Pandemija traje već više od godinu i pol dana i naši kapaciteti za razumijevanje i strpljenje su smanjeni
Maske su na brojnim mjestima obvezne, no ne nose ih svi, a to
nerijetko dovede do svađe, pa i ozbiljnog sukoba.
Gradić na zapadu Njemačke završio je ovih dana u svim svjetskim
medijima. Zbog brutalnog i hladnokrvnog ubojstva 20-godišnjeg
prodavača na benzinskoj postaji koji je 49-godišnjaka upozorio da
stavi masku.
“Da, potpuno sam šokiran što se tako nešto može dogoditi u našem
rodnom gradu Idar-Obersteinu. Cijelu večer razgovaram s policijom
i dobivam njihove izvještaje i doista sam shrvan što se tako
nešto dogodilo u Idar-Obersteinu. Zapravo, teško možete riječima
opisati kakva se tragična situacija ovdje dogodila”, kazao je
Frank Fruhauf, gradonačelnik Idar-Obersteina.
Osumnjičeni, kojeg policija, prema pisanju stranih medija,
povezuje s ultra desničarskim pokretima i poricateljima covida,
na benzinsku je postaju prvi put došao u subotu oko 8 navečer.
Htio je kupiti pivo, a prodavač ga nije htio poslužiti jer nije
nosio masku.
“U 21:30 počinitelj se ponovno pojavio u prostorijama benzinske
postaje i ušao u prodajnu prostoriju. Ovaj put je pokrio usta i
nos. Počinitelj je iz izloga uzeo paket od šest piva i otišao do
blagajne. Ondje je uklonio masku s usta i nosa. Prodavač ga je
ponovno podsjetio da mora nositi masku. Počinitelj je zatim
izvukao revolver i upucao blagajnika u glavu”, ispričao je Kai
Fuhrmann, javni tužitelj Bad Kreuznacha.
Na policijskom ispitivanju bio je jasan u svojem odbijanju
epidemioloških mjera. “Što se tiče motiva, izjavio je da ga
situacija s pandemijom koronavirusa jako opterećuje. Osjećao je
da ga je ova situacija sve više gura u kut i nije vidio drugi
izlaz osim ovog u kojem je, kako kaže, dao primjer”, kaže
Fuhrmann.
Psihologinja s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog
fakulteta objašnjava – događaj u Njemačkoj trebamo gledati kao
izolirani slučaj.
“U svakom slučaju to treba gledati kao izolirani slučaj, koji
naravno trebaju razmotrite institucija koje se time bave. On je
samo jedan strašno strašno daleke ekstrem onoga što se događa sa
epidemiološkim mjerama, odnosno s poštivanjem epidemioloških
mjera”, tvrdi Tanja Jurin, profesorica Odsjeka za psihologiju na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Sličan slučaj dogodio se i u američkoj saveznoj državi Michigan u
svibnju prošle godine. Zaštitar u prodavnici ubijen je nakon što
je ženu upozorio da stavi masku na lice.
“Postoji nadzorna snimka koja potvrđuje tu prepirku. Svjedoci su
na licu mjesta rekli da su dvojica Afroamerikanaca ušla u
trgovinu u tamnoj odjeći. Jedan je bio mlađi, drugi stariji.
Jedan od njih počeo je vikati na Munerlyn zbog nepoštivanja
njegove žene. Drugi muškarac tada odlazi do Munerlyn i puca u
nju. Oba muškaraca tada izlaze iz trgovine”, rekao je David
Leyton, javni tužitelj okruga Genesee.
Slično se dogodilo i u Francuskoj. 59-godišnji vozač autobusa
umro je u bolnici u lipnju 2020. nakon što ga je prebila skupina
putnika od kojih je zahtijevao nošenje maske.
“On je bio na poslu, od njega se tražilo da provodi pravila i
radi svoj posao najbolje što može, a ta pravila ne poštuju svi.
Izmaknulo je kontroli, primio je smrtonosni udarac, udarac s
leđa. Pao je, pao je odmah u duboku komu. Ne možemo ništa
učiniti, duboka koma. To je bilo nemilosrdno, bilo je ekstremno
nasilno, inzistiram na terminu ekstremo. Ne možete tako nasilno
reagirati, to je nevjerojatno”, ispričala je Veronique
Monguillot, supruga ubijenog vozača autobusa.
