Po njihovim direktivama se praktički više ništa suvremeno ne smije graditi, čak ni obnoviti suvremenim materijalima. To se vidi po cijelom gradu gdje god seže zona njihova utjecaja, a naročito kad se radi o Zvijezdi koja je prepuštena iživljavanju Odjela
Mladi karlovački arhitekt, mag.ing.arch Bojan Radošević, poslao
nam je otvoreno pismo kojim se ograđuje od rješenja uređenja
fasade u sklopu projekta preuređenja i adaptacije prostora bivše
knjižare Naprijed, a zbog neslaganja s uvjetima i ponašanjem
Konzervatorskog odjela u Karlovcu. U svakom slučaju vrlo
interesantno otvoreno pismo, koje se dotiče i mnogih stvari koje
u svakodnevnom životu osjećaju i mnogi Karlovčani, a svih nas se,
na ovaj ili onaj način, tiče kroz izgled stare gradske jezgre,
prenosimo u cijelosti:
Ovim putem želio bih se kao glavni projektant na izradi
projekta preuređenja i adaptacije prostora bivše knjižare
“Naprijed” u prostor učionica Trgovačko-ugostiteljske škole
Karlovac (križanje Radićeve i Ulice kralja Tomislava, k.č.br.
1263, k.o. Karlovac II) javno ograditi od rješenja uređenja
fasade u sklopu tog istog projekta. Razlog tome je duboko
neslaganje s određenim uvjetima iz nadležnog Konzervatorskog
odjela u Karlovcu.
Prvotna ideja je bila da se u sklopu uređenja prostora
knjižare ne intervenira na fasadi (s izuzetkom premještanja ulaza
iz drugog u treće polje u Ulici kralja Tomislava, te zamjene
stolarije novom, drvenom sa IZO-ostakljenjem), što je i ugrađeno
u “Opis i grafički prikaz zahvata u prostoru” koji je predan na e
Konferenciju radi utvrđivanja posebnih uvjeta od nadležnih
javnopravnih tijela. Bez obzira na to, Konzervatorski odjel u
Karlovcu 25. studenog 2020. izdaje posebne uvjete (na koje nije
moguće uložiti žalbu) drugačije od predloženog idejnog rješenja,
bez usuglašavanja s projektantom, a s tvrdnjom da će tijekom
izrade glavnog projekta biti moguće uskladiti konačni izgled
fasade. U više navrata sam u komunikaciji sa nadležnom
konzervatoricom pokušavao usuglasiti njihove zahtjeve sa onim
rješenjima koja sam smatrao, i smatram, ispravnim, međutim
neuspješno.
U posebnim uvjetima se, među ostalim, određuje sljedeće: – S
obzirom na recentne zahvate na pročelju u vidu promjene veličine,
tipa i rasporeda otvora i oblikovanja zidne plohe pročelja,
uvjetuje se rekonstrukcija pripadajućeg dijela oba pročelja
prizemlja u Radićevoj ulici i ulici Kralja Tomislava, zamjenom
postojećih otvora novima u skladu s već rekonstruiranim dijelom
poslovnog trgovačkog prostora pekarnice u Radićevoj ulici; –
Otvore treba uskladiti s osima i veličinom prozorskih otvora na
1. katu
U tijeku projektiranja izrađene su različite varijante,
međutim s druge strane se nije pokazala nikakva volja za
stvaranjem kvalitetnog rješenja, već isključivo tvrd, dogmatski
stav bez imalo uvažavanja projektanta. U jednom trenu je uslijed
nemogućnosti nalaska zajedničkog jezika projekt došao do zastoja.
Da se projekt pomakne s mrtve točke, u dogovoru s investitorom je
odlučeno da se s naše strane odradi ustupak, te smo pristali na
probijanje dodatnih otvora u Ulici kralja Tomislava, ali ostali
pri djelomičnom zazidavanju otvora i osiguravanju širokog,
naglašenog ulaza. Takvo rješenje smo poslali konzervatorici od
koje ne dobivamo nikakvu povratnu informaciju. Bez odgovora,
takav glavni projekt šaljemo na izdavanje potvrde što
Konzervatorski odjel 22. siječnja 2021. godine Rješenjem odbija.
Na to Rješenje smo bili u mogućnosti uložiti žalbu na
Ministarstvo kulture i medija u roku od 15 dana, međutim ù
dogovoru s investitorom smo od toga odustali u nadi da će se ipak
naći zajednički jezik i da će dio naše argumentacije biti uvažen
i prihvaćen. Nakon tjedana iščekivanja javljeno nam je da se
izdani posebni uvjeti (na koje, ponavljam, nije moguće uložiti
žalbu) moraju ispoštovati, čime smo dovedeni pred gotov čin.
Naravno, postojao je s moje strane izbor odbijanja izrade takvog
projekta, ali ipak imam obveze prema firmi, prema investitoru, te
ostalim kolegama projektantima koji su sudjelovali u izradi, te
sam nevoljko i u grču dovršio projekt prema direktivama Odjela.
Napokon je u ponovljenom postupku 21. travnja izdana potvrda od
strane Konzervatorskog odjela.
