Možemo govoriti o porastu ljudi koji nam se javljaju, od 20 do 30 posto, objašnjava pročelnica Zavoda za psihoterapiju Klinike za psihijatriju Vrapče
Docentica dr.sc. Tihana Jendričko, pročelnica Zavoda za
psihoterapiju Klinike za psihijatriju Vrapče za RTL komentira
psihičko zdravlje Hrvata godinu dana od početka pandemije
koronavirusa.
“Od početka pandemije svi mi stručnjaci, posebice iz područja
mentalnog zdravlja, upozoravali smo na pojavu specifičnih
psihičkih smetnji. Općenito sva ova događanja utjecala su i
ukazuju na važnost mentalnog zdravlja, koja je dugo bila
zanemarivana”, odmah na početku razgovora naglasila je Jendričko.
Iako smo svi pod povećanim rizikom, kako ističe, s obzirom na
brojna događanja, određene skupine su vulnerabilnije, a to su
osobe starije životne dobi, osobe oboljele od Covida, osobe koje
su već imale psihičkih smetnji kao i zdravstveni djelatnici koji
su uključeni u skrb s ljudima oboljelim od Covida te mladi.
Sindrom sagorijevanja
“Zbog svega toga mi smo u našoj bolnici pokrenuli program
‘Zajedno smo snažniji’ koji je baš namijenjen zdravstvenim
djelatnicima pod rizikom od ili s razvijenim sindromom
sagorijevanja. Riječ je o snimljenim asinkronim materijalima u
kojima progovaramo o tjeskobi, pokazujemo vježbe relaksacije,
disanja uz niz drugih tema vezanih uz sindrom sagorijevanja.
Svaki video traje nekoliko minuta. Naglasila bih da se svi
materijali mogu anonimno pogledati, a također ih mogu pogledati
svi koji su zainteresirani”, objasnila je naša sugovornica.
Ističe kako su zdravstveni djelatnici posebno ugroženi, jer
medicinsku profesiju možemo smatrati pozivom koja uključuje brigu
i pomoć drugima, pri čemu zanemaruju misliti na sebe i svoje
iscrpljivanje već im je prioritet dobrobit pacijenata i ne
primijete probleme kod sebe.
“No, pomalo i diskretno nam se zdravstveni djelatnici javljaju i
progovaraju o problemima s kojima se i oni suočavaju. Zbog toga
smo za sve građane i pokrenuli antistres program u kojem se
bavimo kako se nositi sa stresnim situacijama. Antistres program
traje tri tjedan i za njime je veliki interes i svaki put imamo
po 15-ak ljudi koji u njemu sudjeluju i sve je online što je isto
važno naglasiti”, ističe Jendričko.
Kod težih slučajeva PTSP
Generalno ono što muči Hrvate su depresivne smetnje, anksioznost,
nesanica, a kod težih slučajeva i PTSP, a kod određenih ljudi
javlja se sindrom sagorijevanja, a njegovi simptomi su umor,
razdražljivost, smetnje spavanja, depresija, ciničan stav prema
svemu što je ustvari obrambeni mehanizam.
Naravno u Hrvatskoj je specifična situacija jer osim pandemije
koronavirusa obilježili su nas je i potresi što je također
uzelo danak psihičkom zdravlju Hrvata.
“Ono što je potres donio je taj osjećaj nepredvidljivosti,
saznanje da na nešto apsolutno ne možemo utjecati, dok primjerice
s koronom ipak u jednu ruku stvar možemo držati pod kontrolom
pridržavajući se mjera”, objašnjava, dodajući da u tom
psihološkom smislu ta neizvjesnost je i najgora, i to saznanje
mnogima je uistinu pomaklo tlo pod nogama.
“U svakom slučaju možemo govoriti o porastu ljudi koji nam se
javljaju, rekli bismo oko od 20 do 30 posto”, objašnjava.
Što se tiče mlađih generacija, adolescenata, situacija je tu još
specifičnija.
“Oduvijek govorimo da je to razdoblje samo po sebi iznimno važno,
da je to senzibilno razdoblje koje i inače kod mladih može
izazvati frustracije jer je jako zahtjevno od građenja
samostalnosti, razvijanja socijalnih odnosa, pred mladima su sami
po sebi iznimno veliki razvojni zadaci u tom razdoblju”,
objašnjava.
Što se tiče suicida važno je naglasiti da on prema europskom
prosjeku spada među 10 najčešćih uzroka smrti što je podatak koji
najbolje govori o tom problemu, a situacija nije ništa drugačija
ni u Hrvatskoj.
“U europskim zemljama suicid je češći uzrok smrti nego smrt u
prometnih nesrećama. U razdoblju od 1993. do 2003. stopa suicida
u mediteranskim zemljama je 16.4 posto, a u kontinentalnoj
Hrvatskoj 26.3 posto. S time da muškarci tri puta češće počine
suicid, dok žene četiri puta češće pokušaju suicid. U slučaju
muškaraca češće je riječ o vatrenom oružju, a kod žena o
tabletama. Prema podacima prosječno u svijetu je 500 do 700
suicida i Hrvatska se uklapa u taj prosjek, te prosječno dnevno
dvije osobe počinje suicid”, objašnjava Jendričko.
Dosadašnja iskustva pokazuju da tijekom nekog kriznog perioda dok
on traje, priča naša sugovornica, broj suicida se smanjuje jer su
ljudi fokusirani na preživljavanje, a onda kada kriza prođe
taj broj naglo poraste. Tako je realno očekivati da će se to
dogoditi i s ovom pandemijom.
Što se tiče mladih neki simptomi koji upućuju za narušeno
psihičko zdravlje su povlačenje u sebe, prekid komunikacije,
pogoršanje ocjena i na to bi roditelji trebali pripaziti.
Jendričko naglašava da su Hrvati skloni uzimati tablete za
smirenje, u većim količinama, na svoju ruku, a s druge strane
kada bi trebali uzimati lijekove po preporuci stručnjaka onda su
često “skeptični” i rezervirani”, objašnjava taj paradoks
Jendričko.
I iako se sve više ljudi javlja i otvoreno progovara o svojim
psihičkim problemima i dalje postoji dio ljudi koje ograničava
strah od stigmatizacije. Tumače kao vlastitu slabost ako ne mogu
sami riješiti neki problem i teško prihvaćaju da kada imaju neki
tjelesni problem (npr. visoki tlak ili problem s boli), neće se
ustručavati niti čekati potražiti pomoć liječnika, a potreba za
pomoći je uistinu ista. Treba potražiti pomoć stručnjaka.
Kako naglašava Jendričko pravovremeno javljanje je važno jer
dodatno utječe na čitav proces oporavka i prognozu liječenja. No,
isto tako, ističe naša sugovornica, bolje se javiti bilo kada
nego nikada.
“Za psihičko zdravlje važna su tri čimbenika – biološki
(genetika), psihološki te vanjske okolnosti. A gubitak posla,
loša ekonomska situacija imaju dodatni utjecaj tj. odmoć
psihičkom zdravlju”, ističe naša sugovornica, no isto tako
naglašava da iz ovih teških situacija mnogi su štošta naučili i
zato ne treba sve gledati crno. Mnogi su dobili priliku
zahvaljujući lockdownu ponovno provoditi više vremena sa svojom
obitelji, okrenuli se prirodi, a mnogi su također iz svega ovog
možda i ponijeli onu najvažniju poruku da materijalne vrijednosti
nisu na prvom mjestu, nego odnosi s drugim ljudima i rad na sebi.