Na Pepelnicu, 2. ožujka 2022. godine, u Nacionalnom svetištu svetog Josipa misno je slavlje predvodio mons. Marinko Mlakić , generalni vikar Šibenske biskupije. Koncelebrirali su o. Ivan Grinišin, župnik grkokatoličke župe u Stenjevcu, Ivan Traoha, umirovljeni svećenik i mons. Antun Sente rektor Nacionalnog svetišta.
Svetom Josipu u Nacionalno svetište na Dubovcu tradicionalno su
hodočastili na blagdan Pepelnice župljani BDM Snježne iz Dubovca.
Post i nemrs Čiste srijede ove su godine namijenili za mir u
ratom pogođenoj Ukrajini. Upravo potaknuti uputama pape Franje,
te ohrabreni poticajima kardinala Bozanića postovi i molitvi su
prikazani Bogu za sve koji pate, za one koji su u strahu, za
bolesne, za one koji su morali napustiti svoje domove i svoje
voljene te za one koji se moraju boriti. Mons. Marinko
Mlakić je između ostaloga kazao kako korizma ima za cilj
Božje milosrđe. Bez njega nam nije moguće doživjeti pravi smisao
i radost života, koji se ne nalaze u prolaznosti ovoga svijeta.
Obzirom da se već godinama u Nacionalnom svetištu na početku
korizme slavi i Pepelnica umjetnika pri kraju svoje homilije
mons. Mlakić je kazao da kada dobro promislimo, otkrit ćemo kako
korizmeno odricanje ima itekako puno zajedničkog s umjetničkim
govorom o svetome.
O aktualnom stanju u Ukrajini govorio je Ukrajinac o.
Ivan Grinišin, župnik grkokatoličke župe u
Stenjevcu, koji je u Hrvatsku došao iz zapadne Ukrajine u
proljeće 1991. godine, postavši student na filozofsko teološkom
studiju u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1997. godine te je
nekoliko godina kasnije poslan u Hrvatsku da bude na raspolaganju
grkokatoličkim vjernicima. Izrazio riječi zahvale:
– Ovih dana proživljavam veliku zahvalnost prema svima vama
dragim vjernicima, svećenicima, biskupima koji pomažete mojoj
Ukrajini i mom ukrajinskom narodu. Ovih sam dana proživio ne samo
prijateljstvo i dobrotu, već i pravu ljubav vjernika o kojoj nam
govori naš Gospodin ‘da ljubimo jedni druge’ to ovih dana
snažno proživljavam. To mi daje snagu, a uvjeren sam i svim mojim
Ukrajincima. Stoga se iskreno zahvaljujem u osobno i u ime svoga
ukrajinskog naroda i cijele Ukrajine dragom hrvatskom
narodu.
O. Grinšin dolazi iz zapadnog dijela Ukrajine iz mjesta
Bogoročani nedaleko grada Ivano-Frankivsk gdje mu još uvijek živi
sedamdesetogodišnja majka. Iako u ovom trenutku na tom području
nema ratnih djelovanja, ostao je u memoriji prvi dan napada
Rusije na Ukrajinu kada su snažno osjetili bombardiranje zračne
luke udaljene 17 kilometara. Ivanov brat svećenik koji vrši
službu vojnog kapelana sada zajedno s ukrajinskim vojnicima
sudjeluje u obrani Ukrajine, točnije u obrani Kijeva i Harkiva. U
redovitoj komunikaciji s bratom saznao je da je grad Schastia
sravnan sa zemljom te više ne postoji nakon što ga je Ruska
vojska do temelja uništila.
Promatrajući ratne strahote u svojoj domovini ovih su mu dana
snažno navrla siječanja na ratne strahote, osobito uplakane majke
i djeca, koje je gledao tijekom Domovinskog rata kada je studirao
u Zagrebu:
– Moj ukrajinski narod, moji ljudi u Ukrajini često mi svjedoče
kako se puno mole te upravo u snazi molitve prepoznaju svojevrsno
čudo da bačene rakete ne eksplodiraju. Ostaju zabijene u zemlji
neeksplodirane. Ljudi vjeruju u snagu molitve stoga često prebiru
zrnca krunice. Što se tiče konkretne pomoći Hrvatska je već sada
učinila jako puno. Ponajprije Caritas, zatim Vlada RH već su puno
učinili. Do sada su već pristigle pojedine izbjeglice koje su
zbrinute, jer su to osobe koje u Hrvatskoj imaju članove svoje
obitelji ili prijatelje. Jučer sam posjetio prihvatni centar u
motelu Plitvice i tamo vidio oko tridesetak žena i djece iz
Ukrajine. Razumljivo da sam vidio zabrinutost. Ali se nadamo da
će biti bolje zaključio je otac Ivan.
Načine za konkretnu pomoć Ukrajini možete potražiti na stranicama
Hrvatskog Caritasa i Hrvatskog Crvenog križa.