35-godišnja žena prošla je pravu kalvariju
Splićanka (35) bila je trudna kada je završila u samoizolaciji
jer joj je suprug bio pozitivan na COVID-19. Majka je dvoje djece
koja su, kao i ona, bila negativna na testovima, ali su svi imali
određene simptome.
“Te nedjelje sam išla na Infektološki odjel na Križinama gdje me
uputila moja liječnica zbog bolova u trbuhu. Inače bolujem od
ulceroznog kolitisa te nikada ne znam kod takvih situacija jesu
li posljedice tog stanja ili se radi o nečem drugom. Kako sam
bila trudna, to mi je bio dodatni alarm za oprez”, počela je
svoju priču za Slobodnu Dalmaciju
35-godišnjakinja. Sve se događalo krajem lipnja.
Iako su svi simptomi ukazivali na koronu, nalaz je bio negativan.
Infektolog joj je savjetovao da ode na Hitnu
ginekologiju.
“Kako su testovi bili negativni unatoč simptomima, oni me nisu na
Križinama mogli hospitalizirati kao infektološkog bolesnika, k
tome još nisam po pojedinim parametrima bila životno ugrožena pa
u bolnici nisu vidjeli potrebu za detaljnijom obradom unatoč
mojim nastojanjima. Upitala sam je što je s bebom, tada naime
nisam znala da je blizanačka trudnoća, a ona ginekologinja na
Hitnoj je rekla da je beba dobro na što sam je upitala tko će me
pregledati i imaju li ambulantu za COVID pozitivne osobe.
Odgovorila mi je kako ima kontejner, ali da nema koga poslati
tamo”, prepričava Splićanka.
Tada je bila nepunih sedam tjedana trudna i preskočila je redovni
pregled u privatnoj poliklinici zbog samoizolacije.
“Doktorica iz bolnice mi je rekla da zovem privatnog doktora kod
kojeg idem. Ja razumijem da je ona bila u panici jer sam ja bila
u samoizolaciji, ali kakva je to poruka trudnicama? Ako platite
pregled imate pravo na sve, a ako ne, nemate prava. Ja plaćam
dopunsko i redovno zdravstveno osiguranje i mislim kako me se
nije trebalo tek tako poslati iz državne zdravstvene ustanove bez
pravovaljane i potpune obrade”, tvrdi 35-godišnjakinja.
Otišla je na pregled u privatnom aranžmanu, a doktor je ustanovio
da se radi o blizanačkoj trudnoći.
“Otkrio je da je jedan plod već izgubljen, a da drugi također
nije dobro. Šanse su bile 50-50 i za drugi plod. Nakon toga mi je
par puta pozlilo te sam u četvrtak 24. lipnja ponovno došla na
Hitni ginekološki gdje me primio ljubazni doktor, i to preko
poznanstva. U ponedjeljak 28. lipnja sam imala pregled u državne
ginekologinje da u već ionako kaotičnoj situaciji čujem i njezino
mišljenje. Ustanovila je da je i drugo srce stalo”, kaže
Splićanka koja je opet završila na Hitnoj jer joj je pozlilo.
“Došla sam na Hitni ginekološki prijem, a mlađa služba mi je
nakon moje priče, bez čitanja nalaza koje sam stalno nosila sa
sobom, rekla: ‘Možda ste nešto loše pojeli!’ Pod mlađom službom
mislim na tim koji vodi Hitnu ginekologiju i u kojem u tom
trenutku nisu niti imali specijalista iz područja ginekologije”,
govori Splićanka.
Tek kada je povisila ton shvatili su ozbiljnost situacije i
napokon pozvali specijalista ginekologije da obavi konzilijarni
pregled.
“To je bilo deset dana od prvog pokušaja prijema na Hitni
ginekološki, srijeda 30. lipnja. Kako su oba ploda bila
izgubljena, doktorica me pitala želim li kiretažu ili tablete
nakon čega su me naručili na zahvat 5. srpnja jer, naravno,
termina prije nije bilo”, objašnjava.
Prije dobivanja termina trebala je obaviti vađenje krvi i pregled
anesteziologa što je podrazumijeevalo dodatno čekanje i hodanje
po bolnici.
U nedjelju, dan prije termina za kiretažu, ponovno joj je
pozlilo.
“Došla sam na Hitnu s jakim izljevom krvi. Pretpostavili su da
imam spontani pobačaj te su me ostavili da čekam, ali me srećom
prepoznala medicinska sestra koja je bila kada sam dolazila prije
i koja je vidjela da ne mogu stajati na nogama. Pregledali su me
i kazali kako treba ipak kiretaža koju su napravili oko 22 sata
navečer”, prisjeća se mučnog razdoblja.
“Da me 21. lipnja netko zaprimio i ostavio u bolnici ja bih za
dva dana bila obrađena i gotova. U ovoj situaciji, mrtav plod bio
je u meni više od dva tjedna, što da sam dobila sepsu?”, pita se.
Cilj njezina izlaska u javnost je da se dozvoli da trudnice imaju
pravo na pregled, jer iako ne krvare mogu biti hitan slučaj. Ako
ne toliko zbog djeteta, jer u ovom slučaju nije bilo spasa, nego
zbog žene koja to sve proživljava. Na bolovanju je bila mjesec i
pol na kraju.
“Zahvalna sam Bogu što sam izvukla živu glavu, mojim bliskim
ljudima koji su uskakali kad je trebalo i skromnom velečasnom
koji je strpljivo, molitvom, bio uz mene”, kaže 35-godišnjakinja.
KBC Split nije odgovorio na upit Slobodne Dalmacije.