Predsjednik Zoran Milanović gostovao je u RTL-u Danas.
Predizborna kampanja i burni lokalni izbori s
brojnim iznenađujućim rezultatima, nabava borbenih aviona,
živahni i temperamentni odnosi među državnim dužnosnicima, na
kraju i odnos prema medijima, mnoštvo događaja obilježilo je
mjesec koji je za nama.
O svemu tome s predsjednikom Zoranom Milanovićem u
Uredu predsjednika razgovarao je RTL-ov Adrian De Vrgna.
Lokalni izbori su iza nas, puno je neovisnih i opcija koje će
preuzeti vlast. Jesu li to u Hrvatskoj zapuhali neki novi
vjetrovi?
Uvijek je nešto novo. Ne bih rekao da je nešto specijlano novo.
Sve je to u nekakvoj ravnoteži, u nekakvom balansu, a da tijelo
previše ne pati.
Dakle, nema razloga za brigu što se tiče mainstream stranaka?
Ne govorim o strankama. Stranke uvijek imaju razloga za brigu jer
se ne smiju opustiti. Ja govorimo o nekoj orijentaciji društva, a
to je uvijek neki centar. Kao što je bio i na predsjedničkim
izborima.
Jeste li se čuli s Tomislavom Tomaševićem?
Nisam.
Planirate?
Vjerojatno. Ali, to su njihovi izbori, oni su u tome sudjelovali.
Čestitao sam im i rekao neka krenu na posao.
Može li se dogoditi da sve ono što su obećali, bude
nerealizirano?
Treba vidjeti. Ja se nadam da će krenuti iskreno i pošteno. To je
već nešto, ali sigurno neće ostvariti sve, nikad nitko nije
ostvario sve.
Ali zaokret očekujete?
Očekujem energičan bijeg od onoga što je bilo do sada.
Tijekom kampanje ste obišli neke vaše bivše kolege, Bajsa u
Bjelovaru, Čačića u Varaždinu. Nije im pomoglo to što ste bili
tamo.
Ne, ne. To je obično tako, često tako završi. Ja to nevoljko
radim. Ono što im je prije četiri godine pomoglo u tom
odmjeravanju snaga, sad im je odmoglo. Moje pojavljivanje nije
imalo nikakvog utjecaja. Ja sam im rekao, može vam pomoći, može
vam odmoći. Nije bilo niti jedno niti drugo. Ne treba donositi
neke dalekosežne zaključke ili srednjeg dometa, to je nerealno.
Može li Čačićev poraz utjecati na stabilnost većine, ipak su
Reformisti 76. ruka u Saboru?
Ne znam, pitajte to njega. Ta većina je mala, od početka mi je
smrdila na kupovinu. To sam rekao i ponovit ću svaki put kad
posumnjam da je netko dao glas većini protiv koje stalno govori,
bez nekog dubokog razloga.
Čačić govori uvijek o projektnoj suradnji.
Ali nema ovdje nikakvih projekata. To morate pitati Čačića. Htio
bih nešto drugo dodati, kako sam ja to pokušao objektivizirati
kad sam vodio veliku stranku, rezultate na lokalnim izborima. To
je veliki broju ljudi koji su glasali za tebe, teško je baš
precizno odrediti, imate koalicije, neovisne liste, pa broj
županija, broj gradova. Na kraju je jako bitan mjerljiv podatak
veličina proračuna lokalne samouprave kojima upravlja vaša ili
neka druga opcija. 2013. je stranka koju sam vodio, u jednoj
županiji u kojoj je konkurencija tradicionalno doživljavana kao
neprikosnovena, u Splitsko-dalmatinskoj, moja stranka je imala 65
ili 66 posto ukupnog iznosa proračuna svih jedinica lokalne
samuprave u županiji, a u županiji je pobijedio HDZ. Sad, tko je
tu pobjednik?
Isključujete li vi onda mogućnost, zbog tanke većine (u Saboru)
mogućnost prijevremenih izbora?
Ne mogu to komentirati. Stvarno. Ne bavim se tom matematikom.
Nisu mi drage te vlade koje su u jedan, jer uvijek postoji sumnja
da je tamo pet, šest, sedam, deset ljudi koji su na prodaju.
Može li nas odluka o avionima približiti ili ubrzati naš put u
Schengen?
Ne. Mislim, uvijek ima nekakve male veze, ali mi smo za Schengen
spremni odavno kao i Bugari i Rumunji. Njih već mrcvare od 2007.
godine. U početku je ta odgoda imala smisla, već godinama nema,
dakle recite i Bugarima i Rumunjima, a posebno Hrvatskoj koja je
ušla nešto kasnije u EU, ali je spremna za to. Ako su spremni
Mađari i Slovaci i Poljaci koji graniče s Bjelorusijom i
Ukrajinom, onda su spremni i Hrvati.
