Lidija Srnec s Odjela za praćenje klimatskih promjena i biometeorologiju pri Državnom hidrometeorološkom zavodu komentira najnovije izvješće UN-ovih znanstvenika.
Ovo više nisu klimatske promjene, ovo je klimatski kaos. Svijet
je blizu scenarija bez povratka, a za to je kriv isključivo –
čovjek. Dio je to pesimističnog upozorenja UN-ova Odbora za
klimu.
Nikad detaljnije izvješće temelji se na više od 14 tisuća
znanstvenih studija, a opisano je doslovno kao crveno upozorenje
za čovječanstvo.
Što nas čeka i možemo li i kako zaustaviti kaos koji smo sami
stvorili? Što kažu znanstvenici pogledajte u prilogu Petra
Panjkote koji o tome kako djelovati i koliko vremena imamo u
studiju RTL-a razgovara s Lidijom Srnec s Odjela za
praćenje klimatskih promjena i biometeorologiju pri Državnom
hidrometeorološkom zavodu.
Znanstvenici mahom nisu iznenađeni. Ima li nekih dijelova koji su
alarmantniji nego što ste očekivali?
Ja sam samo kratko vidjela materijale koji su pušteni u javnost.
Iz njih, ono što sam uspjela pročitati i preslušati pressicu, ne
– nije me iznenadilo. Rezultati su očekivani, s obzirom da
radim u području klimatskog modeliranja…
Očekivano su dramatični…
Očekivano su dramatični, da, ne očekuje nas baš lijepi scenarij,
ako nešto ne promijenimo. Ono što je istaknuto je da je
definitivno čovjek kriv za ono što se dešava i što će uslijediti.
Dakle – možemo djelovati.
Jedna od činjenica je i da se Europa brže zagrijava od drugih
dijelova svijeta, dakle to je nešto što je mene osobno
iznenadilo.
Zanimljivo je što postoji pet scenarija, ali u svima njima idemo
prema zatopljenju od 1,5 stupnjeva i to već do kraja stoljeća,
možda i puno prije.
Da bismo znali što nas očekuje u budućnosti, jedini način je
koristiti klimatske modele, koji jednadžbama opisuju stanje u
atmosferi. Oni se konstantno poboljšavaju jer to nisu savršeni
alati, ali su jedino čime možemo predvidjeti.
Ulaz u model mora biti procjena kako će se mijenjati emisije i
koncentracija stakleničkih plinova. Ovisno o tome onda se rade
scenariji klimatskih promjena. Ako smanjimo emisije i
koncentracije stakleničkih plinova, imat ćemo taj niži scenarij,
a ako ništa ne promijenimo ili ih čak povećamo imat ćemo tzv.
pesimistični scenarij. Upravo je to, od najoptimističnijeg do
najpesimističnijeg, tih pet scenarija, što nas očekuje.
Posljedično s time se mijenja i temperatura koja, treba reći,
neovisno o primjeni scenarija, uvijek pokazuje do kraja stoljeća
trend zatopljenja.
Sama temperatura nije jedini parametar u atmosferi, to je vrlo
složen sustav, utječe i na oborine, hidrološki sustav, sve je to
zajedno jako pvoezano i onda to globalno zatopljenje o čemu
govorimo utječe na sve ostalo.
Čak i u najblažem scenariju ekstremne vremenske pojave kakve smo
ovo ljeto vidjeli, poplave, požari, pa i tornado u Češkoj će biti
neizbježna pojava.
Da. I dosadašnja IPCC-eva izvješća su govorila da je za očekivati
češće i dugotrajnije ekstremne pojave. Aktualan primjer su
toplinski valovi koji utječu na zdravlje ljudi, turizam, osjet
ugode… Može se očekivati da će oni u budućnosti biti još češći
i intenzivniji i dugotrajniji.
U tom kontekstu, ne čini li vam se da političke odluke se donose
presporo?
Da, radi se o klimatskoj krizi. Ono što je nedavno usvojeno na
nivou Europe je strategija niskougljičnog razvoja, odnosno nulte
neto emisije koja bi se trebala doseći negdje 2050. godine. Ako
to uspijemo napraviti, onda smo na dobrom putu prema blažem
scenariju. Međutim, možda bi bilo dobro da sve vlade izađu iz
zone komfora i da prestanu razmišljati politički id a počnu
primijenjivati ono što im znanstvenici govore, dakle da utječu na
neke strategije i primjenjuju akcijske planove.
Kako zadržati ovu temu u fokusu javnosti? Kako postići da javnost
ostane trajno zainteresirana za klimatske promjene?
Možda češćim upitima prema struci i možda manjim alarmiranjem.
Kad neki klimatolog objasni što se dešava, onda je to možda
llijepo objašnjeno i pokušavamo uvijek na laički način objasniti
da ljudi shvate, no onaj katastrofični naslov na početku ljude
bombardira i onda su neki automatski protiv toga, misle da to
nije istinito, dok drugi to možda doživljavaju preopasnim. Treba
na jedan adekvatan način predstaviti to javnosti, kontinuirano,
jer svi mi vidimo što se događa oko nas i da to nije baš
najbolje.