Puno je zanimljivosti o svemu, ljekarni i ranarništvu, spremanju hrane ....a malo je prostora za sve ispričati.
Članovi Zavičajnog društva Međimuraca Pinklec i njihovi gosti iz
KUD-ova Sv. Ana Vučjak i Rečica posjetili su Crkvu Presvetog
Trojstva. O dojmovima je pisal predsjednica Vesna
Horvat. Evo kakvi su oni bili.
Može li subotnje popodne provedeno u karlovačkoj Crkvi Presvetog
Trojstva sa samostanom postati nezaboravno? O da svjedoče tome
članovi Zavičajnog društva Međimuraca Pinklec i njihovi gosti iz
KUD-ova Sv. Ana Vučjak i Rečica. Zbog pandemije znatno
reduciran projekt Pinklecov vremeplov sveo se na povijesni dio,
bez natjecanja u kuhanju bograča, bez dolaska dva kuda iz
Međimurja, dragih partnera iz Selnice i Murskog Središća, ali je,
virusima u inat, povijesni bio onaj pravi.
Saznali smo puno o samostanu sagrađenom 1768. godine i to sa
svrhom gimnazije. U samostanskom je Muzeju posebna soba za
školstvo s naglaskom na školovanju na hrvatskom jeziku, što se
nije sviđalo Beču tadašnje Austro-Ugarske. A sve je 1579 . g.
krenulo kao gradnja prve zgrade budućeg Karlovca, odnosno
Zvijezde, skladište baruta i kule osmatračnice, sve u obrani od
Osmanlija.
Zapisi o školstvu samo su dio franjevačkog arhiva. I dan danas
gvardijan ima dužnost pisati u spomenicu sva zbivanja, pa će,
vjerovali ili ne, pod datumom, 13.11.2021. u spomenicu ući i
karlovački Međimurci ili međimurski Karlovčani, te će to biti
upisano rukom fra Krunoslava Alberta.
A spomenica, u stvari arhiv, vodi se redovito od 1657.g kada su
franjevcu “uvedeni u Karlovac”.
O izloženim moćima, tj relikvijama, praćenima kanonskim pločama o
autentičnosti, misnicama, kalupu za pečenje hostija, o oltarnim
slikama, riznici liturgijskih predmeta, o preslikama zanimljivih
dokumenata, eksponatima u sobi s barjacima nekih od 17 udruga,
cehova i bratovština (koje su pomagale franjevce)… reći ćemo
samo impresivno, vrijedno, za pogledati!
A što se nemjerljivog doprinosa franjevaca kao prosvjetara tiče
vidjeli smo gimnazijske udžbenike i druga učila na kojima su
podučavali učenike, stare i po 250 godina i to u prostorijama u
kojoj je bila gimnazija, u nekadašnjim učionicama. Jer današnja
je Gimnazija Karlovac izravni slijednik samostanskog Liceja.
Štoviše franjevački su profesori predavali nekoliko godina i na
Rakovcu, kamo se odselila Gimnazija i potom postala svjetovna
ustanova, kao i ostalo školstvo onoga doba.
Perjanice Gimnazije, sve je dokumentirano, Ljudevit Gaj i Juraj
Dobrila, bili su “mali fakini” . Dobrila iz Istre, Gaj iz
Krapine, kao učenici iz siromašnih obitelji, imali su smještaj u
Samostanu. Ali nije im bilo lako držati se kućnog reda, iskradali
bi se oni preko noći van i kako kaže gvardijan “družili se s
curičkama, ali da vidimo što su sve postigli za našu domovinu i
za naš jezik”.
Novčano je teško procjenjivo koji bi artefakt bio najvrjedniji,
ali gvardijanu Albertu osobno je najvrjednija maska blaženoga
Alojzija Stepinca. Samo su tri maske izrađene. “Bog je htio da je
Mila Wod (imenom Ludmile Wodsedalek) zajedno s časnom sestrom
koja je njegovala Stepinca u zatočeništvu, bila uz njegovu smrtnu
postelju. Ona je brže bolje sačinila od gipsa kalup Stepinčevog
lica i izlila tri izljeva. Jedno je lice, tj. maska u Krašiću,
druga u riznici Zagrebačke katedrale, a treća je kod nas fratara.
Na skrovitom je mjestu, ali posjetitelji koji ju žele naći uz
malo će je istraživanja i pronaći”., rekao je fra Albert.
Nemjerljivu vrijednost u stvari ima samostanska knjižnica, koja
je dio klauzure, što znači da nije dostupna javnosti, a sadrži
10.000 naslova od 2.760 autora, a među njima je 850 rijetkih
knjiga, štoviše pet inkunabula, najstarija od njih tiskana je
1.476. godine. Tu je i 15 rukom pisanih spisa, te 27 vrijednih
kodeksa, knjižnih omota od drugih vrijednih knjiga, koji su tako
postali vrjedniji od samih knjiga.
Nakon razgledavanja i druženja, koje je, iako pod maskama i
drugih protuepidemijskih mjera, potrajao 2,5 sati, fra Albert je
rekao da je za nas u Muzeju odradio “pet smjena”, zbog neobično
dobre atmosfere, ali kako je rekao i zbog “misije Pinkleca da
povezuju Čakovec i Karlovac.
“Ista smo zajednica franjevci i u Karlovcu i u Čakovcu,
zajednički nas poglavar rotira, te je fra Albert kao đakon i još
osam mjeseci potom kao svećenik djelovao u Čakovcu, ali tu i tamo
djelovali su i Tomislav Tomiš, Tomo Rumenjak, Bogdan Cvetković,
Marino i Josip Župan”, rekao je.
Zna on da se Karlovac ima čime podičiti u smislu franjevačkog
poslanja, ali smatra da su se “čakovečki franjevci možda bolje
dovinuli do širenja svojih vrijednosti prema javnosti”.
“To ne znači da nećemo i mi”, rekao je i za kraj pokazao
suvenire, lijepe, šarmantne, dostojne baštine koju predstavljaju,
među kojima ima i čajeva iz vlastitog uzgoja, a da bi saznali
čemu služe, dragi čitatelji, morat ćete sami obići Muzej.
Ulaznice nisu skupe, a Samostanu je svaki novčić važan u ovim
uvjetima obnove od potresa, kada je crkva pod skelama.
Ali daleko od toga da je to najveća nevolja Samostana i Crkve
Presvetog Trojstva. U Domovinskom su ratu na toranj s Turnja
padale granate, a kad bi franjevce tko pitao nakon granatiranja
kako su, odgovor je bio “dobro, ništa, dobro”, jer bi da se
proširila priča da su neprijateljske granate pogađale određene
ciljeve, to ujedno bila informacija napadaču za tražene
koordinate, možda i korekciju vatre. Zato je odgovor i u najtežim
trenucima uvijek bio “dobro, ništa, dobro”. A pet je granata tada
bio izravan pogodak na Crkvu.
No, najveće je zlo bilo davno, u požaru je izgorjela prvotna
crkva, puno je zanimljivosti o svemu, ljekarni i ranarništvu,
spremanju hrane ….a malo je prostora za sve ispričati. Evo samo
pitanja za kraj: Znate li da svi franjevci na svom pojasu imaju
tri čvora? Zašto? Evo i odgovora. Oni simboliziraju njihove
zavjete: čistoću, siromaštvo i poslušnost.