Cijeli projekt izgradnje i planiranja te dobivanja dozvola za ovaj zahvat pokrenut je prije nego je cijela rijeka Kupa ušla u ekološku mrežu NATURA 2000, što je išlo na ruku privatnog investitora
Financijskom podrškom iz Europe, Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj, imperativ u posljednjih desetak godina postale su investicije u proizvodnju električne energije. Iako je riječ o projektima koji su ekološki opravdani, koriste snagu vode i gravitacije te ne proizvodi gotovo nikakvo zagađenje okoline, svaki obnovljivi izvor energije nije i zeleni.
Naime, veliki broj tih malih hidroelektrana izgrađena je u ekološki čistim sredinama. Mijenjanje toka vode, uništavanje hektara drveća kako bi se izgradila elektrana, rezultirao je ogromnim poremećajima u ekosustavu.
Takva priča ponovila se i kod male hidroelektrane Ilovac Ozalj izgrađena na postojećem slapu, u koji se zadiralo izgradnjom brane visine preko dva metra kako bi za vrijeme niskog vodostaja djelovala kao uspornica i voda se akumulirala te se takvim načinom dobio veći protok na turbini.
Cijeli projekt izgradnje i planiranja te dobivanja dozvola za ovaj zahvat pokrenut je prije nego je cijela rijeka Kupa ušla u ekološku mrežu NATURA 2000, odnosno europsku ekološku mrežu za očuvanje vrsta i staništa, te je privatni investitor mogao puno lakše doći do potrebnih dozvola za izgradnju nego što je sada slučaj.
Danas, nakon gotovo jednog desetljeća, podizanjem toka rijeke i njegov nedovoljni protok učinili su svoje. Erozija obale nezaustavljivo se širi, a njezin bioraznoliki svijet izumire. Sve nauštrb profita, od kojeg ni lokalna zajednica ni lokalna uprava nemaju nikakve korisiti.
Na sve to već godinama ukazuje i lokalno stanovništvo. Kako ističu, kadrovi rijeke na potezu od Kamanja prema Ozlju, uz duž državne ceste D228, podsjećaju na Černobil, a nekadašnji ugodan šum slapova zamijenio je neugodni kreket žaba koje su se u novonastalim ugodnim uvjetima dobrano namnožile.
Jedna u nizu javnih diskusija (link) na tu temu vodila se i u javnoj grupi na društvenim mrežama Kupa-Koupa-Kolpa, koja okuplja nekoliko tisuća članova s obje strane rijeke Kupe, a cilj joj je, kako i sami kažu, očuvati rijeku za sljedeće generacije.
Kako je kazao jedan od autora, Zlatko Benković:
– Lijepo je kada članovi ove grupe kao da se natječu koji će objaviti ljepše kadrove vezano za Kupu i okoliš. Mi, na našem području, odnosno našem komadiću Kupe, nažalost nismo te sreće. Naime, negdje na sredini njenog toka na prijelazu iz gorskog u ravničarski, na dijelu gdje rijeka prestaje biti granična, započinju neobični apokaliptični prizori. Prelijepe krajolike i slapove koji su stoljećima nadahnjivali putnika namjernika, budili inspiraciju kod umjetnika zamijenili su prizori koji pomalo asociraju na Černobil.
Mišljenje je to s kojim se rijetko tko nije složio.