U ovoj odluci podržali ste Vladu, s druge strane inzistirate na
zajedničkom obilježavanju obljetnica. Iz Banskih dvora poručuju
da taj film nećete gledati…
Ne iznistiram. Rekao sam to, jednostavno to je jedna
konstatacija. Utvrđenje nečeg što bi bilo dobro, željeno. Neće,
neće, ok.
Smeta li vam ta odbijenica?
Ne, ali se pitam kamo to vodi.
Zašto biste bili u društvu ljudi koji vas očito ne žele?
Nije to društvo, to je posao. Družba je družba, služba je služba.
Ja nakon toga ako imam vremena, nađem se s prijateljima što ne
znači da su mi ovi ljudi neprijatelji, ali se ne slažemo u nekim
stvarima i nismo tu da glumatamo, nego da se podredimo, vrlo
često svoj ego, osobne ukuse, afinitete, svoje živce onome što
nam je dužnost. A to nam je nekakva dužnost da to zajednički
obilježavamo i onda se tu kao kolateral dogodi cijeli niz
situacija i peripetija od korištenja vojske, od toga da počasno
zaštitna bojna mora izlaziti pet puta itd.
Koja se poruka time šalje?
E, to pitajte onoga tko to ne želi. Ja nisam njihov
glasnogovornik niti sam ekspert za sredstva masovne komunikacije
kao neki.
Što možemo očekivati od obljetnice u Kninu? Je li i tamo moguć
odvojen protokol?
Ne znam, ne vjerujem, to je protokolarno puno teže izvrdati da
tako kažem jer onaj tko to bude pokušao će zbog konfiguracije
samog događaja, masovnosti i lokacije sebe dovesti u komičnu i
jadnu poziciju. A kad ste me već to pitali, ja bih predložio da
ove godine, a to mi je reklo dosta generala i ljudi iz rata,
raznih političkih opcija, više HDZ-ovih čak, ako o tome možemo
uopće govoriti kada je vojska u pitanju…a možemo jer je vojska
u prvih deset godina bila visoko politizirana. Dakle, da bi u
Kninu ipak trebalo gledati da se organiziraju nekakve okrugle
obljetnice, svakih pet godina recimo. Jer, podsjetit ću vas, u
Knin se uopće nije išlo zadnje tri godine života predsjednika
Tuđmana. U Kninu su se naši okupili na Dan pobjede nakon godinu
dana, ’96. i onda ’97., ’98. i ’99. ništa. Knin je vratio Ivica
Račan, paradoksalno. Dakle, da odemo recimo u Glinu ove godine,
tamo se predao corpus vojske takozvane Republike Srpske, odnosno
našoj vojsci. To je tamo slučajno bio Petar Stipetić, mogao je
biti netko drugi.
Hoćete li vi uputiti takav prijedlog?
Evo, to je prijedlog. Ja sigurno neću tamo odvesti svoju feštu,
svoju kolonu i svoje prijatelje, moglo bi ih se skupiti dosta. Ja
to neću raditi, ali predlažem dakle da zbog toga jer se borba
nije vodila samo u Kninu. Ginulo se i oko Petrinje i Gline i tamo
je došlo i do jedine masovne predaje, odnosno sve drugo je
pobjeglo, praktički direktnih borbi nije bilo na dan Oluje, ali
kod Gline i Petrinje je bilo borbi. Tamo je sto i više naših
momaka izgubilo život. Zar to nije razlog da se tamo bar jednom
obilježi…i uz to, naravno Zagreb je glavni grad Hrvatske, nije
Knin. Svaka čast Kninu, ali Knin nije Berlin. Mi slavimo pobjedu
negdje gdje nije bio ni centar novca, pameti, organizacije,
ničega ustvari…jedan željeznički ranžerni kolodvor s malo većom
kasarnom u Jugoslaviji gdje se gojio i stvarao Ratko Mladić i
slični ljubimci naroda. Kninu svaka čast, ali nije nužno da
budemo tamo svake godine. Nema nitko materijala svkae godine tamo
držati jedne te iste ili nove epohalne govore. To se pretvori u
čistu formu. Da se ne bi pretvorilo u formu, idemo obilaziti
druga mjesta u Hrvatskoj.
Vidjet ćemo što će iz Vlade reći na to, što će reći šef Sabora.
Šefa Sabora se to ne tiče. To Vlada organizira, Vlada je prema
zakonu krovni organizator tih velikih obljetnica. Ako treba, ići
ću opet u Knin. Govorim, iz poštovanja prema nekim drugim
mjestima gdje su ginuli hrvatski ljudi u velikim brojkama, ove
godine mi se čini Glina kao dobro mjesto. Bio je i potres.
