Kino je u liberaliziranom socijalizmu, a i prije njega, bilo prozor u svijet, vrlo često centar zabave u svakom gradu, “špica” na koju su s vremena na vrijeme svraćali svi, pa makar i u nuždi. Naime, dva dosadna programa državne televizije, tehnološka ograničenost predvideo i predinternetskog doba nisu pružali alternativu. Sad je sve drugačije, u većini domova ljudi imaju bolju sliku i zvuk nego što je “Edison” ikad imao, ali ipak i dalje s pravom cvilimo što Karlovac nema pristojno kino koje će novim generacijama otkriti čari gledanja filma iz fotelje u velikoj mračnoj dvorani uz kokice i Colu. To je i dalje kulturna sramota za grad ove veličine,a to što nam je zagrebački Arena centar iza ugla, slabo je opravdanje i isto takva utjeha. No dobro, vraćamo se ove nedjelje u doba kad je Karlovac imao tri kina i prikazivao tjednima sve što bi se pojavilo na tržištu. Kako je u sumrak socijalizma VHS video već polako gastarbajterskim kanalima i tršćanskom vezom postajao “must have” dio kućne tehnike, tako su se kina polako počela prazniti. Pa se trebalo domisliti kako ih održati rentabilnima. U tom smislu, u vrlo informativnom tekstu pokojnog Mladena Muića vraćamo se u doba kad je Karlovac uz gunđanje dežurnih moralista legalizirao gledanje pornića u svojim kinima.
“Tvrdi pornić za meke duše”, Karlovački tjednik, 31.03.1988.
Radna organizacija Kinematografi-Karlovac pokrenula je u kinu “Banija” specijalizirani program erotskih, popularnije rečeno “pornića”. Dugo se u nas diskutiralo oko legalnog, u kinima, prikazivanja tog sada već dobro oformljenog filmskog žanra. Tu i tamo, “prokrijumčario” se i u kina poneki film s pornografskim scenama, a o “usmenoj” propagandi ovisilo je da li će biti gledan ili ne. Inicijativa da se pornići legalno prikazuju u kinima i u Jugoslaviji prvo je realizirana u Ljubljani, a i Karlovac je, eto, među prvima u tom “naletu” nakon Ljubljane.
I ne treba naglašavati, osnovni je razlog prikazivanja tih filmova, na projekcijama od 22 sata, za one starije od 15 godina i uz povećanu cijenu ulaznica, želja da se zadrži visoki nivo posjećenosti filmskim predstavama, čime se omogućava “stabilnije” poslovanje radne organizacije. U karlovačkim se kinima tokom godine prikažu svi uvezeni filmovi te ponešto iz fondova beogradske Kinoteke, pa su sada na redu i ovi legalno uvezeni filmovi. I taj je repertoarni razlog bitan, da se svakom zainteresiranom omogući da vidi ono što se u svijetu proizvelo i u nas uvezlo. Do sada su ti filmovi bili dostupni samo onima koji su ih vidjeli u kinima u inozemstvu ili na kućnim projekcijama na videu ili “super 8”, dakako, i fotografije iz tih filmova bile su reproducirane u specijaliziranoj štampi. I konačno, što reći o pornićima…
Dugi je niz godina “pornić” bio pojam ilegalno snimljenog, ilegalno uvezenog i ilegalno distribuiranog i skrivećki gledanog filma minorne kvalitete i anonimnog autora. Takvi filmovi malo koga sada zanimaju. popularniji su i našim kinima već više od 20 godina prisutni brojni danski, švedski, engleski, zapadnonjemački, talijanski pa i naši dokumentarni filmovi s brojnim golišavim glumačkim ansamblom gdje “tanašna” priča služi za povezivanje simuliranih erotskih scena.
No, pojaviše se i autori kojima je erotika bila motiv ravnopravan svim drugima i kao takav korišten u osobitim estetskim koncepcijama. Pasolini, Forman, Bertolucci, Ošima, Makavajev stvorili su podosta zanimljivih erotskih filmova, istina i osporavanih i zabranjivanih ali danas priznatih kao antologijska ostvarenja. I u Karlovcu su, jasno, prikazivani “Posljednji tango u Parizu”, “Cvijet 1001 noći”, “Ljubavi jedne plavuše”…
S “Emmanuelom” stvoren je novi erotski žanr kolorističkih sjajnih parada s glumcima seksualnim manekenima, neki ga nazivaju genitalnim realizmom, a to su, napokon rečeno, ti filmovi koje sad nazivamo pornićima. “Duboko grlo” i “Iza zelenih vrata” s početka sedamdesetih godina njihovi su najistaknutiji predstavnici…Tko voli, nek izvoli! Iskustvo iz drugih zemalja govori da je u početku interes za porniće velik, ali nakon te legalizacije interes jenjava, za utjehu moralistima. Nameće se zato jedna druga konstatacija.
Ako se poseglo i za pornićima da bi se popunilo kino i blagajna radne organizacije te da bi se zadovoljio specifičan interes publike, nije li onda vrijeme da Karlovac dobije i druge specijalizirane programe, recimo art-kino kakvog također ima u Jugoslaviji. Ima i publike koja voli film kao umjetnost i zašto joj ne pružiti priliku da kontinuirano gleda takva ostvarenja u primjerenim uvjetima. Možda bi upravo u kinu “Banija” bilo najzgodnije organizirati i takve programe…jer oni koji vole film određena žanra znaju i promijeniti svoje navike, ako dobiju šansu za to.
Pripremio Tihomir Ivka