Pita me prijatelj što mislim o ovim izborima i budućnosti
Hrvatske nakon izbora. Kao prvo rekoh mu da je ovo
jednostavno bacanje novca, kao drugo da smo politički nepismeni
narod i građani, treće, hvala dragom Bogu da je ovo maltretiranje
od strane politikanata, političarćića i medija završilo, baremu
dogledno vrijeme.
Što smo izborima promijenili? Ama baš ništa. Čak nismo ostvarili
ni onu narodnu “sjaši Kurta da uzjaše Murta”. Niti smo potvrdili
da se slažemo sa dosadašnjima,niti da želimo nešto drugo,
drugačije, bez obzira bilo to lošije ili bolje. Jedina svijetla
točka svega ovoga jest da smo s grbače skinuli, nadam se, neke
koji nikako da shvate da su prošlo vrijeme,da su
zamjenjivi. Samo potrošna roba. Pa umjesto da odu dostojanstveno,
dočekali “vritnjak”.
Kada pogledate jednu ili drugu vodeću opciju otkrijete
konglomerat programčića, ambicija, apetita, sporazuma,
prilagodbi i tome pribrojite nove koji će se
pridružiti da se oformi vlada dobit ćete impotentnu vladu
koja se neće baviti državnim interesima nego međusobnim
odnosima, baviti će se sobom. U svakom trenutku bilo koja
grupacija unutar koalicije može istupiti bez posljedica po toliko
sanjani saborski stolac. Ništa mu se neće dogoditi. I dalje
će dolaziti ili ne dolaziti u sabornicu, ubirati plaćicu,
trkeljati sa saborske govornice, busati se u lijevu ili desnu
stranu prsa. I krhka većina postaje manjina. Ovakvom
scenariju bliži je konglomerat oko HDZ-a, lijevi okupljen oko
SDP-a činimi se koherentnijim, discipliniranijim, lojalnim.
Naslušali smo se statistika, pri tome se zaboravlja da je
statistika samo točan zbroj netočnih podataka. Obećanja nije
manjkalo, samo je manjkalo tumačenje kako obećanja
pretočiti u stvarnost. Ako sam bolestan i odem liječniku
nije mi dovoljno samo obećanje da ćeme izliječiti, očekujem
da mi rekne na koji način, kojim metodama to misli učiniti.
Naslušali smo se bajki,na kraju se svodi sve to na onu “car je
gol” ili po narodu “u ništa”. Da stanje nije bajno, znamo i
bez političara, mudrijaša. Isto tako znamo da trebaju promjene.
Kvaka je u tome: kako i što? Možda ima naznaka što mijenjati, ali
problem je u metodi.
Umjesto krucijalnih pitanja bavili smo se svi trivijalnostima. U
nekim drugim situacija možda bi važna pitanja bila
marihuana, vjeronauk u školama, vatikanski ugovori,
istospolni brakovi, posvajanja djece, konzervativac, desničar
(razlikujem ta dva pojma), ljevičar, progresivan. Niti će ovu
državu spasiti iz bunara izbacimo li ili ostavimo li vjeronauk u
školi, rakinemo li ili ne vatikanske ugovore, izjednačimoli ili
ne istospolne zajednice s brakom ili ne i šuma tih
svjetonazorskih ili bolje ideoloških pitanja. Ovoj
državi ne treba ideologije nego programi ostavrenje programa
izlaska iz krize. Upravo je to nedostajalo svima. Sve je vrvjelo
crnokošuljašima, crvenokošuljašima, ustašama, partizanima,
udbašima, homofobima, homofilima, tko više voli nek izvoli.
Platforma Most je izronio više manje na nezadovoljstvu građana u
koji su ušli mnogi uspješni na lokalnoj razini, ali i mnogi koji
ne bi prošli ni na izborima za mjesne odbore. Ma kako neki
govorili da su oni treća opcija, oni to jednostavno nisu – po
ničemu. Time ih ne mislim podcjeniti nego samo stvari smjestiti
tamo gdje spadaju. Oni mogu biti sada poželjni, kao što je
svojevremeno Budiša spašavao Račana sa svojim HSLS-om. U igri
Budiša i HSLS nestali su s političke scene. SDP i njegovi
kompanjoni učinitće sve da pridobiju, a onda polako razmrve Most
koji će ipak posvemu biti “dođoš”. Isti scenarij ima i HDZ. U
jednoj i drugoj grupaciji nema mjesta za “remetilački faktor”, a
Most jest.
Stoga predviđam labavu vladu koja će na kraju pasti a onda nam
slijede novi izbori u kojima veliku ulogu mogu odigrati mediji,
usudio bih se napisati – povijesnu. Da ne dopuste da nas gnjave
ideologijama, već da inzistiraju na problemima države.