Upravu je nezahvalno kritizirati jer je riječ o mahom entuzijastima koji su preuzeli klub u trenucima kada se toga nitko nije želio prihvatiti. No, odgovornost za plaće ipak je njihova.
Najavljeni štrajk rukometaša Karlovca možemo gledati iz dva kuta.
Iz prvog i, uostalom, najvažnijeg, igrači ne dobijaju plaće i
imaju svako pravo na svaki se način boriti za ono što su pošteno
zaradili pa na kraju i štrajkom. Tu spora nema.
Njihovo priopćenje, pak, ipak jest sporno, jer je sročeno
nezgrapno, nespretno i nekonkretno, iako ni tu nije kraj priče pa
da bismo mogli zaključiti kako je riječ samo o njihovoj
pogrešci.
U onom suštinskom, ipak, griješe. Prozivati Grad i KŠZ u siječnju
2022. zbog kašnjenja plaća je potpuno promašeno i zapravo
nelegitimno. Rukometaši nisu potpisali ugovore s Gradom Karlovcem
ili Karlovačkom sportskom zajednicom već sa Hrvatskim rukometnim
klubom Karlovac. Prema svim saznanjima koje imamo – i Grad i KŠZ
doista jesu ispunili sve svoje obaveze prema klubu. Je li to
dovoljno za Premijer ligu? To je sasvim drugo pitanje, ali
potpuno nebitno u kontekstu relacije Grad-igrači, koja je zapravo
i nepostojeća.
Grad već godinama premalo ulaže u sport i to je nepobitna
činjenica. Iz toga proizlazi i jedini dio pisma u kojem su igrači
stopostotno u pravu, a odnosi se na vrlo loše zimske uvjete rada
u ŠSD Mladost, u kojoj je već godinama prehladno. Ponekad i na
rubu regularnosti. Kao i uvijek čekaju se čuveni “natječaji”, kao
da više ništa nije moguće ostvariti bez natječaja. Osigurati
normalno zagrijanu dvoranu ne bi se trebalo smatrati nekakvim
“kapitalnim” projektom koji ne možemo ostvariti i sami.
No, isto tako, teško se oteti dojmu da je previše klubova koji se
oslanjaju samo na Grad i KŠZ (cijelo vrijeme ne spominjemo
Županiju, jer je zaista potpuno nejasno od kuda se ona našla u
pismu – ne znamo za primjer da igdje u Hrvatskoj županije na taj
način financiraju sportske klubove, a to je još jedan pokazatelj
da je pismo napisano ipak ishitreno), a zanemaruju potragu za
sponzorima, ali i vlastite marketinške aktivnosti. Jasno, ne
pomaže što država ni na koji način ne podupire sponzorstvo sporta
i sportaša.
Tražiti odnosno zahtijevati od Grada (bilo kojeg) da riješava
pitanje plaća igračkog pogona potpuno je pogrešno i ne samo da
Grad (bilo koji) to ne treba raditi, nego bi bila katastrofalna
pogreška da to počne raditi.
No, priča je slojevita pa nadležni ni u tome nisu posve nevini.
Naime, tu u priču ulaze spomenuta “obećanja”. O čemu točno – ne
znamo, jer to u pismu igrača ne piše. Ali, poučeni nizom primjera
iz prošlosti ne sumnjamo da ih je i bilo. Možda manje u obliku
obećanja, a više u obliku “da da, samo se skinite” što je opet
jednako greška nadležnih. Jedno od tih obećanja, pak, javna je
tajna, pa zapravo čak ne i tajna, već jednostavno javno poznata
činjenica, a to je obećanje da će se pomoći pri zapošljavanju
braće Smojver, izuzetno važnih igrača HRK Karlovca, koji u svakom
trenutku mogu otići iz kluba, jer ponuda imaju dovoljno. Ipak, tu
su, a obećanje – nije ispunjeno. Oni koji će pomisliti da je
riječ o nečem nelegitimnom i balkanskom će se i prevariti.
