Kvalitetu linije ocjenjuje po različitim kriterijima. Po postojanju vagon restorana, brzini, internetu, kvaliteti zraka...
“Vlak kasni u dolasku 20 minuta…” Na ovu obavijest hrvatski su
putnici već potpuno oguglali. A upravo je ona bila prvo što je
Britanac Jon Worth čuo kad je stigao u Karlovac. Loš
prvi dojam za HŽ donekle je popravila lijepa zgrada kolodvora i
moderan vlak. No u njegovoj analizi Hrvatske se željeznice neće
proslaviti. U 40 dana proći će kroz gotovo sve zemlje Europske
unije, vozit će se u 158 vlakova, a baš jedna hrvatska dionica,
koju je planirao proći – bila bi najsporija od svih. Možda je i
sreća za nas – ovih je dana ta linija privremeno ukinuta.
To da vlakovi Hrvatskih željeznica vole kasniti nije novost, ali
Jon provjerava je li moguće tu informaciju pronaći na stranicama
HŽ-a. “Mislim da je nemoguće naći na stranici HŽ Putničkog
prijevoza koliko vlak kasni. Nema ažuriranih podataka. Problem je
i što vozni red HŽ-a nije u internacionalnoj bazi podataka pa
morate ići na hrvatsku stranicu da biste pronašli vozni red”,
kaže Jon.
Očekivano – informacije o kašnjenju nema. Na kolodvoru smo
sagrađenom početkom prošlog stoljeća, a ni web HŽ-a još nije u
potpunosti u 21. stoljeću.
“Ovo nema nikakvog smisla. Kaže mi kako mogu transportirati psa,
ali ne i stiže li vlak na vrijeme”, govori.
I takve male detalje Jon koristi u projektu u kojem ocjenjuje
kvalitetu željeznica u Europskoj uniji. Prva ocjena za Hrvatsku.
“Pruge su u lošem stanju, vrlo su stare, vidi se da nitko nije
ulagao godinama”, kaže.
Jon je Britanac s njemačkom adresom. Aktivist je, utjecajni
bloger, politički na strani zelenih. Iz principa se ne vozi
avionom, automobil izbjegava kad god je moguće, drži da su
željeznice održivo sredstvo prijevoza. A u svijetlu energetske
krize koja će cijelu Europu nagrizati u narednom periodu
provjerava stvarno stanje. “U 40 dana putovanja prolazim sve
unutarnje granične prijelaze u EU koje možete prijeći
željeznicom”, tvrdi.
U Hrvatskoj je na dvadeseti dan svog putovanja. Start je bio u
Bruxellesu: dosada je obišao Belgiju, Nizozemsku, Švedsku,
Norvešku, Finsku, Estoniju, Latviju, Litvu, Poljsku, Njemačku,
Španjolsku. “U mom cijelom projektu vozim se s 158 vlakova”,
govori.
Slijedili su Lisabon, Marseille, Rim, Bern, Villach, Ljubljana.
Granicu je trebao proći kod Bubnjaraca, mjestu na zapadnom rubu
Karlovačke županije. Pruga Karlovac – Bubnjarci građena je 1914.
i posljednja je pruga koja je u Austro – Ugarskoj puštena u
promet. Nije jasno je li i tada vožnja trajala koliko i danas.
“Vozi jedan sat i jednu minutu odavde do Bubnjaraca. To je 30
kilometara”, ističe Jon.
Vlak iz Bubnjaraca do Karlovca kojim je planirao vožnju, pogodit
ćete, ne prometuje u ljetnoj sezoni. Doznao je to, naravno, na
licu mjesta. Da je kojim slučajem u Bubnjarcima sjeo na vlak za
Karlovac, bila bi to najsporija dionica na njegovom europskom
putovanju.
“Taj bi vlak bi bio najsporiji u cijeloj EU s prosječnom brzinom
od samo 28 kilometara na sat”, kaže.
Granični prijelaz na toj točki je blokiran.
“Na mostu je ograda koja blokira prijelaz, tračnicama su zarasle
u grmlje i vidi se da ništa nije napravljeno najmanje dvije i pol
godine”, naveo je.
Jasno mu je da je ničija zemlja na željezničkom graničnom
prijelazu Metlika Bubnjarci – zapravo ničiji problem.
“Za Hrvate je to slovenski problem, za Slovence hrvatski problem
i na kraju nitko ne rješava problem”, rekao je pa dodao: “Barem
je moderan vlak”.
Upućen je u proizvođača. “Ovaj je vlak bilo velika nada za
Končar. Nadali se da će ga prodati u druge zemlje. Nisu zasada
uspjeli prodati nijedan izvan Hrvatske. Ali izgleda OK”, rekao
je.
Hrvatsku je nemoguće uspoređivati s razvijenijim zemljama: one su
dobrom i kvalitetnom željeznicom stoljeće ispred HŽ-a.
“Austrija je zemlja koja je jako unaprijedila željeznicu
posljednjih godina. Ulažu puno više novca u željeznicu nego što
to može Hrvatska pa ta usporedba ne bi bila poštena”, govori.
Predlaže model koji je upotrijebila Češka.
“Pravi je primjer za Hrvatsku po mom mišljenju Češka. To je
država koja manje investira u željeznice nego Austrija ili
Švicarska, ali su odlučili da će na postojećim linijama vlakovi
voziti barem svaki sat. Oni su primjer željeznice koja ne
raspolaže s puno novca, ali postiže najbolje od onog što imaju”,
zaključuje Worth.
Hž putnički prijevoz odgovara da su Karlovac i Zagreb trenutačno
povezani s 32 vlaka radnim danom. To, kažu, zadovoljava potražnju
na toj dionici. Ova je pruga jednokolosiječna. Više je linija,
kažu u HŽu – moguće uvesti na dvokolosiječnima.
“Imam Interrail kartu. OK, ovo radi. Iznenađen sam. U Sloveniji
uređaj nije očitavao kartu”, govori.
Kvalitetu linije ocjenjuje po različitim kriterijima. Nema vagon
restorana, brzini…
“Ide prosječno 90 kilometara na sat. Nije loše, efikasnije je
nego što sam mislio”, istaknuo je.
Ima li li interneta, koliko je zrak čist. “Ovdje imamo 1264 što
generalno nije dobro”, kaže.
Vagon nije usporediv s luksuznijim vagonima njemačke, nizozemske
ili švedske željeznice, ali nije neuredno. Iz HŽ Putničkog
prijevoza kažu da novcima EU nabavljaju 21 elektromotorni vlak.
Prvi bi trebao biti isporučen krajem ove godine, a zadnji do
kraja 2023. Za dvije godine u prometu će, najavljuju, biti 70
novih vlakova.
Zasada, linija Karlovac Zagreb dobiva prolaznu ocjenu. Recimo,
dvojku.
“Vidite kako sada skače, tračnice su stare…”, zaključuje Jon koji
nam nije otkrio konačnu ocjenu. Ali u Hrvatsku se vraća za koji
dan kada testira prugu Graz Varaždin, pa Varaždin – Mađarska.
Inače, 70 kilometara od Varaždina do Zagreba HŽ sada vozi dva i
pol sata.