“Teško je komentirati kako se objašnjava da je netko drugom
čovjeku oduzeo život. Mislim, nikako. To su brojni čimbenici u
pitanju, ne samo da je neko bio razjaren, to je bio samo okidač.
Vrlo često pomislim epidemiološke mjere nisu problem same za
sebe, one samo prezentiraju nešto drugo u tom času, kada nastane
konflikt između onih koji smatraju i zahtijevaju od drugih da se
epidemiološka mjera poštuje, za razliku od onih koji smatraju da
se epidemiološka mjera ne treba poštovati”, objasnila je
profesorica Jurin.
Diljem svijeta možemo vidjeti nasilje i netrpeljivosti zbog
poštivanja, odnosno nepoštivanja epidemioloških mjera. U Teksasu
na prosvjedu roditelja zbog obveznog nošenja maski u osnovnim
školama napadnut je jedan od učitelja. Žena u Las Vegasu je
uhićena nakn što je napravila scenu na roditeljskom sastanku.
Jedan od najnasilnijih incidenata kod nas dogodio se u veljači
ove godine na Općinskom sudu u Splitu. Nakon što je u hodniku
maknuo masku, pravosudni policajci upozorili su muškarca da je
stavi. On je jednog uhvatio za vrat, nakon čega su ga svladali
silom.
Iaoko nenasilan, slučaj škole u Krapinskim Toplicama još je
svjež. “Pitam ja vas je li ovo koncentracijski logor ili škola.
Ne tražimo ništa materijalno, tražimo život, slobodno disanje,
slobodu”, pitao je tijekom incidenta otac dječaka koji u školu
nije nosio masku, Kristijan Gaćina.
Tanja Jurin sudjelovala je u istraživanju provedenom na
Filozofskom fakultetu, gdje su, uz ostalo, istraživali i stavove
o podržavanju epidemioloških mjera.
“Ono do čega dolazi problem je da maske predstavljaju neko
ponašanje koje ljudi jednostavno prepoznaju. Ja ne mogu znati
jeste li vi cijepljeni ili niste, ali vidim nosite li nosite
masku ili ne. Iz moje perspektive, to će meni možda biti
interpretacija da vi zapravo želite mene ugroziti. Kada je tako,
ljudi su već nekako potrošeni i slabog su kapaciteta da
komuniciraju ljepše i stalno smo izloženi da se u medijskom
prostoru komunicira neću reći agresivno, ali nekonstruktivno, na
društvenim mrežama osobito i onda na neki način čim osjetimo tu
veliku ugrozu nećemo nikada prijateljski nastupiti ili ćemo
rijetko prijateljski postupiti pa ćemo uvijek izazvati kontra
efekt”, pojašnjava Jurin.
Maja Šuput u dućanu u Kutini radi oko godinu dana. “Meni je
stvarno već dosta opominjanja i stalno molimo da stave masku.
Postoje situacije u kojima cijeli dan dolaze kupci i ne nose
maske, kao da se nama koji radimo tu 8 h nose te maske. I nama je
dosta, a njima je teško tih par minuta što uđu u trgovinu staviti
masku”, kaže trgovkinja Šuput.
Kao blagajnica, Maja svakodnevno upozorava ljude da nose maske.
“Ponekad nije ugodno, bilo je ljudi koji bi se odmah svađali.
Znači odmah krenu ma šta će mi maska, deru se čak, bilo je
svakakvih situacija. Kolegice su imale jedan sukob, bio je jako
neugodan kupac. I od tada su rekle: jednostavno, ne želimo više
opominjati jer ne želimo u takve situacije ni dolaziti”,
ispričala je.
“Pojedinci komentiraju da ne vjeruju u to, da nemaju koronu, da
su cijepljeni.
Ima svega, nije to neki posebno težak posao, ali imamo posla
zbilja ima svakakvih ljudi. To je ono čega najviše trebamo biti
psihički spremni i pripremljeni”, dodaje Maja.
Voditelj poslovnice u kojoj Maja radi, Goran Todorov većinu je
svog života radio na benzinskoj postaji.
