Kršćanski spomendan Isusove muke i smrti se slavi u petak prije Uskrsa, na Veliki petak. Na taj dan se kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti.
Veliki petak prije Uskrsa je kršćanski spomendan Isusove muke i
smrti i na taj dan se kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove
teške i nasilne osude, muke i same smrti.
To je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva.
Zbog toga što je sveta misa nekrvna žrtva Isusa Krista te je na
taj dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio
Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu, Katolička
Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu.
Veliki petak zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini
Vazmeno trodnevlje.
Okupljanje katolika
U prijepodnevnim satima se puk obično okuplja u crkvama,
kapelicama i drugim mjestima kako bi pobožno molio Križni put. U
popodnevnim satima, točnije u 15 sati, kada je Isus izdahnuo na
križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikoga
petka, čitanje Svetoga pisma i navještaj muke sa središnjim
tekstom muke Gospodnje iz Evanđelja po Ivanu, na poklon i
ljubljenje križa te svetu pričest.
Na taj dan je oltar bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika,
što simbolizira kako je s Isusovu ogoljenost, ali i znak
povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim
Učiteljem. Đakon ili svećenik prilikom poklona križu najprije
otkriva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je
Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo
se!”
Obvezan post i nemrs
Kod katolika je post obvezan na Veliki petak i to za sve osobe od
18 do 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina
obvezan i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso, dok post
znači da se osoba treba suzdržati od pića i hrane.
U kontinentalnome dijelu Hrvatske se na Veliki petak najčešće
jede grah, suho voće, kompoti, štrudle od sira te tijesto s
orasima i makom, ali se jede i riba, najčešće šaran i štuka, dok
se u Istri, Primorju i Dalmaciji jedu morska riba i plodovi mora.
Ne radi se ništa bučno
Na Veliki petak je sve tiho jer se vani ništa ne radi, a posebno
se ne radi ako se mora nešto raditi, npr. čekićem i slično.
Među brojnim običajima u hrvatskome narodu su i žudije, čuvari
Kristova groba u dalmatinskom tradicijskom običaju uprizorenja
događaja oko Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Taj običaj je donio
sjemeništarac Ante Gluščević iz talijanskoga Loreta 1857. u svoju
župu sv. Ilije u Metkoviću, otkuda se proširio dolinom Neretve, a
kasnije i Dalmacijom i Dalmatinskom zagorom. Do kraja 19.
stoljeća je ovaj tradicijski običaj raširen je po cijeloj
Dalmaciji.
Žudije čine 12 stražara predvođenih zapovjednikom, tzv. judom kao
trinaestim članom. Najčešće su odjeveni u odore rimskih vojnika,
a negdje i u odore mornara ili u narodne nošnje.
Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada žudije izlaze pred
oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog
bdijenja. Žudijski običaji završavaju na Veliku subotu kada se
pjevaju “Gloria” i “Slava Bogu na visini”.
Nakon što se ugase sva svjetla, začuje se jak zvuk i uzvik: “Isus
je uskrsnuo”, nakon čega se ponovo pale sva svjetla, žudije
padaju na pod i preplašene pobjegnu.