Ovom prilikom mi ne preostaje drugo nego se na ovaj način
javno ograditi od pojedinih aspekata tog rješenja fasade i to
dijelova koji se tiču probijanja novih i sužavanja postojećih
otvora, sve u Ulici kralja Tomislava. Više je razloga za moje
ograđivanje, koje smatram da moram iznijeti pred zainteresiranu
javnost s obzirom da se ipak radi o javnom prostoru. Sužavanje
otvora na substandardne dimenzije u 21. stoljeću je naprosto
nehumano. Tehnički uvjet za prirodno osvjetljenje je da površina
ostakljenja prozora mora iznositi minimalno 1/8 površine poda
prostorije (čl. 27. st. 3. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta
rada, NN 29/13). Razumljivo da nećemo probijati nove otvore na
pojedinačnim zaštićenim kulturnim dobrima poput dubrovačkih
zidina ili zagrebačke katedrale, samo da bi zadovoljili taj
uvjet, ali ovdje je obrnuta situacija gdje već osiguran
kvalitetan prostor srozavamo na uvjete iz 19. stoljeća i
prisiljavamo ljude da tu žive i rade, umjesto da im
osiguramo zgrade i prostore u kojima će biti sretni i
sigurni. Predmetna zgrada nije pojedinačno zaštićeno kulturno
dobro, već je u široj zoni zaštite, te ne vidim nikakav opravdani
razlog da bi se pod svaku cijenu morali ispoštovati takvi uvjeti.
Valjda i projektanti znaju odraditi svoj posao bez nametanja
subjektivnih direktiva. Ovakvim zahvatom umanjujemo neke već
davno dosegnute i izborene civilizacijske standarde, a radi
fingiranja pseudopovijesnih stilova i stvaranja imaginarne,
diznilendske kulise grada bez sadržaja. Vraćanje u “originalno”
stanje nije nikakav argument, naročito ako to zahtijeva dodatne,
nepotrebne troškove, k tome i nepreporučljive s aspekta
statike.
Isto tako, zatečeni povijesni sloj nije slučajnost i ne može
ga se samo tako odbacivati i zatirati radi ostvarivanja neke
“čistoće” slojeva koje praktički graniče sa kulturocidom.
Postojeći široki otvori izvedeni su u međuratnom razdoblju,
dakle, nisu “recentno” izvedeni, i to je povijesni sloj
građevine, zahvat u koji je netko uložio trud da isprojektira i
izvede nešto u skladu s vremenom u kojem je živio, a istovremeno
poštujući zatečeno stanje (otvori u osima prozora kata, osim
jednog koji je u osi pilastra). Također, obližnje “Narodne
novine” u istoj zgradi imaju drugačije uređeno pročelje i otvore,
koje je izvedeno u skladu sa tadašnjim smjernicama
Konzervatorskog odjela, a drugačije od onoga što danas taj isti
Odjel traži. Dakle, uređenje cjelokupnog pročelja se temelji na
dva (2) otvora koja su izvedena recentno, a po smjernicama iste
konzervatorice koja sad traži uređenje cijele fasade po svojim
uvjetima, ne poštujući rad projektanata pred više od 100 godina,
kao ni rad vlastitih kolega konzervatora.
Prihvatio sam većinu smjernica Konzervatorskog odjela i
implementirao ih u projekt, ali, nažalost, s druge strane nije
pokazana nikakva nakana za suradnjom, već isključivo dogmatski
pristup izdavanja direktiva bez ikakvog uvažavanja projektanta
kao kreativca i, kao u mnogo slučajeva, omalovažavanje
projektantskog posla. Još jednom se odričem takvog projektnog
rješenja uređenja fasade, te sam isto tako čvrstog uvjerenja da
Konzervatorski odjel u Karlovcu loše obavlja svoj posao i
izrazito štetno djeluje na prostorni i općeniti razvoj grada,
izlazeći iz svojih okvira djelovanja i uzimajući si za pravo
obavljati posao projektanata. Iskreno sumnjam i da razumiju što
to znači kulturna baština, to nije puko zadržavanje zgrada samo
zato jer su stare, kulturna baština su podjednako Stari grad
Dubovac, zgrada Zagrebačke banke u Radićevoj, Vraniczanyeva
palača, kao i zgrada Arhiva u Novom centru ili urbanistički plan
Rakovca.
Po njihovim direktivama se praktički više ništa suvremeno ne
smije graditi, čak ni obnoviti suvremenim materijalima. To se
vidi po cijelom gradu gdje god seže zona njihova utjecaja, a
naročito kad se radi o Zvijezdi koja je prepuštena iživljavanju
Odjela, ta nezdrava fiksacija i fetišizam o nekom idealnom gradu
koji nikad kao takav nije ni postojao. Najveća vrijednost
Zvijezde je njezin urbanizam, a ne arhitektura. Na mjestu
klasicističkih katnica iz 18. stoljeća izgrađene su dvokatne
historicističke palače 19. stoljeća, a na mjestu trošnih
prizemnica podignuta je modernistička zgrada. Bogatstvo Zvijezde
je upravo raznolikost stilova koji su međusobno usklađeni u
urbanim pravilima. Ono što je potrebno je promjena paradigme,
okoštalog narativa koji fetišistički čuva zgrade koje ne
razumije, iz vremena koje ne shvaća, a zbog razloga koje ne zna,
te se nadam smjeni generacija u Odjelu i konzervatorima koji će
iskreno surađivati s projektantima, a ne nametati štetne odluke.
Arhitektura se ne može određivati direktivama, ona je materijalna
manifestacija vremena u kojem nastaje, a danas nam je prijeko
potrebna arhitektura karaktera, a ne ovakva arhitektura
karikature koja je proizvod Konzervatorskog odjela.
Der Zeit ihre Kunst, Der Kunst ihre Freiheit
Bojan Radošević, mag.ing.arch.