Iznosi kojima barata Eurostat ne računaju s plaćama u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu
Europski statistički ured Eurostat objavio je podatke o cijeni
radnog sata diljem Europske unije u protekloj godini. Podaci
otkrivaju velike nerazmjere u razvijenosti zemalja članica i
koliko zemlje Istočnog bloka još zaostaju za starijim članicama.
Iako Željezna zavjesa više ne postoji, njezine bivše granice
najbolje otkrivaju podaci o tome koliko je plaćen sat rada u
pojedinoj zemlji. Sat rada sa svim davanjima državi (bruto) u
Hrvatskoj je lani iznosio samo 11,2 eura, a u susjednoj Sloveniji
prosječna satnica gotovo je dvostruko viša te je iznosila 21,1
euro.
U Austriji, bruto satnica iznosi čak 35,5 eura, a ona u Njemačkoj
gotovo identičnih 37,5 eura. Tek četiri zemlje EU-a imaju niži
trošak rada od Hrvatske: Latvija (11,1 euro), Mađarska (10,4
eura), Rumunjska (8,5 eura) dok je na samom dnu Bugarska, u kojoj
bruto sat rada stoji sedam eura.
Najrazvijenije zemlje Europe nedostižne su i za brojne – satnici
od 40 eura blizu su ili su je već prestigle Danska, Luksemburg,
Francuska, Belgija, Nizozemska, Švedska i Island dok je Norveška
svijet za sebe sa satnicom od 51 euro. Hrvatima omiljena Irska u
prosjeku daje satnicu od 33 eura.
Iznosi kojima barata Eurostat ne računaju s plaćama u
poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu te plaćama u javnom sektoru,
pa su realni iznosi troška za poslodavce i neto plaće za radnike
ipak nešto niži nego što sugerira statistika. Statistika
Eurostata otkriva da je porezni ugriz rada u razvijenim zemljama
daleko viši nego na istoku Europe. Primjerice, udio davanja
državi (non-wage costs) u Njemačkoj iznosi 22, a u Hrvatskoj oko
12 posto.