S popuštanjem epidemije potegnulo se pitanje vraćanja na staro-normalno: ne samo kada ćemo skinuti maske nego i kada ćemo se početi rukovati
Dodirivanje laktovima, pozdrav šakom o šaku (tzv. fist bump),
kimanje glavom s distance, blagi naklon, nasmiješeni pogled ispod
obrva i maske… Sve su to “inovativni” načini na koje se većina
nas u pandemijskom koronadobu priviknula pozdravljati nepoznate,
ali i poznate osobe.
Od malih nogu učili su nas da se s poznatima pozdravljamo, a s
nepoznatima upoznajemo rukovanjem jer na taj način iskazujemo
poštovanje, jer je to pristojno… No, onda je preko noći
rukovanje postalo nepoželjno i poput kakvog incestuoznog dodira –
prljavo. Rukovanje je postalo “najzagađeniji
oblik” uvriježene neverbalne komunikacije, a većina je
prihvatila obrazloženje epidemiologa i preporuku da se izbjegava.
Jer, tumačili su nam, dlanovi ne samo da su najprljaviji dio
ljudskog tijela, nego i nakon tog običaja mnogi prvo idu
dodirivati dijelove lica pa onda povećavaju rizik od zaraze
covidom…
Izbjegavanje rukovanja postalo je dio političkih protokola,
promjena kulturnih obrazaca, novi stil ponašanja… Koji, doduše,
neki nisu nikad prihvatili kao uostalom ni neke druge
preporuke.
Nekima trebaju dodiri, neki bi ih izbjegavali zauvijek
Međutim, s popuštanjem epidemije – padom broja novozaraženih,
povećanjem procijepljenosti i labavljenjem epidemioloških mjera,
potegnulo se pitanje vraćanja na staro-normalno: ne samo kada
ćemo skinuti omražene maske nego i kada ćemo se početi rukovati.
Zagovaratelji povratka rukovanja kažu kako komunikacija među
ljudima nije samo verbalna, nego i tjelesna dok oni kojima su
dodiri, pogotovo s nepoznatima, bili i prije teško podnošljivi
smatraju kako rukovanje treba dobiti neku drugu alternativu: što
se njih tiče šake i laktovi mogu ostati zauvijek.
No, njih će onda razočarati odgovor psihologa Ivana Modrušana
koji je mišljenja da će novi običaji koje prakticiramo unazad
malo više od godinu dana teško prevladati stare navike koje se
prakticiraju stoljećima.
Rukovanje od antičkog doba
“Postoji niz običaja i dobrih i loših, ali život nas stalno
testira, da ne kažem maltretira. Rukovanje je valjda dobar običaj
ako postoji još od antičkih vremena. Ljudi su se počeli rukovati
kako bi pokazali da nemaju oružje i da su im ruke slobodne. Danas
ne živimo u takvom svijetu, ali ostao je običaj da se ljudi na
taj način dodiruju i da si izražavaju povjerenje. To bih objasnio
navikom, a dobri običaji su navike”, kaže nam psiholog Ivan
Modrušan.
Problem nastaje kada nam ih netko oduzme, a upravo se to dogodilo
u pandemiji: zabranili su nam fizički kontakt, naredili distancu,
oduzeli odlaske u teretane, škole, restorane i kafiće…
“Korona je pokazala da nam to teško pada, da nam je to velika
trauma. Kad nam netko oduzme navike, raste anksioznost. No, što
god da se desi, mi se opet moramo prilagoditi. Bilo bi dobro da
se opet počnemo rukovati, grliti… To je prirodna ljudska potreba
za dodirom i vjerujem da će se to brzo vratiti. Jer, ono što je
uobičajeno, ono što je tradicija će najvjerojatnije uvijek
prevladati. Ljudi vole čuvati svoje tradicije”, ističe Modrušan.
Rukovat ćemo se opet, ali ipak malo drugačije?
Kad je riječ o novim oblicima kontakta – šakama, laktovima,
naklonima – moguće je, kaže, da će se nešto od toga zadržati, kod
nekih pojedinaca, ali da sasvim sigurno neće zatrti stare navike
i običaje.
A epidemiolozi ističu da rukovanje treba izbjegavati dok god
traje pandemija, no smatraju da će se, jednog dana kad se
proglasi njen kraj, neke stare navike ipak vjerojatno
promijeniti.
“S obzirom da se koronavirus prenosi od osobe do druge fizičkim
dodirom sa zaraženom osobom, prijenosom mikrokapljice koja sadrži
viruse na drugu osobu te udisajem virusa kroz koncentriran
aerosol u zraku, sve dok pandemija traje preporuča se držati
distancu, nositi maske i izbjegavati fizičke kontakte poput
rukovanja”, podsjećaju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo
(HZJZ).
Rukovanje će se jednog dana sigurno opet vratiti, ali će možda,
kažu epidemiolozi, ipak biti drugačije.
“Iako se rukovanje smatra bliskim kontaktom za širenje bolesti
koje se prenose kapljičnim putem, te se zbog toga, pogotovo sada
u doba pandemije, preporučuje da se ljudi što manje rukuju, jer
se time smanjuje rizik potencijalnog prijenosa bolesti, u
Hrvatskoj je rukovanje dio svakodnevne komunikacije te će se
vjerojatno, s proglašenjem kraja pandemije, ta praksa vratiti no
uz puno više opreza nego do sada, uz češću dezinfekciju ruku”,
kažu u HZJZ-u.