kući.” Prema
informacijama dostupnim javnosti adresa stanovanja g. Ivanovića
je Ive Serdara 7A.
Potom je objavljena i izjava g. Redžepija kako slijedi:
“Istina je, bili smo na večeri kod prijatelja Sergija na
Vrhovcu i Bandiću je pozlilo. Započeo sam reanimaciju, zvali smo
hitnu koja je u tom trenutku bila na Ilici. To je bio veliki
masivni infarkt. Kod našeg zajedničkog prijatelja smo bili, nas
trojica, gradonačelnik, prijatelj i ja. Jeli smo oko 8 navečer,
popili kavu, sjedili smo, pričali i samo se srušio sa stolice.
Pozlilo mu je. Mislim da je to bilo oko 23:15, ne znam točno.
Hitna je došla za 3, 4 minuta, jako su brzo došli jer su se
vraćali s intervencije, druga (kola hitne pomoći) je došla za 7,
8 minuta. Nastavili smo reanimaciju, nastavljena je i na Sv.
Duhu, bio je živ dok je hitna došla. Sve smo odradili po
pravilima. Borite se, ali ne znate kad će vas dočekati”.
Nadalje, mediji su objavili izjavu koju im je službeno dao i
g. Žarko Rašić, ravnatelj zagrebačkog Nastavnog zavoda za hitnu
medicinu koji je naveo kako je primio poziv u kojem je
objaviješten kako je g. Bandiću pozlilo te da je on uslijed tog
poziva osobno nazvao dispečerski centar koji je uputio kola hitne
pomoći (na za sada nepoznatu
adresu). Osim toga, prema informacijama koje su potvrđene
medijima, ravnatelja Rašića je nazvao g. Vjekoslav Jeleč,
pročelnik gradskog Ureda za zdravstvo.
Mediji su, radi velikog interesa javnosti i proturiječnosti u
izjavama navodnih svjedoka nesretnog događaja, nastavili
istraživati detalje te su objavili kako im je iz nekoliko izvora
potvrđeno (anonimni svjedoci) kako je Hitna došla na adresu
Vidovćica 24 a na kojoj adresi ne stanuje g. Sergej Ivanović već
gđa. Natalija Prica, bliska suradnica i partnerica g. Bandića.
Prema neslužbenim informacijama g. Bandić i gđa. Prica često su
zajedno boravili u stanu gđe. Price pa se može zaključiti (iako
za to nema konkretnih dokaza dostupnih javnosti) kako su bili u
ljubavnoj vezi. Inače stan kojeg od prošlog ljeta koristi gđa.
Prica u vlasništvu je gđe. Maje Čuljak koja je ustupila svoju
nekretninu gđi. Prici za stanovanje. Sve ove informacije objavili
su mediji te nisu naknadno opovrgnute.
Kao što su i mediji zaključili tako i podnositelj ove kaznene
prijave napominje kako je neuobičajeno da se u trenutku kad nekom
pozli ne zove 112 ili 194, nego se gubi vrijeme na pozive drugim
osobama koji onda tek pozivaju pomoć unesrećenome, koji je očito
po dolasku pomoći bio živ, ali u iznimno teškom stanju. Obzirom
na nevjerojatne nepodudaranosti navodnih svjedoka i aktera u
cijelom ovom nesretnom događaju postavljaju se vrlo logična
pitanja:
Koliko je poziva bilo prije nego je zaista poslana stručna
pomoć unesrećenome?
Koliko dugo je vremena prošlo od trenutka srčanog udara do
dolaska prijeko potrebne stručne medicinske pomoći?
Gdje je bio g. Bandić kad mu je pozlilo, tko je bio s njim i
tko je prvi obaviješten o njegovom stanju i najvažnije od svega
tko mu je i kada točno zapravo pružio prvu pomoć?
Naime, ako se pokaže točnim kako g. Bandić kobne večeri nije
bio kod g. Sergija Ivanovića s g. Redžepijem (što jasno već sada
proizlazi iz javnosti dostupnih izjava) već da je bio sam s gđom
Pricom, logično je zaključiti kako je od trenutka kad je g.
Bandiću pozlilo do pružanja stručne medicinske pomoći prošlo
dosta vrmena, možda čak i za život presudnog vremena. Obzirom da
se iz nedoslijednih i kontradiktornih izjava ne može razabrati
kad i gdje je pokojnom gradonačelniku pozlilo te gdje umro, je li
mu pružena neodgodiva pomoć – kao građanin Grada Zagreba imam
moralnu obvezu podnijeti ovu kaznenu prijavu protiv navedenih
osoba, ali i nepoznatog počinitelja obzirom da nikako nije jasno
tko su akteri događaja te u kojoj mjeri i u kojem vremenskom
trenutku su svi navedeni (poznati, ali i nepoznati) akteri bili
uključeni. Kao važan detalj navodi se podatak kako je gđa. Prica
doktor dentalne medicine. Nastavno na sve navedeno nedvojbeno
smatram kako postoji dovoljno javno dostupnih informacija koje
upučuju na sumnju o postojanju kaznenog djela nepružanja
pomoći iz članka 123. Kaznenog
zakona, ali i kaznenog djela
nepružanja medicinske pomoći u hitnim
slučajevima iz članka 183. Kaznenog
zakona.
Kako bi se otklonile sumnje potrebno je ispitati je li
učinjeno sve ono što je bilo hitno i nužno radi otklanjanja
životne opasnosti g. Bandića, a za to je potrebno utvrditi točno
vrijeme i mjesto gdje je nastupila životna opasnost a potom i
točno vrijeme i mjesto smrti, kao i tko je bio prisutan u
trenutku nastupanja životne opasnosti.
Ključno pitanje je je li g. Bandiću zapravo pružena
pravodobna i adekvatna pomoć, pri čemu element hitnosti ima
značajnu ulogu. Kao dokaz iznijetih tvrdnji pozivam nadležno
državno odvjetništvo da pročita medijske članke i sve spomenute
izjave u ovoj kaznenoj prijavi. Obzirom se radi o javno dostupnim
tekstovima smatram nepotrebnim u ovoj prijavi iste posebno
prilagati.
Nadalje pozivam državno odvijetništvo da obavi razgovore sa
svim spomenutim osobama, a osim s Natalijom Prica, Sergijem
Ivanovićem i Gzimom Redžepijem, predlažem da se obavi razgovor u
svojstvu svjedoka i s; g. Žarkom Rašićem, ravnateljem zagrebačkog
Nastavnog zavoda za hitnu medicinu; g. Vjekoslavom Jelečem,
pročelnikom gradskog Ureda za zdravstvo; medicinskim djelatnicima
koji su bili u službi hitne pomoći (vozilo 1 i vozilo 2), koji su
pozvani na intervenciju te na poslijetku i prevezli g. Bandića u
bolnicu sv. Duh, ali i svim drugim osobama koje bi mogla imati
saznanja o spomenutim događanjima kobne noći.
Podnositelj prijave
Stjepan Perko.”