Zapošljavanje kvalitetnih sportaša u manje plaćenim sportovima
događa se i na Zapadu i potpuno je normalan način poslovanja
sportskih klubova.
Tu je i činjenica da je prema neslužbenim informacijama iz kluba
(jer na službeni upit nismo dobili odgovor) HRK Karlovac prošle
godine dobio manje novca nego godinu ranije, iako je napredovao u
Premijer ligu!
Međutim, ta dva problema treba razlučiti. To je nešto s čim se
treba boriti i čemu je trebala jasno i glasno prigovarati Uprava.
Igrači i dalje čine grešku obraćajući se Gradu, jer oni su svoje
ugovore potpisali s upravom, a novac, koliko god bio malen ili
velik, dužna im je osigurati uprava. Jasno, tu dolazi i do
velikog problema sukoba interesa – ne zakonskog ili moralnog, već
jednostavno igrom slučaja u kojoj je predsjednik kluba ujedno i
igrač.
Upravu je, pak, nezahvalno kritizirati jer je riječ o mahom
entuzijastima koji su preuzeli klub u njegovim teškim trenucima
kada se toga nitko nije želio prihvatiti, a to se tiče i
predsjednika. No, odgovornost za plaće ipak je njihova. Imamo i
primjer odbojkašica koje su također u najvišem rangu natjecanja,
dobijaju još manje novca nego rukometaši, ali funkcioniraju. A
njihov predsjednik zakucao je na valjda sva vrata koja postoje u
gradu (ne Gradu), kako bi pronašao sponzore i pomoć. Jesu li to
zaista napravili i u upravi rukometnog kluba?
Igrači su, pak, neočekivano tvrdi u svojim razmišljanjima.
Izuzetno koristan rukometaš, ali i izuzetno dobar i vrijedan
čovjek, kapetan momčadi Ivan Bačić, ipak griješi u svojoj poruci
da očekuju da se do srijede riješi sve. Naravno, treba uzeti u
obzir da Bačić kao kapetan govori u ime svih igrača, no silom
prilika je bio “isturen” da on to izjavi kolegi s Radio Mrežnice.
Problemi očito postoje, ali reakcija je ipak ishitrena i čini se
da je tu ipak prekoračeno nekoliko “redovnih” koraka koji su
trebali biti učinjeni. U tom dijelu igrače treba razumjeti, jer
nezadovoljstvo se vjerojatno nagomilavalo dok nije “puknulo”, no
na loptu ipak trebaju stati i oni. Donijeti nove financijske
probleme klubu (ako ne otputuju na kup utakmicu) sigurno neće
pomoći ni njima samima. Kao ni dani netreniranja prije vrlo vrlo
zahtjevnog nastavka Premijer lige u kojem neće biti lako
osigurati ostanak u društvu najboljih.
Jasno, stati na loptu – u slučaju da druga strana napravi i sama
neki korak i riješi se dio problema. A, za to volju treba
pokazati i druga strana. Grad ne samo da ne treba, već
jednostavno ne smije davati novac za plaće igračima (to bi bilo
čak i uvredljivo prema mnogobrojnim kvalitetnim sportašima i
sportašicama te ekipama u gradu), ali moguće opcije zasigurno
postoje – možda ranija uplata dijela sredstava namijenjenih za
ovu godinu preko KŠZ-a te potpora pri pronalaženju sponzora u
narednom periodu (u normalnim uvjetima to bi svakako bio posao
uprave i samo uprave, ali mora se imati na umu već spomenuto o
entuzijastima koji su preuzeli klub kada to nitko nije htio).
Karlovačka rukometna tradicija je velika, a imati klub u Premijer
ligi pitanje je prestiža.
Zato se nadamo da će već do ponedjeljka sve strane pronaći barem
djelomično zajednički jezik.