Nakon što su prije nešto manje od mjesec dana maturanti prve generacije srednje tehničke strojarske škole u Karlovcu proslavili 55 godina od mature i za tu prigodu objavili brošuru "Maturanti staroga kova", mlađim učenicima iste te škole svidjela se ta proslava kolega iz prve generacije pa su i oni obilježili svoju okruglu 50-tu obljetnicu i pozvali nas da to zabilježimo, što smo s radošću i učinili.
– Od 1971. godine kada je maturom završen 4. razred Tehničke
škole svakih smo se pet godina organizirali i nalazili kako bi
obilježili taj dan – objašnjava Ferdinand
Kovačić karlovačkoj javnosti poznat još i kao
dugogodišnji sportski djelatnik u rukometu a zadnjih godina i u
veslanju.
– Započeli smo s prvih pet godina mature kada smo se našli u
Starom mlinu u Mostanju,a desetu godišnjicu proslaviti smo u
Majskom cvijetu u Mekušju. Ovogodišnju pedesetu obljetnicu mature
proslavili smo početkom srpnja vožnjom Žitnom lađom po Kupi i
nastavkom druženja u OPG Marinković u izletištu Gliboki Brod u
Brežanima – dodaje Kovačić.
Zanimljivo je da oba ugostiteljska objekta, Stari mlin i Majski
cvijet, više ne rade, zatvorena su, pa se je za nadati da se to
neće dogoditi sada i sa Žitnom lađom i OPG-om Marinković?!
Od 25 učenika koji su maturirali te daleke 71 godine,
okupilo ih se 14: Belobrajdić Zlatko – Oli,
Butala Emil – Buco, Družak Ljerko, Goršić Josip – Joža, Jurić
Dragan – Jura, Kovačić Ferdinand –Fifi, Lovrić Branko, Popović
Željko – Pop, Rogić Bruno – Bruc, Rupćić Milorad – Rupa,
Smiljanić Đorđe – Đoko, Smoljanović Daniel – Danko, Zjača Duško i
Milošević Miro – Mili. Nisu mogli doći: Car
Branko, Grgurić Ivan, Jović Milan, Lovrić Zvonko, Maljan Đorđe,
Rapo Miloš, Rašeta Jovica i Vučinić Branko. Preminuli su,
nažalost: Belobrajdić Željko (pok), Brozović Marijan
(pok), Kovačina Ivan (pok).
Program je započeo okupljanjem ujutro pred školom u Šancu, a
nakon razgledavanja škole i photo session krenuli su put Brođana
gdje ih je već čekala usidrena glavna kupska atrakcija Žitna
lađa. Sat i pol vožnjom rijekom Kupom proteklo je u hipu uz
razgovor gdje se imalo štošta razgovarati i prisjetiti se
mladosti i lijepih đačkih ali i životnih trenutaka, uz kanape,
sendviče i naravno rakijicu.
Nakon novog fotografiranja na lađi i pozdrava s ugodnim lađarima
zaputili su se u Brežane u OPG Marinković gdje ih je već čekalo
obilje domaće hrane i hladni gemišt. Vrijeme je poput filma
“Prohujalo s vihorom” uz sjećanja na školske dane, maturalno
putovanje, profesore …
– Svima nam je žao što nije mogao prisustvovati obljetnici naš
razrednik dragi prof. Milan Murgić ali nam je prisutan bio u
mislima i razgovoru – kaže na kraju Ferdinand
Kovačić.
Kakav bi to bio rastanak kad se ne bi zarekli da će se opet
sastati ako Bog da dogodine, svi živi i zdravi.