“Ako primijete da je netko agresivan ili, što sada pričamo o tim
maskama, mi ne možemo tu biti policajci, uz sav posao koji
radimo, trebao bi to netko drugi raditi. Dovoljno je samo uz
pozdrav i nekakav ugodan razgovor upozoriti. Ako postoji
odbijanje, isti tren treba taj razgovor završiti i čak ostaviti
neka taj čovjek odradi ti što treba. Ne treba tu biti pretjerane
filozofije, niti agresive, pogotovo od prodavača. Ne treba se
dokazivati tko je tu u pravu, a tko nije.Bitno je primjetiti i
vidjeti kako ćete se obratiti kupcu. Svaki čovjek je drugačiji,
mi ne znamo s kakvim on problemima ulazi9i najbitnija nam je ta
ljubaznost”, ispričao je voditelj dućana u Kutini.
Tom filozofijom vodi se i Luka Furić, vozač zagrebačkog autobusa.
“Ljudi se dosta drže tog pravila i čak ako netko od putnika nema
masku, oni ih upozore da stave masku, da se drže toga. Ima tu i
tamo nekih ekscesa, ali to je rijetkost, da netko baš ne želi.
Onda ih mi upozorimo, onda on kaže hoće, neće, većinom ih stave.
Ako ne onda mi zovemo centar, to su naši nadređeni, onda oni
procijene ako će zvati policiju”, rekao je Furić.
Tako je prije godinu dana Božidar Košćak, poznatiji kao Kumpić iz
Smogovaca, napadnut u zagrebačkom tramvaju nakon što je drugog
putnika upitao zašto ne nosi masku. No Luka ističe da se ljudi
uglavnom pridržavaju epidemioloških mjera.
“Mi smo tu prvi, prva linija otpora i to sve. Ali uvijek idemo
linijom manjeg otpora, prešutim, oni se smire, znaju da moraju
doći doma. I njima je u biti da što prije dođeš doma i nama je da
što prije dođemo doma. Upozoriti možemo svakoga, ali ako dođe do
nekog ekscesa tu staje svaka priča i to je to”, tvrdi Furić.
Lukin splitski kolega Ante Jevčić također ističe da putnici
većinom upozoravaju jedni druge, ali se i žale njima.
“Ljudi koji nose maske dođu nama pa onda pitaju zašto mi njima
non stop ne ponavljamo, međutim mi na toliku količinu ljudi ne
stignemo sve popratiti”, rekao je Ante.
Iz službe sigurnosti splitskog javnog prijevoznika potvrđuju da
su bila dva fizička i više verbalnih napada zbog maski.
“Vozači su prije godinu dana su svrstani u Kazneni zakon, napad
na vozača autobusa se tretira kao napad na osobu od javnog
interesa pa tu članak zakona kaže da ukoliko netko prijetnjom
samo ili silom izvrši prema vozaču onesposobljavanje za daljnji
rad kaznit će se kaznom zakona od 3 godine ili ukoliko zaista
upotrijebi silu, ukoliko vozač bude spriječen u obavljanju svoga
posla to je kazna zatvora do 5 godina. Ne znam kome je u interesu
da se takvo što događa”, objašnjava Hrvaoje Milkota, služba
sigurnosti Prometa Split.
Prosječna vožnja autobusom u Splitu – kaže – traje 20 minuta, pa
apelira na putnike da nose maske. “U ovome gradu svatko može biti
trener Hajduka, pa evo sada svatko može biti epidemiolog pa onda
ulazimo u rasprave je li to dobro ili nije to dobro. To je kao da
ja sada dođem kod pedikera i kažem ajmo sada mlo drukčije raditi
te nokte. Slušajmo struku, neka svatko svoj posao radi kako treba
i bit će sve dobro”, dodaje.
Kao i svugdje, najteže je s ljudima. U trgovačkim centrima
odgovornost za provođenje mjera nose i zaštitari. “Uvijek se može
desiti i desi se da netko zaboravi tu masku. Mi upozorimo da ju
stavi. Ili je zaboravi, pa ode pa ju kupi pa se ispriča”; kaže
zaštitar Antonio Joć.
