Ljubica Kostrenčić i Ljiljana Radulović provele su gotovo cijeli radni vijek u Hostelu Karlovac u Selcu i kažu da bi se uvijek rado vratile natrag na posao.
Sigurno da ne postoji nitko tko je barem jednom bio u nekadašnjem
karlovačkom odmaralištu u Selcu, danas Hostelu Karlovac, a da se
nije susreo s vrijednim djelatnicima Ljubicom
Kostrenčić i Ljiljanom Radulović koje
su gotovo cijeli radni vijek provele u toj ustanovi. Ljiljana je
uspjela sakupiti impozantnih 33, a Ljubica čak 36 godina radnog
staža. Svojim vrijednim radom i uvijek vedrim pristupom ostavile
su dubok, neizbrisiv i topao ljudski trag kod kolega i gostiju.
– Kao i uvijek u životu bilo je puno lijepih pa i onih drugačijih
trenutaka. Ipak kad u jednoj ustanovi provedete gotovo pola
života i svoj cijeli radni vijek onda je sasvim sigurno da ne bi
bili tu da vam nije bilo dobro – kaže
Ljubica.
Rijetko tko je tako dobro poznavao objekt i bio brz u održavanju
kao Ljubica. U šali se znalo reći da nema gosta kojemu nije barem
jednom napravila krevet. Zanimljivo je za istaći da se Ljubica u
Hostelu zaposlila i zaljubila, ne samo u svoj posao već i
tadašnjeg kolegu a sadašnjeg supruga, te je dočekala mirovinu.
Zar može biti ljepša priča?
Samozatajna Ljiljana je cijeli svoj život
provela s brojkama radeći u računovodstvu Hostela te se još i dan
danas sjeća gotovo svih važnijih ulaganja i investicija u objekt.
A na pitanje kako joj je bilo kratko odgovara:
– Uvijek bih se rado vratila!
Kao zahvalu za sve lijepe godine i trenutke provedene u Hostelu
Karlovac u Selcu djelatnici su im priredili malo oproštajno
druženje i predali prigodne poklone dok je direktor Dario Smojver
pokušao pronaći riječi zahvale kojima bi im se odužio, a koje će
bez imalo lažne skromnosti biti i više nego teško zamijeniti.