U Hrvatskoj je od početka ove godine bilo je više od 4 tisuće i 300 požara na otvorenom prostoru - dvostruko više nego prošle godine
Policija je utvrdila kako je svaki jedanaesti ili ukupno 309
požara direktna posljedica kaznenih djela ili prekršaja. Policija
je uspjela dokazati 33 kaznena djela iz 2 različita članka
Kaznenog zakona te 271 prekršaj. Kod 25 kaznenih djela počinitelj
je pronađen, a za njih 8 – osobe koje su izazvale požar nisu
pronađene.
Zbog čega piromani namjerno podmeću požare i kakav je psihološki
profil takvih počinitelja, za RTL je
pojasnila Višnja Mandac, voditeljica Odjela za forenzičku
psihijatriju u bolnici dr. Ivan Barbot.
“U našoj ustanovi je bilo takvih slučajeva zadnjih godina, u
istraživanju imamo jedan postotak pacijenata koji su završili
ovdje na liječenju kao neubrojive osobe koji su u sklopu
počinjenja kaznenog djela paljenja požara ili vatre imali i
ostale dijagnoze psihijatrijske kao što je tu najčešće
shizofrenija, mentalno retardirane osobe koje su sklone
destruktivnom ponašanju i alkoholne psihoze”, kaže Mandac.
Piromanija je poremećaj kontrole impulsa
Problem nastaje u tome što ti pacijenti nemaju kontrolu nad onim
što rade i ne mogu stati. “Piromanija je poremećaj kontrole
impulsa, znači ne možemo kontrolirati impuls, nagon. Oni
planiraju počinjenje tog kaznenog dijela i kad učine to kao da se
oslobode te napetosti i kao da to splasne, njima je to jedan čin
zadovoljenja njihovih nagona zato kažemo da to ide u poremećaj
kontrole impulsa”, poručuje.
No ima svakakvih slučajeva, neki to rade samo iz znatiželje.
“Možemo klasificirati piromaniju prema određenim stupnjevima.
Imamo od adolescencije, oni koji to idu istraživački raditi,
imamo delinkvente koji tako nečim traže pažnju od društva i
psihijatrijske slučajeve koji već imaju dijagnozu i kad izazovu
požar traže poziv u pomoć da im se pomogne jer u toj cijeloj
tjeskobi oni to tako izražavaju”, objašnjava Mandac.
Objašnjava postoji li način da se to izliječi i na koji način.
“Piromani se rijetko javljaju u psihijatrijske ustanove, oni
pretežito kad naprave kazneno djelo kad završe na vještačenjima,
onda dođu i moraju prihvatit taj forenzički tretman. To je
dugotrajan postupak jer oni su slabijim uvidom i nemaju realitet
zbog čega su to počinili, odbijaju potvrditi da su to učinili,
tako da je dugotrajno liječenje, ali u sklopu jedne psihoterapije
i farmakološkog liječenja idemo prema uspjehu liječenja
piromanije”, zaključuje Mandac.