Osim u trgovačkom centru, Antonio je radio i u bankama. Za sada
kaže, nije imao negativnih iskustava. “Ljudi pozitivno reagiraju,
prihvate činjenicu da su u krivu. Stvarno svojim nekakvim
iskustvom nisam ni čuo niti doživio da se dogodio neki veći
eksces glede tih maski”, dodaje Joć.
No, Lidija Stolica, predsjednica Hrvatskog ceha zaštitara primila
je više pritužbi zaštitara na ponašanja ljudi. “Došlo je i do
nekakavog fizičkog naguravanja, uvijek padaju prema tom našem
zaštitaru uvredljive riječi. mi smo ih i upozorili na to da
pokušaju to riješiti kroz mirnu konverzaciju, ali eto nekada ide,
nekada ne”, kazla je predsjednica Hrvatskog ceha zaštitara.
Da, znamo jasno i nedvosmisleno da maske pomažu u sprječavanju
širenja virusa. No to ne mijenja činjenicu da ih jedni nose, a
drugi ne. Ipak neki za nenošenje imaju opravdan razlog. “Oni koji
nose masku možda nemaju dovoljno razumijevanja za tako nešto i
reći će pa nije ni meni lijepo nositi masku, pa je nosim, pa što
sada neka istrpi. Moramo shvatiti da nismo svi jednaki i da ne
možemo svi trpiti”, kaže Jurin.
I jedni i drugi se međusobno teško razumiju. “I ne mislim da
trebamo svakome reći: ma ne moraš nositi masku, nego da
pristupimo na jedan ljubazni način”, dodaje.
Konfliktnim situacijama i rastu netrpeljivosti pridonose i
nekonzistentne i zbunjujuće poruke, a takvih je od početka
pandemije bilo mnogo.
“Mogu li one doista nešto pomoći ljudima? Pa evo konkretno i
jasno – ne mogu”, kaže Maja Grba Bujević, ravnateljica Hrvatskog
zavoda za hitnu medicinu u travnju 2020 godine. One štite od
našeg zraka kojeg izdišemo, tamo uvijek može biti neki uzročnik,
ne mora to samo biti korona.
“To što se traži od ljudi da nose maske prilikom ulaska u
trgovinu, to nema smisla kod zdravih ljudi”, pričao je Krunoslav
Capak u ožujku prošle godine.
“Neki će uzeti tu informaciju i ići će im u prilog kako bi se oni
trebali ponašati. Za razliku od nekih koji su čuli i druge
stvari, možda su više u strahu i onda će poštivati epidemiološke
mjere”, kaže psohologinja.
Od procesije na Hvaru do Kolone sjećanja. Od izbornih stožera do
pobjeđivanja virusa. “Hrvatska je pobijedila COVID 19. Ova Vlada
je pobijedila COVID 19”, tvrdio je premijer Plenković.
“Kada vidimo neke koji nam te mjere donose ili neke koji su
vladajući ili u bilo kojoj strukturi moći, kada oni ne moraju
poštivati te mjere i nisu bili kažnjeni ili upozoreni za tako
nešto, onda zapravo ljudi osjećaju da pravila ne vrijede za sve
ista. A osobito kada u to ukomponirano komunikaciju o
epidemiološkim mjerama koja ide isključivo iz pozicije prijetnji.
Većinski iz pozicije prijatniji. Kao nešto što se mora ili bit će
kažnjen o ili ćemo se nazivati bio teroristima ili ćemo puniti
groblja”, objasnila je psihologinja.
Zato se moramo truditi da komuniciramo i da budemo obazrivi.
“Trebamo biti bolji prema sebi, ali i prema drugima u našoj
okolini. Svima je ova situacija teška, ako hoćemo da nam bude
lakše i jednostavnije, moram paziti i na druge oko sebe. Da, što
više nositi masku, kad god je to moguće i kad god je potrebno.
Ali da budemo pažljivi u načinu na koji se ophodi mu jedan prema
drugima”, dodaje.
Pandemija traje već više od godinu i pol dana i naši kapaciteti
za razumijevanje i strpljenje su smanjeni. Službena komunikacija,
a pogotovo ona na društvenim mrežama s obiju strana je pretjerano
agresivna i isključiva. Sve to doprinosi osjećaju općeg
nezadovoljstva koji se često vidi u svakodnevnom životu, ali i u
ekstremnim slučajevima poput onog s početka priče.