To znači i ukidanje smještaja po nižim cijenama koje si ljudi mogu priuštit. To znači manju rasprostranjenost kapaciteta, to znači ogromne probleme po Hrvatsku kroz naredne 2-3 godine, upozorava Sabina Angelina Latin iz udruge starKA.
Donošenje Zakona o socijalnoj skrbi je, osim negodovanja struke,
u prvi plan stavilo temu obiteljskih domova i smještajnih
kapaciteta. Do izlaska Pravilnika o mjerilima za pružanje
socijalnih usluga u savjetovanje pred koji dan, iz udruge za
informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije osobe
starKA vjerovali su da je dogovor postignut. No, predloženim
pravilnikom obiteljski domovi odnosno “mali domovi do 20
korisnika” po novom Zakonu o socijalnoj skrbi su opet na
bubnju.
Što je pošlo po krivu, otkrila nam je u razgovoru
za KAportal predsjednica udruge Sabina Angelina Latin.
– Ono što je bio problem i predložene “transformacije” kod
donošenja zakona. Ministarstvo predloženim Pravilnikom ne
predviđa da se socijalna djelatnost smještaja do 20 korisnika
može pružati u obiteljskoj kući odnosno kući/zgradi s uporabnom
dozvolom stambene namjene. To je bilo sporno i kod donošenja
zakona i to znači gašenje malih domova jer većina ne može
ishoditi uporabnu za javnu namjenu. Na to smo upozoravali jer to
znači gašenje smještajnog kapaciteta. To znači i ukidanje
smještaja po nižim cijenama koje si ljudi mogu priuštiti jer
cijena jest bitna, za same korisnike čak i najbitnija. To
znači manju rasprostranjenost kapaciteta, to znači ogromne
probleme po Hrvatsku kroz naredne 2-3 godine.
Zašto ministarstvo inzistira na tome? Zašto je ta namjena
toliko važna?
– Pitanje za milijun dolara. Kod donošenja zakona čuli smo da
pružatelji usluga u obiteljske kuće ne puste nadzor. Budući da do
tad nismo imali informacije s terena o takvim događanjima,
iskoristili smo Zakon o pravu na pristup informacijama i poslali
ministarstvu zahtjev za informacijama o učestalosti takvih djela.
Dobili smo odgovor da u cijeloj 2020. niti jedan legalan
obiteljski dom nije odbio pustiti nadzor u prostor, a u razdoblju
od 1.1.2021. do 30.9.2021. imali smo jedan slučaj. Dakle, to
sigurno nije odnosno to ne može biti odgovor. Jedan na njih pet
stotinjak i idemo gasiti sve??!
Sad smo dobili obrazloženje, budući da se svi obiteljski domovi
kroz pet godina moraju preregistrirati na neki oblik pravne osobe
(d.o.o., j.d.o.o..) i neće moći obavljati djelatnost samostalno
kao fizičke osobe (što će dodatno poskupiti usluge!) da
Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne
politike nije sigurno može li se socijalna djelatnost
pružati u stambenom prostoru pa čekaju odgovor Ministarstva
prostornoga uređenja, graditeljstva i državne
imovine.
Taj odgovor, pretpostavljam, nije
zadovoljavajući..
– Nije, to je i te kako sporno. Obrazloženje ne možemo prihvatili
iz više razloga. Kao prvo, novi Zakon o socijalnoj skrbi (čl. 230
) propisuje da fizička osoba može samostalno, kao profesionalnu
djelatnost ili kao obrtnik, pružati samo socijalne usluge
savjetovanja u savjetovalištu i usluge pomoći u kući. Ne i
organizirano stanovanje. Ipak, u istom Pravilniku o
mjerilima za pružanje usluga u čl. 5, socijalna usluga
“organiziranog stanovanja” izuzeta je iz zajedničkih mjerila
prostora te se kasnije u čl. 14 dodatno definiraju uvjeti
pružanja usluge organiziranog stanovanja ” Usluga organiziranog
stanovanja može se pružati u stambenim jedinicama koje mogu biti:
obiteljska kuća ili stan u obiteljskoj kući ili zgradi u lokalnoj
zajednici namijenjenoj stanovanju.”
Budući da je usluga organiziranog stanovanja također socijalna
djelatnost, ne može je obavljati fizička osoba kao samostalnu
djelatnost ili obrt, pitamo se zašto i kako je mogla bit izuzeta
ako Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne
politike uistinu nije sigurno može li se socijalna djelatnost
obavljati u stambenom prostoru.
Također, svim dosadašnjim pravilnicima takva nesigurnost u što se
kako i gdje može nikad nije dovođena u pitanje a svi su
definirali uvjete prostora. Štoviše, čak ni sam Zakon o
socijalnoj skrbi iz 2013 i oni prije njega definiraju pružanje
usluga smještaja u obiteljskom domu tj.
obiteljskoj kući.
Jedan od razloga zašto je obrazloženje neprihvatljivo jest Zakon
o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (NN 85/20) koji
člankom 18 propisuje djelokrug rada ministarstava pa tako i
djelokrug rada Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i
državne imovine. Djelokrug propisuje da Ministarstvo prostornoga
uređenja, graditeljstva i državne imovine obavlja poslove koji se
odnose na prostorno uređenje, graditeljstvo i stanovanje, ali
nismo vidjeli i da propisuje uvjete samog prostora u kojima će se
pojedina djelatnost obavljati već to svaki resor uređuje za sebe.
Tako, primjerice, Ministarstvo turizma donosi Zakon o
ugostiteljskoj djelatnosti u kojima se određene usluge pod
određenim uvjetima mogu pružati u stambenoj kući. Tako je do sada
funkcionirala i socijala.
Ima li alternative?
– Prikupljamo reakcije s terena. Nisu pozitivne. Neki bi se možda
prebacili na uslugu organiziranog stanovanja za prvi stupanj
usluge, jasno da ćemo i mi kao udruga zagovarati širenje tih
usluga, no bojim se da će efekt povjerenja u sustav i resorno
ministarstvo imati najveći utjecaj o donošenju odluke o opstanku.
Prvo su mi dali da se bavim ovim pa su mi to zatvorili, sad bi da
se bavim ovim pa će i to … Nisu ovo dobri uvjeti za socijalne
djelatnosti. Neka razina povjerenja u sustav mora
postojati.
Kakvi su danas odnosi, kakva je razina
povjerenja?
– Ne želite znati. Čak ni ja ne želim znati. Trudim se sačuvati
optimizam i vjerovati da će razum i odgovornost pobijediti. I
profesionalna i politička odgovornost. Jer ne radi se ovdje o
očuvanju par stotina biznisa i obitelji, radi se o hrvatskom
društvu. O našoj budućnosti. Moramo imati vjere ako želimo nešto
promijeniti. Samo kritizirati i dignuti ruke od svega nije
dovoljno. Pravilnik je još u savjetovanju, vjera umire zadnja.
Klasa optimist.