Ne biste radili proslavu Dana pobjede u Zagrebu?
Bih. 2015. godine, to je bila moja zadnja godina na čelu Vlade,
dobro sam se oznojio da organiziramo vojni mimohod, jer je
Kolinda prijetila da to nije u redu, to je bila politika
tadašnjeg HDZ-a; Milijana, Karamarka. Na kraju smo je uspjeli
nagovoriti, natjerati, kako god hoćete.
Ona je zapravo pristala. Bila je bitna njena riječ.
Gledajte, ne znam kako bi to završilo. Predsjednik je vrhovni
zapovjednik, što ako predsjednik zabrani da ne izađe iz vojarni?
Ona je time prijetila. Sjeli smo i onda je to brzo riješeno.
Pokazala je da je samostalnija od onih koji su njome probali
manipulirati, nego što se meni činilo.
Predsjednik i premijer i mediji
Koja je razlika kada vi kritizirate javni servis ili premijer
komercijalne televizije?
Je, pa to je nebo i zemlja. To nije isto. Kad ja to radim, ja to
radim bez ikakvih stvarnih materijalnih ovlasti. Kad on to radi,
on to radi kao čovjek koji vam teoretski može dovesti u pitanje
koncesiju.
Zašto se dva najmoćnija čovjeka u zemlji…
Svaki ministar je moćniji od mene kad je u pitanju novac. Nije
moćniji kad je u pitanju uvjerljivost i povjerenje građana. To
vidim. Ali ta moć je fluidna. Kad ja kritiziram javni servis koji
se financira iz paraporeza i gdje političkim programom drma jedna
klika, obrt, politički kombinat jedne obitelji već 20 godina, a
na vrhu je Plenković, to je jedna stvar.
Kad ja kritiziram neke postupke komercijalnih televizija, što sam
radio, neke ljude, tako da sam rekao, gledajte ti ljudi ne mogu
biti nikakva moralna vertikala, ne mogu biti niti moralni
tobogan, jer su radili u životu to, to i to. To je sve što ja
mogu. Ja im nauditi ne mogu. Kada premijer kaže da na televiziji
gostuju plaćenici, to je utuživo od strane onoga kome je takva
poruka upućena. Drugim riječima, to su neki lopovi koji dolaze na
televiziju reći ono za što im je plaćeno, u pravilu ono što se
Plenkoviću ne sviđa. Ja to nisam nikada rekao ni za koga da je
plaćenik.
Zašto Plenković to radi? Možete li zamisliti situaciju da
kancelarka Merkel to radi na isti način?
Ne mogu zamisliti situaciju, uopće je ne mogu zamisliti. Posebno
zato što je na čelu vaše televizije, kako mi velimo, Švabo,
odnosno Nijemac. Ovaj sad nešto natuca hrvatski. Oni prije nisu
niti znali hrvatski.
Govori hrvatski, ne natuca…
Plaćenik nije netko tko dobije naknadu za svoj rad na televiziji,
vi očito plaćate te ljude koji dolaze komentirati. Ja na njihove
komentare imam niz primjedbi, tu ima svega. Tu isto ima ljudi za
koje biste mogli reći, gle prijatelju, radio si to, to, to i to,
stavljaš se kao nekakva moralna galaksija iznad svih, nacija je
glupa i grupa ovnova, ti si iznad toga, iznad tebe je zvjezdano
nebo, a komentiraš politički život male i konfliktne zajednice.
Kad ja to govorim, to je mora riječ i ništa više. A premijer može
utjecati na koncesije. To smo i vidjeli.
Predsjednik Vlade se žali i da nema isti tretman s HDZ-om u
odnosu na vas.
Pa nisam ja konkurencija! Neka gleda Možemo!, takve stvari! Kad
sam polagao prisegu, držao inauguracijski govor da je jedan od
tri stupa liberalne, funkcionalne demokracije, da su to neovisni
samostalni mediji. Ako kažete da je netko tko tamo komentira, na
kraju krajeva, kad je to taj čovjek to… kad su izbori bili
gotovi. Plenkoviću se nije dopalo to što je Pero ili Đuro rekao
kad su izbori već bili gotovi. Pa kakve to ima veze sa…?
Kad ste vi rekli kolegama u Splitu s javnog servisa da su
plaćenici jedne političke opcije, jeste li vi pretjerali?
Ne. Oni rade za novac. Nisam im rekao da su plaćenici, nisam
rekao njima. To sam rekao vodstvu.
Plaćenici jedne opcije.
