Djecu uči engleski u Područnoj školi Imbriovec u sklopu Osnovne škole Mihovila Pavleka Miškine u Đelekovcu
Bernarda Jug je učiteljica koja vjeruje da je lakmus-papir za
prepoznavanje sotone, žene koje su pobacile naziva flundrama i
fufama, pandemija joj je plandemija, kao i svakom teoretičaru
zavjere. Povremeno raspiruje hajke protiv širokog spektra
neprijatelja.
Djecu uči engleski u Područnoj školi Imbriovec u sklopu Osnovne
škole Mihovila Pavleka Miškine u Đelekovcu.
U moru novih objava i videa koje dnevno objavljuje, nalaze se i
oni u kojima žena koja uči i odgaja djecu od 1. do 4. razreda
otvoreno huška na ljude ili poziva na mržnju.
Među novim videima koje prenosi uživo našao se i onaj u kojem je
telefonski razgovarala s dječakom koji dva tjedna nije išao u
školu jer se njegovi roditelji protive tome da nosi masku u
školi. U OŠ Krapinske Toplice, koju dječak pohađa, maske se nose
samo na hodnicima i u WC-u.
Fascinantno je kako Bernarda Jug u razgovoru s 14-godišnjim
dječakom sama davala odgovore koji joj odgovaraju pa tražila
dječakovu potvrdu i manipulirala razgovorom kako bi do njezinih
pratitelja došla slika točno onakva kakvu želi.
Očito je kako Jug provodi vrlo agresivnu kampanju eksploatirajući
školu u Krapinskim Toplicama, djelatnike raznih institucija,
roditelje dječaka, ali i ono što je najproblematičnije –
14-godišnjeg dječaka.
U toj kampanji ne preza pedagoginju škole nazvati zagorskom
sotonom i “gorom od četnika”, ali ni javno objaviti telefonski
poziv s dječakom koji vodi sama, dajući odgovore umjesto
14-godišnjaka.
“Ispričaj i ono jučer kako su te na silu natjerali, na prevaru
ustvari, da cirkusiraš s tom štetnom brnjarom, ne. Evo
izvoli…”, započela je Jug.
Učenik odgovara kako su obiteljski odvjetnici, koji su u početku
bili protiv maski, rekli da bi bilo dobro da stavi masku i da uđe
u školu. Rekao je i da mu je bilo neugodno kad je vidio socijalne
radnice i odvjetnike.
“Da, da, da. Da, one su izvršile na tebe pritisak koristeći svoj
autoritet, prvo svoje godine, onda svoj položaj i autoritet, i
onda su ti… Ti nisi ni razumio, je li tako, zašto trebaš
staviti masku. Mislio si da će sad oni nakon toga nešto riješiti
da ti ubuduće to ne moraš, međutim samo su te napravili, po
mojem, moj dojam je bio da su ti se ustvari, da su te na neki
način izigrali, čak ću reći napravili te bedakom jer su te
natjerali da staviš brnjaru, nisu te uopće pitali kak’ se ti
osjećaš pod time niti ih je zanimalo tvoje mišljenje. Je l’ ih
zanimalo tvoje mišljenje?”
“Pa, nije…”, odgovara učenik, na što se Jug ubacuje.
Prekida dječak te daje zaključke umjesto njega
“Naravno, pa skužila sam po ovom svemu do sada. I daj mi sad
ispričaj sami taj… Ti si pokušao u školu ući normalno…”.
“Da, ovaj… Ravnatelj i ove socijalne su rekli da stavim masku i
ja sam bio onako malo prestrašen… Svi živi su bili vani…”
Opet ga prekida.
“Zato što su te doma došle zastrašivati i pričati da će oduzeti
dijete… Ti si, naravno, bio prestrašen i onda si u tom strahu
morao staviti brnjaru. Znači, ravnatelj i socijalne radnice pred
školom. I reci kako si je stavio.
“Samo ovak’ ispod nosa i čim sam ušao, skinuo sam ispod brade, i
to je to”, odgovara učenik.
“I to je to, znači, svi oni isto hodaju s maskom tak’ ispod brade
i nikom’ ništa, znači bitno je samo da se maska negdje vidi, nije
uopće bitno da ona bude preko nosa, je l’ da?” pita Jug.
“Pa jedino pedagoginja, ona to traži”, odgovara učenik.
Tu se ponovno ubacuje Jug, koja zaključuje umjesto dječaka: “Aha,
ona je Gestapo na hodniku… Ona, ona provjerava, znači njoj je
sada zadatak da provjerava tko ima masku ispod nosa, a tko nema.
Strava”.