Gastro ponuda opet je bila prilično skromna i odnosila se isključivo na "fast food" ponudu. Mnogi su stoga nadolazeću pivsku glad uglavnom zadovoljavali poznatim velikim perecima
Zatvoreni su 34. Dani piva, prvi, nadamo se i zadnji u pandemijskim uvjetima s obzirom da iz tog razloga prošle godine niti nisu održani.
Ovaj koncept Dana piva koji su sa ŠRC-a nakon niza godina premješteni u centar grada pokazao se puno boljom opcijom, odabir izvođača zadovoljio je mnoge, ali naravno ne sve, posebno ne one koji su glazbeno bliži “narodnijem” melosu kakav je proteklih desetljeća dominirao na desnoj obali Korane. Da, ni ovi Dani piva nisu imali Maju Šuput, Jelenu Rozgu, Jasmina Stavrosa, popularnog Joleta ali ni Škoru ni Thompsona. U proteklih pet dana pozornicom su prodefilirali Massimo, Zabranjeno pušenje, Z++, Vojko V, Nipplepeople, Tight Grips, Silente, Goran Bare & Majke, Natali Dizdar i TBF, dok je jučer sve finalizirano uz Detour i Željka Bebeka.
Mamurluk manji problem od korone
Pandemijske Dane piva obilježilo je i to što su nastupe iz blizine mogli pratiti samo oni koji imaju odgovarajući “covid pass”, pa je veći dio posjetitelja ipak ostao izvan ograde, u pivici uživao uz štandove i točionike te program pratio s ruba šanca. To je mnoge revoltiralo, ali ipak s obzirom na konfiguraciju terena i veliku pozornicu s odličnim razglasom nitko tko je htio vidjeti i slušati bendove nije ostao zakinut, pa ni oni necijepljeni. Tek ćemo kroz koji dan vidjeti ćemo hoće li ova, najmasovnija karlovačka manifestacija imati negativne posljedice. Mamurluk će za mnoge definitivno biti najmanji problem, veći je onaj ako je netko usput pokupio i virus. Bez obzira na sve mjere treba očekivati i veći broj zaraženih u Karlovcu i Karlovačkoj županiji. Naivno je vjerovati da se to neće dogoditi odnosno da se već ne događa.
foto Digitalni tisak
Krenimo sa stvarima koje su bile noviteti ovih Dana piva, a onda ćemo pobrojati i one stvari koje su možda trebali biti i bile su prije a sad su ipak izostale. Organizator se, naime, pobrinuo da grad zaživi i s drugim sadržajima. Osim toga što su se karlovački restorani prilagodili pa u svoje menije ubacili i pivske menije, kao i jela koja se spravljaju ili sljubljuju s pivom, bilo je tu još mnogo čega. Umjesto vatrometa koji uznemirava i šteti kućnim ljubimcima i ostalim životinjama na otvorenju smo imali prilike vidjeti “laser show”, bili su tu ples s vatrom, pivske plovidbe, slackline radionica, kvizovi, lunapark, te brojne druge aktivnosti.
Bilo i crafta
Novost je i pivska akademija Karlovačkog, pa su zainteresirani iz prve ruke mogli doznati na koji se način vari pivo i dobiti brojne druge savjete vezano za omiljenu zlatnu tekućinu. I ove se godine osim sponzorova Karlovačkog moglo popiti i pivo iz zanatskih pivovara. Nije ih bilo previše, tek domaća Kob, pivovara Brlog iz Zadra i Medvedgrad no ponudu craft piva upotpunili su okolni kafići pa se može reći da je izbor i za ljubitelje crafta bio zadovoljavajuć.
foto Demjan Rožman
Izvanglazbeni program je bio raznolik i to se mora priznati, naravno dovedeni su izvođači koji su s obzirom na okolnosti dostupni, no i na tome se može itekako poraditi, pa možda za buduće vrijeme razmisliti da se dovede netko od stranih izvođača, čak i ako će se za to morati dodatno platiti ulaznica. U tom bi slučaju svakako Dani piva bili još više primamljiviji onima iz drugih gradova i dijelova Hrvatske, a možda i susjedne Slovenije, a grad Karlovac bi još više dobio smisao “grada susreta”. Uglavnom, sve što je programski zamišljeno odlično je i realizirano, no ostaje ipak dojam da bi sljedeći Dani piva, nadamo se bez prisustva korone, morali biti bolji, veći i ipak na neki način zadovoljiti i širi krug ljudi. Naravno sve u okvirima od pet dana što je potpuno dovoljno za manifestaciju ovakvog karaktera. Krenimo redom.
Jelo s nogu
Prva stvar koja je mnogima zasmetala je to što ove godine na štandovima nije bilo moguće plaćati bankovnim karticama. Kartično poslovanje je s epidemiološkog stanovništa puno prihvatljivije, a podsjetimo da su prije dvije godine gotovo svi imali POS aparate, a čak se uz sponzora Mastercard mogao ostvariti i popust. To je iz nekog razloga ove godine izostalo.
foto Vito Butković
Gastro ponuda opet je bila prilično skromna i odnosila se isključivo na “fast food” ponudu – ćevapi, hamburger, kobase, a nije bilo ni nekih poznatijih restorana koji su redovito na Promenadi kad je karlovački Advent. Mnogi su se stoga uglavnom zadovoljavali poznatim velikim perecima koji su se masovno nosili pod rukom i trgali uz pivicu. Nažalost mnogih, izostala je i ona standardna pivska gastro ponuda koju je prije dvije godine upotpunio Obrtnički sajam, Šumarski kutić i šator na ŠRC-u Korana koji je zadržao dašak onih starih dana piva. Mnogi su karlovačku manifestaciju pamtili po šaranu u rašljama, obiteljskim ili druženjima s kolegama s posla, uz kuhani buncek, kiselo zelje, pivske kobasice, dobar gulaš a možda i janjetinu i odojak.
Oktoberfest štimung?
S urbanim Danima piva to je nestalo, iako možda i nije trebalo. U redu, epidemija je napravila svoje, no druženje uz pivo i hranu pod šatorima ipak ne može nadomjestiti već spomenuta ponuda restorana koji su ionako cijele godine otvoreni i ne pružaju taj “oktoberfest” štimung kojeg smo se s novim konceptom Dana piva uvelike odrekli.
To je nešto o čemu bi organizatori mogli razmisliti, da i ovakav šatorski koncept ne izostane, barem da se ugostitelje koji to žele smjesti na nekoj lokaciji, bilo na ŠRC-u ili trgu u Zvijezdi. Isto tako Upravu šuma koja odličan posao radi u svom restoranu na Muljavi svakako bi trebalo animirati da otvori svoj Šumarski kutić na ŠRC-u ili da se barem smjesti negdje pod šatorom u gradu. Ovako su sretni i zadovoljni ostali samo šarani.