- Još pred nekoliko mjeseci imao toliko energije i želja, da je izgledalo kao da će sto godina za njega biti malo dostignuće. Kao uspješni projektni inženjer i rukovodilac, električna mreža po Karlovcu i okolici kao i po tvornicama, djelo su njegovog odjela iz Elektre. Bio je profesionalan i samozatajan. Odlaskom u mirovinu nastavio sa smirenim životom, ali sa mnogim novim i starim interesima – prisjeća se prijatelj Dr. Mirko Butković
– Zajedno sa suprugom imao je veći krug prijatelja s kojima je
redovito odlazio zimi na skijanja u Sloveniju i Austriju. Svake
godine su u ljetu krstarili s društvom po Jadranu. Svaki dan je
na biciklu odlazio na Koranu u svoj klub na kavu i razgovor s
prijateljima – kaže Dr. Butković.
Vladimir Samaržija rođen je u Karlovcu prije 94
godine (11. studenoga 1928.). Maturirao je na karlovačkoj
Gimnaziji (1947), diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu
(1955). Od 1955. do 1959. je projektant na Jugoslavenskim
željeznicama, a od 1959. do 1993. u Elektri Karlovac gdje
je rukovoditelj odjela za projektiranje i razvoj proveo je cijeli
radni vijek do umirovljenja 1993. godine. Kao gimnazijalac
i student bavio se glazbom, svirao je klavir i saksofon, nastupa
za razne glazbene sastave te je 1951. godine bio jedan od
osnivača Velikog plesnog orkestra. Bavio se stolnim tenisom i
tenisom, a od 1980. do 1987. godine bio je predsjednik Teniskog
kluba Karlovac. Počeo je igrati tenis još u Sekciji KSU-a prije
drugog svjetskog rata. Često je dolazio u Vrbanićev perivoj u TK
Karlovac gdje je znao još u poodmaklim godinama s prijateljima
rekreativno igrati tenis. Za aktivnost u sportu nagrađen 1983.
kao zaslužni sportski radnik Karlovca.
– Njega su cijeli život pratila dva posebna interesa – sport i
glazba. Tenisom se počeo baviti kao 10-godišnjak 1938. na
terenima na Korani, a poslije rata je najprije nastupao kao
takmičar a kasnije kao aktivni organizator. Kao teniski
rekreativac igrao je sve do pred šest godina, a onda je prešao na
stolni tenis. U muzici je imao dvije ljubavi. Džez i ozbiljnu
glazbu. Nastupao je kao saksafonist u velikom džez ansamblu koji
je osnovan u Karlovcu kao prvi u Jugoslaviji, a zarađivao je kao
student na Korani u manjem ansamblu. Klavir je učio u školi i
svirao kod kuće cijeli život. Još do pred pola godine je svaki
dan svirao za svoju dušu, i slušao ozbiljnu glazbu – kaže
Butković.
Godine 2000. postaje aktivnim članom Rotary kluba
Karlovac gdje je funkciju blagajnika obnašao 10 godina.
Bio je najstariji član Rotarija Hrvatske i Karlovca. Sudjelovao
je u akcijama kluba kao što je razminiranje i stipendiranje
studenata.
Bio je i predsjednik gradske organizacije Hrvatske
socijalno-liberalne stranke (HSLS), a u dva mandata i
vijećnik u Gradskoj skupštini Karlovca. Član Predsjedništva
Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) je od osnivanja 2002.
godine.
– Za politiku se zainteresirao u ratu od 1941. do 1945.
kada su njegove kolege iz razreda nestajali, kao što je bio
slučaj sa Slavkom Goldsteinom. Vlado se skrivao 1945. u drvarnici
da ne završi na Bleiburgu. Za socijalizma se pasivizirao ali kad
je 1989. Goldstein osnovao HSLS onda je Vlado postao aktivni član
u Karlovcu, i član mnogih uprava stranke. Biran je u gradsko
vijeće u nekoliko mandata, a ostao je prisni prijatelj sa Slavkom
do njegove smrti – kaže njegov dugogodišnji
prijatelj.