Stručnjaci kažu da se brzo približava drugo nuklearno doba puno novih opasnosti i neizvjesnosti, manje predvidljivo nego tijekom Hladnog rata
Stari svjetski nuklearni poredak, ukorijenjen u nezamislivim
ishodima Hladnog rata, urušio se prije nego što je Rusija napala
Ukrajinu. Sada ustupa mjesto nadolazećoj eri nereda kakvog nije
bilo od početka atomskog doba. Redoviti podsjetnici Moskve u
protekla tri mjeseca na njezinu nuklearnu moć, čak i kada su samo
dizanje buke, najnoviji su dokaz kako se potencijalna nuklearna
prijetnja opet pojavila, ai na izravnije i opasnije načine. Te su
prijetje bile dovoljne za oštro upozorenje Moskvi koje je u
utorak odaslao američki predsjednik Joe Biden, da je svijet ušao
u razdoblje povećanih nuklearnih rizika, piše The New York Times.
“Trenutno ne vidimo ikakve naznake da Rusija namjerava
upotrijebiti nuklearno oružje u Ukrajini, iako je povremena ruska
retorika zveckanja nuklearnom sabljom sama po sebi opasna i
krajnje neodgovorna”, napisao je Biden u osvrtu za New York Times
. “Dopustite mi da budem jasan: bilo kakva uporaba nuklearnog
oružja u ovom sukobu u bilo kojem razmjeru bila bi potpuno
neprihvatljiva za nas, kao i ostatak svijeta, i povukla bi za
sobom teške posljedice”, poručio je američki predsjednik.
Pregovori o nuklearnom naoružanju trenutno su
nezamisivi
No, nije u pitanju samo Rusija. Tu je i Kina koja poduzima korake
da proširi svoj nuklearni arsenal, zatim propast svake nade da će
Sjeverna Koreja ograničiti, a još manje eliminirati svoje zalihe
nuklearnih bojevih glava, a na koncu i pojava tzv. “država na
prag”u, poput Irana, koje su sasvim blizu mogućnosti da naprave
svoju atomsku bombu. U vrijeme Trumpove administracije, SAD i
Rusija povukle su se iz sporazuma oružju koji su ograničavali
njihove nuklearne arsenale. Samo je jedan — Novi START, koji obje
strane ograničava na 1550 raspoređenih strateških nuklearnih
bojevih glava — ostao na snazi. Otkako je u veljači počeo rat u
Ukrajini, pregovori između Washingtona i Moskve o tome što bi
moglo zamijeniti sporazum naglo su završili.
S obzirom da je Bidenova administracija pojačala dopremu
konvencionalnog oružja u Ukrajinu, napetost s Rusijom je visoka.
Visoki dužnosnik američke administracije priznao je da je
“trenutno gotovo nemoguće zamisliti” kako bi se pregovori mogli
nastaviti prije nego što početkom 2026. istekne posljednji
ugovor.
Kina kreće u izgradnju golemog nuklearnog
arsenala
Prošloga ljeta stotine novih raketnih silosa “niknuli” su u
kineskoj pustinji. Pentagon je objavio da Peking, koji je dugo
tvrdio da mu treba tek “minimalno sredstvo odvraćanja”, kreće u
izgradnju arsenala od “najmanje” 1000 nuklearnih bojevih glava do
2030. godine. Admiral Charles A. Richard, zapovjednik Strateškog
zapovjedništva Sjedinjenih Američkih Država, vojne jedinice koja
je odgovorna za nuklearni arsenal, rekao je prošloga mjeseca da
je zabrinut jer Peking izvlači pouke iz prijetnji Moskve u vezi s
Ukrajinom te ih namjerava primijeniti na Tajvan. Kinezi “pozorno
prate rat u Ukrajini i vjerojatno će koristiti nuklearni pritisak
u svoju korist” u budućim sukobima, rekao je admiral Richard pred
američkim Kongresom. Cilj je Pekinga, kaže, “postići vojnu
sposobnost za ponovno pripajanje Tajvana do 2027. godine, ako ne
i prije.”
Drugi dužnosnici u Washingtonu ističu da rusko “zveckanje
sabljom” nije uspjelo odvratiti Zapad od naoružavanja Ukrajine i
da lekcija koju bi Kina morala naučiti jest da nuklearne
prijetnje mogu imati suprotne učinke.
