Danas su se opet u Vladi sastali premijer, guverner HNB-a i predstavnici uprava banaka
Adrianu De Vrgni u RTL-u Danas gost je guverner HNB-a Boris
Vujčić.
Namjera je da se prešutno prekoračenje vrati pod regulativu
sličnu dopuštenom minusu. Je li dovoljno da HNB to jednostvano
riješite Uredbom?
Nema tu neke uredbe. Način da se to riješi će se iskristalizirati
kad se odluči kako će se to riješiti. Prvo treba shvatiti što to
znači. To znači da ćemo regulativu koja vrijedi za dopuštene
minuse, prenijeti i na prešutna prekoračenja. Na koji način ćemo
to napraviti, vidjet ćemo kad vidimo kojim modelom ćemo to
napraviti. Danas smo raspravljali o dva rješenja toga. To će
implicirati koji će se zakoni, odnosno uredbe mijenjati.
Možete li biti konkretni – za koliko dana ili tjedana potrošači
mogu očekivati rješenje?
Mislim da na stolu imamo vrlo jasne opcije i da ne treba puno
vremena da se to riješi.
Možemo li biti konkretno, koliko je to vremena?
Ne mogu to reći jer to ipak ovisi o prijedlogu Vlade prema Saboru
u donošenju nekakvih uredbi ili promjeni odluka HNB-a, ali ja bih
rekao da ne treba puno vremena da se to riješi.
Zašto su banke pribjegle upravo tom rješenju da dozvoljeni minus
postaje prešutno odobrenje?
Zbog toga što je 2017. godine, s početkom 2018. kad je ta odluka
postala efektivna se uskladila naša regulativa s
regulativom EU koja je definirala na koji način se efektivna
kamatna stopa izračunava. Međutim efektivna kamatna stopa u
drugim zemljama EU-a u principu služi za informativne svrhe, kod
nas je ona i ograničenje na minuse po tekućim računima. I sad u
tom smislu ona ima jedno čudno značenje, u smislu da za manje
minuse, ako imate naknadu za vođenje računa koje vam ulazi u
efektivnu kamatnu stopu za male minuse, za male plaće, za male
prihode, mirovine, vam ona pojede veliki dio efektivne kamatne
stope. Da banke to izbjegnu, jer prešutno prekoračenje
postoji u našem zakonodavstvu od 2010. godine, ali se tek 2018.
banke to počele značajnije koristiti da izbjegnu to ograničenje
koje je efektivna kamatna stopa, kad u nju morate uračunati
naknadu, a morate ju uračunati prema toj EU regulativi, da ne
pojede ukupnu kamatnu stopu. Na prešutnom se ne računa prešutna
kamatna stopa.
Vjerojatno banke ne bi išle u gubitak nego bi jednostavno ukinule
minuse, te na kojima bi radile gubitak. Zato je bitno u
ovom rješenju pronaći modalitet da minusi i na male plaće ili
mirovine ostanu i dalje. Što je moguće napraviti na dva načina.
Koliko su u tom periodu banke zaradile?
To je jako teško reći. Ono što mogu reći jer mi smo radili
simulacije,kolika bi bila razlika za potrošača da je bio u
prešutnom ili dopuštenom i to je otprilike 50 kuna godišnje za
potrošača. Radi se financijskim značajnim efektima. Nama se ni
jedan potrošač nije žalio zbog cijene tog proizvoda, međutim to
ipak sad moramo regulirati jer smo anketom banaka ustanovili tu
situaciju.
banke su, kada bi uzeli tih 50 kuna po prosječnom potrošaču,
zaradile možda stotinjak milijuna kuna više nego što bi zaradile
da su bili u dopuštenom ograničenju potrošači, ali je to nemoguće
tako zaključivati jer ne znate koliko ljudi bi ostalo bez minusa
da nisu prešli u prešutna ograničenja.
Ono što je tu bitno napraviti je imate tri vrste regulative koje
se sad moraju na neki način harmonizirati da imamo i dobru
zaštitu potrošača znači da imamo neko ograničenje kamatne stope,
da imamo to da potrošači imaju barem 12 rata da otplate višak
minusa kojih imaju u odnosu na neko ograničenje, mi čak
predlažemo da imaju 24 ili 36 mjeseci za veće minuse da im banke
moraju dati kredit i polako ih svesti u neki minus koji je
prihvatljiv.
Sada ste prilično jasni oko toga, obzirom na ste i sami rekli kad
se to počelo događati, dakle od 2018. Jeste li Vi jasno i
dovoljno glasno upozoravali potrošače?
Nije na nama da jasno i glasno upozoravamo potrošače. Kako radi
Ured za zaštitu potrošača u HNB-u? On u principu dobiva neke
pritužbe od potrošača. Mi smo prve pritužbe koje opet nisu bile
na cijenu jer radi se o 50 kuna godišnje, potrošači nisu to
primijetili do sad. I sad kad promijenimo tu regulativu opet to
neće ništa vidjeti nego što su nama rekli neki ljudi 2020.
i to je bilo za vrijeme korone, ali smo dobili par pritužbi da su
rekli potrošači, mi smo išli u banku, htjeli smo dobiti
obročnu otplatu našega minusa, nije nam dala. Neke banke nisu
onih 12 mjeseci poštivale i onda smo mi napravili anketu banaka
da vidimo o čemu se radi, naš Ured za zaštitu potrošača ustanovio
je ovu situaciju. Rekli smo da to moramo riješiti. Moramo
osigurati da svaki potrošač ima zaštitu i u ovim prešutnim
ograničenjima kakvu ima i u dopuštenim prekoračenjima ili su nam
rekli potrošačima, što isto smatramo da je loša praksa
banaka koju moramo ukinuti mi smo vama odobrili prešutno
prekoračenje pa vam sad umanjujemo kreditnu sposobnost za nekakav
kredit koji želite uzeti. To nije u redu.
Vidite li možda na horizontu neki drugi problem? Znamo da se
bliži taj dan kada ćemo u euro zonu.
U ovom slučaju gdje ulazimo u euro zonu se rizici u biti smanjuju
jer u ovom trenutku hrvatski potrošači, hrvatska poduzeća i
hrvatska država imaju zaduženje ili u kuni ili u euru. Kad uđemo
u euro valutni rizik će u potpunosti nestati. Ono što uvijek
savjetujem ljude, zadužite se u valuti u kojoj imate prihode ili
u onoj u kojoj vam HNB kaže da fiksira. Mi smo uvijek govorili da
fiksiramo kunu za euro, ne možemo u dolar, u švicarac. Stojite uz
euro ili kunu i onda nemate valutni rizik.