Tako je. Oni rade za jednu političku opciju. Zato što ih plaćaju
svi građani. Vas ne plaćam, vama se ne plaća pretplata, niti N1,
niti Novoj televiziji, niti ikome drugome ili trećem i to je
ogromna razlika. I tu nema cehovske solidarnosti. Vi ste dva
svijeta. A Plenković je maturirao na temu sredstava masovne
komunikacije 88. godine. Mislim, to se u socijalizmu zove pravo
na laž, pravo na manipulaciju. Interesantno je koju razinu
interesa on pokazuje za tu vrstu kontrole u društvu. Mimo tog
obiteljsko, kumovsko, prijateljskog kombinata na Hrvatskoj
televiziji – ‘Yutelu’, toga nema u Hrvatskoj. Dakle, neovisni
mediji mogu biti loši mediji, mogu biti polupismeni mediji. Bitno
je da ih ne kontroliraju centri financijske moći izvan Hrvatske.
A sve drugo je dopušteno.
Jesu li mediji uopće mogli utjecati na rezultat izbora ako je
netko lapsus napravio i krivo izgovorio nečije ime?
Ali sve je već prošlo. Ja to uopće nisam primijetio da je netko
izgovorio nečije ime krivo i što ako je? Jesi razmišljao možda da
ti kandidat ne valja? Da su mu se ljudi smijali, da si ga izvukao
niotkuda, ono, iz nekog šipražja, da ga ne zna nitko iz užih
stručnih krugova? Pa vidjeli ste kako je prošao kandidat SDP-a
moj prijatelj..koji se nije blamirao, a bio je valjda previše
povučen. Nije prošao, dobio je sedam posto. Tko je kriv za to?
Uvijek gledaj u svoje oko, nemoj tražiti trunku u tuđem, a da ne
vidiš kolosalan balvan u vlastitom oku.
Iz DP-a su vam zamjerili izjave o njima. Stipo Mlinarić je tako
rekao, citiram, da je ”branio zemlju, a što ste vi radili i da
ste svakom loncu poklopac”. Jeste li vi svakom loncu poklopac?
Znači on je lonac. Interesantno kad se netko doživljava kao
lonac. Inače je to pošten dečko, koliko sam čuo pa neka on
preuzme taj Domovinski pokret. Jedino kad bi ga takvi kao što je
on vodili, ne bih imao nikakvih primjedbi, u međuvremenu ih imam.
Dakle, to bi trebalo pravno zaštititi, ne može svaki
muljator, dezerter i smucalica, karijerist…po meni nema moralno
pravo takav jedan ‘badge of honor’. Domovinski pokret, mislim što
to znači? Pokret domovinski u 2011. godini. Da, imam pravo se
rugati takvim glupim nazivima i rugam se, to je glupo.
Objasnili ste situaciju oko povratka ordenja Branimiru Glavašu.
Jeste li tu bili u situaciji da s jedne strane poštujete zakon,
odnosno, da ste imali dvojbu: Ili zakon ili moral obzirom na
silne kritike na to da ste mogli možda pričekati?
Nisam. Kako možete pričekati, netko vam se obrati i vi to stavite
u ladicu i pokrijete se loncem po glavi, poplunom pod kušin
stavite glavu i čekate da prođe mandat. Pa nemam pravo to raditi.
Najveće pravo, najeveća nepravda: Tako kaže jedna klasična
poslovica, naravno, ovisi kako tko gleda. Ja gledam potpuno
neutralno. Nekom će to biti najveća nepravda. Meni je to zakon.
Dakle, netko je siguran i miran ako ima puno novaca, netko je
siguran i miran ako zna da zakoni funkcioniraju. Ja sam ova druga
kategorija. Ne da sam ga poštivao, nego ću ga morati poštivati
opet.
Zakon je u međuvremenu i mijenjan prema tome u ovome nema ničeg
osobnoga, a zašto to sad tako drugo traje? E to pitajte Pupovca i
Plenkovića i Vrhovni sud na kojem oni ne žele promjene. Evo im
prlika da nešto promijene. Dakle, to traje neopisivo dugo traje i
Branimir Glavaš koji kao građanin nije još pravomoćno osuđen ima
pravo na to što mu je dao predsjednik Tuđman. Osude li ga opet,
neće više imati na to pravo, neće imati ni čin jer će mu
automatski biti oduzet po zakonu. Nisam ja pisao taj zakon. Drago
mi je da tu osim nekoliko patoloških licemjera nitko ustvari nije
imao komentara. Vrlo dobro znaju što ja mislim. Ja mislim da se
trebaju naći odgovorni za ubojstvo u Osijeku, posebno ono u Dravi
jer tu je bilo svega.
Predsjedniče, hvala vam na ovom razgovoru.
Hvala vama i živjela neovisna televizija, kakva god da je.