Na pragu smo drugog, opasnijeg nuklearnog doba
Drugi uče vlastite lekcije. Sjeverna Koreja, za koju se
predsjednik Donald Trump hvalio da će je razoružati diplomacijom
“jedan na jedan”, gradi novo oružje. Južna Koreja ponovno
razmatra stvaranje nuklearne snage za suprotstavljanje sjevernom
susjedu. Ta rasprava podsjeća na 1970-te, kada je Washington
prisilio Južnu Koreju da odustane od programa izgradnje atomske
bombe. U Južnoj Koreji i šire, ukrajinsko odricanje od svog
nuklearnog arsenala prije tri desetljeća neki vide kao pogrešku
koja ju je izložila današnjoj invaziji. Iran je,pak, obnovio
velik dio svoje nuklearne infrastrukture otkako je Trump odustao
od nuklearnih sporazuma iz 2015. godine. Izvješća Međunarodne
agencije za atomsku energiju sugeriraju da su Teheranu za
proizvodnju goriva za nuklearno oružje sada potrebni tjedni, iako
bi im za bojevu glavu trebalo godinu dana ili više.
Stručnjaci kažu da se brzo približava drugo nuklearno doba puno
novih opasnosti i neizvjesnosti, manje predvidljivo nego tijekom
Hladnog rata, s uspostavljenim ograničenjima koja ustupaju mjesto
otvorenijim prijetnjama da se posegne za takvim oružjem – i
potrebom za novim strategijama za zadržavanje atomskog mira.
Andrew F. Krepinevich, viši suradnik s Hudson Instituta, nedavno
je u časopisu Foreign Affairs ustvrdio da će nova era sadržavati
“i veći rizik od utrke u nuklearnom naoružanju i pojačane
poticaje državama da pribjegnu nuklearnom oružju u krizi”.
Sve češće nuklearne prijetnje iz Moskve
Putin je započeo rat u Ukrajini izjavom da svoje nuklearne
kapacitete stavlja u stanje pojačane pripravnosti. Bila je to
jasna poruka Washingtonu da se povuče. (Doduše, nema dokaza da je
premjestio ikakvo nuklearno oružje ili olabavio kontrolu nad
njegovom upotrebom – nedavno je izjavio direktor CIA-e William J.
Burns.) Bio je to najnoviji izraz Putinove strategije koja je
podsjetila svijet da čak i ako je rusko gospodarstvo veličine
talijanskog i ako je njezin utjecaj zasjenjen usponom Kine,
njezin nuklearni arsenal i dalje je najveći na svijetu.
U godinama koje su prethodile invaziji na Ukrajinu, Putin je
svoje govore redovito naglašavao snimkama nuklearne propagande,
uključujući i onaj koji prikazuje roj bojnih glava koje padaju na
Floridu. U ožujku 2018., kada je najavio razvoj 23 metra dugog,
nuklearnog projektila koji bi trebao preletjeti ocean i prekriti
područje veće od Kalifornije radioaktivnošću – Putin ga je nazvao
“nevjerojatnim” i “stvarno fantastičnim”. Popularna nedjeljna
informativna emisija u Rusiji nedavno je sadržavala animaciju
koja je ponovno prikazala divovsku raketu uz tvrdnje da bi oružje
moglo eksplodirati snagom do 100 megatona — više od 6000 puta
snažnije od američke atomske bombe koja je uništila Hirošimu — te
pretvoriti Britaniju “u radioaktivnu pustinju.”
Prijete nuklearnim da zamagle upotrebu druge vrste
oružja
Bilo je to malo previše i za Putina, ali unutar Pentagona i
američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost, njegova je buka
usredotočila pozornost na drugi dio ruskog arsenala: taktičko
oružje ili oružje na “bojnom polju”, malokalibarsko oružje koje
nije obuhvaćeno nikakvim sporazumom i lako se prenosi. Rusija u
svojim zalihama ima oko 2000 komada takvog oružja, 20 puta više
od arsenala NATO-a. Rusi su to oružje osmislili kako bi zamaglili
razliku između konvencionalnog i nuklearnog oružja, zbog čega se
stratezi boje da je njihova upotreba promišljenija. U ratnim
igrama i manevarskim vježbama, ruske su trupe simulirale prijelaz
s konvencionalnog na taktičko nuklearno oružje kao eksperiment
zastrašivanja protivnika. U ruskoj vojnoj doktrini to se zove
“eskalacija do deeskalacije”.
Znak rizika novog nuklearnog doba bio je niz hitnih sastanaka u
američkoj administraciji kako bi se formirao Bidenov odgovor u
sluaju da Rusija izvede nuklearnu detonaciju u Ukrajini ili na
Crnom moru. Dužnosnici,međutim, ne žele govoriti o povjerljivim
zaključcima tih satanaka. No, u javnom svjedočenju pred Kongresom
prošloga mjeseca, Avril D. Haines, direktorica nacionalne
obavještajne službe, rekla je kako dužnosnici vjeruju da će Putin
posegnuti za svojim arsenalom samo ako “shvati da gubi rat u
Ukrajini ili da ako NATO intervenira”. Obavještajni dužnosnici
smatraju da su šanse za to male, ali ipak veće nego što su bile
prije invazije na Ukrajinu.
