Njegov potez još više hvale vrijedan kad se zna da je do prije nekoliko mjeseci živio od socijalne pomoći
Život mu je češće bio maćeha nego majka. Odmah nakon rođenja,
danas 46-godišnji Nikica Rukavina, obolio je od parapareze
spastice. Iako 80 postotni invalid prve poslove počeo je
obavljati još kao dječak.
“S 15 godina na baušteli, na miješalici onda sa 17 po
tvornicama”, priča nam Nikica.
Potom je vozio kamione, ali to nakon par godina, zbog svoje
dijagnoze, više nije mogao. Godinama je živio od socijalne
pomoći od 800 kuna plus 420 kuna invalidnine. Živio je, kaže, i
na ulici, ali i spavao po klupama.
A onda je dobio i karcinom. Nakon uspješnih terapija i zračenja
prošle godine u rujnu počeo je novi život. Ponovno se zaposlio.
Ovoga puta kao taksist. A onda je postao vijest dana.
“Samo mi je još i to trebalo”, kaže danas Nikica kroz smijeh.
Možda mu nije trebalo, ali je zaslužio da se o onom što je uradio
ispriča priča. Nakon što je putnika ostavio u Dubrovniku i vratio
se gotovo do Splita stiže poziv iz centrale. Jesu li gospodinu
ostali novci?
“Otvorio sam, pogledao i da, bilo je novaca kao u priči. Pao mi
je mrak na oči. Već znam, moram se vraćati za Dubrovnik”, kazao
je Nikica.
Vozači taksija nisu odgovorni za ostavljene stvari u automobilu.
Ni putnik kojeg je vozio iz bolnice nije bio siguran da je novac
uopće u taksiju. Mnogi bi u tim činjenicama vidjeli priliku za
nepoštenu zaradu. No, ne i on.
“Ne znate na koji način možete uništiti čovjeku život uzimajući
mu te novce. I što se vama jednog dana, indirektno, može vratiti
zbog toga”, objašnjava Nikica.
Kada se s novcem vratio u Dubrovnik i predao ga vlasniku, imao je
samo jednu molbu – može li kratko u njegov toalet.
“Otišao sam na WC dvije minute. Pitao sam ga može li mi
preporučiti neki restoran da se zaustavim nešto pojesti. I onda
je tu iz jedne od te dvije kuverte izvadio sto kuna kaže: evo ti
za restoran da možeš pojesti. Ja sam uzeo. Rekoh: ‘ok, hvala vam
lijepo. Doviđenja, doviđenja.’ I otišao sam”, priča Nikica.
Na tvrdnju da se tih sto kuna čini malo za njegovu gestu, Nikica
kaže – ne pitate se je li mogao dati više od toga.
“Možda je on samo jedna obična škrtica koja ne bi dala ni tako ni
tako, a možda je već on s tim troškovima od taksija od slupanog
auta već prekoračio sve limite koje je imao i jednostavno više od
toga nije mogao”, kaže Nikica.
Možda nije neka nagrada nalazniku, ali bit će zaposleniku. Tvrtka
u kojoj radi gospodin Nikica u ponedjeljak će ga nagraditi za
više nego pošteno obavljanje službe.