Izložena je osudi i maltretiranju, jer je htjela napraviti nešto što joj je i samoj nezamislivo, ali na što ima zakonsko pravo.
Da bi joj komisija odobrila prekid trudnoće, Mirela Čavajda je
prošla tjedne i tjedne agonije. Prvo su joj liječnici rekli da na
prekid trudnoće nema pravo, i to u 4 bolnice. Rekli su joj da
može ići kući čekati da beba umre, rekli su joj da ode u
Sloveniju.
Tek kad je napravila nešto nezamislivo: svoju bolnu i intimnu
priču ispričala medijima. Tek pod ogromnim pritiskom odvjetnika
koji poznaju zakon, i liječnika s pravom savješću. Tek nakon što
je javno objavila nove, još gore nalaze.
Tek onda je dobila pravo da se komisija uopće sastavi i o njoj
odlučuje. Ali za to se morala izložiti tom da je se javno
proziva, da se govori o čedomorstvu, i eutanaziji, da udruge
skupljaju pomoć za njenu bebu, da ju se na Facebooku vrijeđa jer
želi ubiti Grgu, da je liječnici pitaju bi li tako ubila dijete
od dvije godine. Izložena je moraliziranju dušebrižnika, izložena
je tome da se na pressicama priča da liječnici misle da se njeno
dijete treba roditi i liječiti.
Izložena je osudi i maltretiranju, jer je htjela napraviti nešto
što joj je i samoj nezamislivo, ali na što ima zakonsko pravo.
Ogroman je teret podnijela, ali zahvaljujući njoj malo bolje
znamo kakva nam je lijepa, sekularna, pravedna i moderna domovina
Hrvatska.