“Postoji niz stvari koje bi Putin poduzeo u kontekstu eskalacije
prije nego što bi došao do nuklearnog oružja”, rekla je Haines.
‘Nenuklearni odgovor na ruski udar najbolja je
opcija’
Bijela kuća, Pentagon i obavještajne agencije razmatraju
implikacije bilo koje potencijalne ruske tvrdnje da provodi
nuklearni test ili da njene snage koriste relativno malo
nuklearno oružje na bojištu kako bi dokazale svoju sposobnost.
Bidenovi savjetnici potiho razmatraju nenuklearne odgovore –
najvjerojatnije kombinaciju sankcija, diplomatskih napora i, ako
bude potreban vojni odgovor – konvencionalnih udara kao odgovora
na bilo kakvu rusku upotrebu nuklearnog oružja u Ukrajini. Ideja
je “signalizirati trenutnu deeskalaciju” nakon čega slijedi
međunarodna osuda, rekao je jedan dužnosnik Bidenove
administracije, govoreći pod uvjetom da ostane anoniman.
“Ako odgovorite na isti način, gubite moralno uzvišenje i
sposobnost da okupite globalnu koaliciju”, kaže Jon B. Wolfsthal,
nuklearni stručnjak koji je bio u Vijeću za nacionalnu sigurnost
tijekom administracije Baracka Obame.
Wolfsthal je istaknuo da je 2016. Obamina administracija vodila
ratnu igru u kojoj su se sudionici složili da je nenuklearni
odgovor na ruski udar najbolja opcija. Avril D. Haines, tadašnja
zamjenica savjetnika za nacionalnu sigurnost, koordinirala je tu
simulaciju. Scott D. Sagan, stručnjak za nuklearnu strategiju u
Centru za međunarodnu sigurnost i suradnju Sveučilišta Stanford,
nazvao je razvoj nenuklearnog odgovora “iznimno važnim”.
“Odgovor ne mora biti iste vrste”, rekao je.
Kina najavljuje ‘tripolarni nuklearni sustav’
Iskusni diplomat Henry Kissinger u nedavnom je intervjuu za The
Financial Times kazao kako “gotovo da nema rasprave na
međunarodnoj razini o tome što bi se dogodilo kada bi se
nuklearno oružje zaista upotrijebilo.” “Sada živimo u potpuno
novoj eri”, dodao je.
Desetljećima je Peking bio zadovoljan s nekoliko stotina komada
nuklearnih bojevih glava kako bi se osigurao od napada, te
sposobnošću “drugog udara” u slučaju da nuklearno oružje bude
upotrebljeno protiv Kine. Kada su prošle godine satelitske snimke
prikazale nove silose interkontinentalnih balističkih raketa
koji se kopaju na rubu pustinje Gobi, to je pokrenulo raspravu u
Pentagonu i američkim obavještajnim agencijama o tome što je
kineski čelnik Xi Jinping time namjeravao, posebno u vrijeme kada
je činilo se da usmjerava prema sukobu oko Tajvana.
Najjednostavnija teorija je da ako Kina želi biti supersila,
treba joj arsenal dostojan te veličine. Druga je star to što
Peking priznaje da su sve poznate teorije o nuklearnoj ravnoteži
snaga narušene.
“Kina najavljuje promjenu paradigme prema mnogo manje stabilnom
stanju” – tvrdi Krepinevich – “tripolarnom nuklearnom sustavu”.
Kina širi arsenal, Iran gradi, a S.Arabija se
priprema
U Washingtonu kažu da svaki put kada se ta tema pokrene, njihovi
kineski kolege jasno daju do znanja da neće razgovarati o
sklapanju sporazuma o kontroli naoružanja. Stoga im nisu jasne ni
Xijeve namjere. Primjerice, može li Kina proširiti svoj nuklearni
arsenal na druge države koje pokušava namamiti u svoju orbitu?
Sve je to predmet povjerljive studije koju je Pentagon nedavno
poslao Kongresu, ali o kojoj se do sada nije otvoreno
raspravljalo.
“Svi bi nuklearni kišobran, a ako to ne mogu, razmišljaju o
nabavci vlastitog oružja”, kazao je David Albright, predsjednik
Instituta za znanost i međunarodnu sigurnost iz Washingtona. On
je Biski istok označio glavnim poligonom za daljnje atomske
ambicije. Dok Iran ide prema svojoj bombi, Saudijska Arabija i
Turska javno govore o sličnim mogućnostima.
“Oni nešto smišljaju”, kaže Albright, “a usto su bogati”.