Sukob je postao opsežan i nemilosrdan rat sa svakodnevnim zračnim napadima i borbama kojima se ne nazire kraj
Šest mjeseci nakon što su ruske snage pokrenule invaziju na
Ukrajinu nadajući se ‘blitzkriegu’, sukob je prerastao u
opsežan i nemilosrdan rat sa
svakodnevnim zračnim napadima i borbama kojima se
ne nazire kraj.
Većina istoka i juga Ukrajine pod ruskom je kontrolom zbog
čega je Kijev ostao bez luka na Crnom moru koje su ključne za
izvoz žita, žile kucavice ukrajinskog gospodarstva.
Rusija, pak, pati pod zapadnim sankcijama, premda rijetki
očekuju da će ruski predsjednik Vladimir Putin tako
skoro prekinuti sporo ali uporno napredovanje
kroz ukrajinski teritorij, a kamoli odreći se teritorija
koji je već okupirao.
Koliko bi dugo rat mogao trajati?
Obje strane pretrpjele su velike gubitke u ljudstvu i opremi, ali
nijedna i ne pomišlja na prekid vatre.
Ukrajinci vjeruju da vode egzistencijalnu bitku za obranu svoje
nacije koju Putin ne priznaje smatrajući je povijesnom pogreškom.
“U takvim okolnostima nitko ne može pobijediti”, rekao
je Konstantin Kalašev, politički analitičar iz Moskve. “Ova
‘specijalna vojna operacija’ mogla bi trajati godinama”.
“Rusija se nada pobjedi iscrpljivanjem protivnika… Vrijeme nije
na strani Ukrajine i njezino gospodarstvo moglo bi se slomiti”,
rekao je za AFP.
Marie Dumoulin, direktorica Europskog vijeća za vanjske odnose,
rekla je da bi objema stranama sada bilo teže povući se zbog
snažne potpore zapadnih saveznika.
“Svaka strana misli da još može prevagnuti vojnim putem pa
nije vjerojatno da će rat završiti tako skoro”, rekla je.
Putin također stavlja sukob u kontekst ruskog otpora
ekspanzionističkom NATO-u, smatrajući bilo kakvu sugestiju
“poraza” neprihvatljivom.
Mogao bi kazniti ukrajinsku želju za tješnjom integracijom s
Europskom unijom napredujući prema ključnoj luci Odesi, čime bi u
biti Ukrajinu odsjekao od mora i ugušio joj izvoz.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski istodobno bi
mogao više težiti taktičkim uspjesima, poput potapanja ruske
raketne krstarice Moskve u travnju ili čak pokušati protuofenzivu
kako bi oslobodio neka područja.
“To bi mu omogućilo da dodatno motivira ukrajinske postrojbe i
društvo i opravda svoje zahtjeve za većom pomoći europskih
partnera”, rekla je Dumoulin.
Može li Ukrajina nastaviti pružati otpor?
Vojna oprema i obavještajni podaci dobiveni iz Europe i SAD-a
omogućili su ukrajinskim snagama da uspore, ali ne i
da zaustave ruske snage u Donbasu i duž crnomorske
obale.
Ali to također omogućuje Rusiji da konsolidira svoje pozicije, s
obzirom na to da je već uspostavila vojno prisustvo na Krimu u
osam godina od aneksije.
A Zelenskijevi pozivi za naprednijim i moćnijim oružjem
zasad nisu urodili plodom.
“Ukrajinski narod je ujedinjen i podržava vladu, ali ta
stabilnost se također snažno oslanja na ideju da zapad pomaže
Ukrajini u ovom ratu”, rekao je Dimitri Minic,
znanstvenik Francuskog instituta za međunarodne odnose u Parizu.
Dolazak hladnog vremena također će staviti na kušnju odlučnost
Ukrajinaca, suoče li se s nestašicama goriva i redukcijama struje
ili grijanja i drugim teškoćama, osobito ako još više ljudi bude
istjerano iz svojih domova zbog borbi.
Dumoulin je rekla da će 40 posto ukrajinskih škola ostati
zatvoreno na početku nove školske godine, što bi moglo imati
velike psihološke posljedice.
“Puno toga će ovisiti o njihovoj sposobnosti da prebrode zimu,
osobito onih iza linija bojišnice… Bit će teško”, rekla
je.
Hoće li rusko gospodarstvo izdržati?
Unatoč tome što je Moskva pogrešno procijenila ukrajinsku
sposobnost pružanja otpora, izgleda da je Rusija spremna
platiti cijenu dugotrajnog rata iscrpljivanja.
Ukrajinski saveznici pokušali su ugušiti rusko gospodarstvo
pritiskom na izvoz nafte i plina, namećući istodobno sankcije
koje ograničavaju uvoz i prisilivši mnoge zapadne tvrtke da odu
iz zemlje.
No “računi od izvoza, većinom nafte, plina, ugljena i druge robe,
ne samo da su nastavili pristizati nego su i premašili
očekivanja”, rekao je Chris Weafer, dugogodišnji analitičar
za Rusiju pri konzultantskoj tvrtki Macro-Advisory.
Obični Rusi doživjeli su već sankcije nakon aneksije Krima,
a vlada je ubrzo pronašla nove izvore za industrijske
komponente i druge materijale iz Turske i Azije.
“Gospodarstvo, industrija i ljudi imali su osam godina da se
prilagode sankcijama tako da su zemlja i stanovnici danas bolje
pripremljeni i više samodostatni, barem kad je riječ o osnovnom”,
rekao je Weafer.
Međutim, posljedice sankcija mogle bi se početi osjećati u punom
opsegu u godinama koje dolaze kako Rusija bude preusmjeravala
sredstva s investicija u rat, a strane tvrtke budu i dalje
oprezne.
“Osjetit ćemo puni učinak za oko pet godina”, rekao je Kalašev.
Kakvi su mogući rezultati?
Ako se sukob pogorša tijekom zime i u 2023., puno toga će ovisiti
o tome hoće li zapad nastaviti pomagati, osobito budu li birači
smatrali da cijena rata, prije svega u smislu rasta cijena
goriva i hrane, postaje previsoka.
“Vjerojatno će doći vrijeme kada će Putin računati na zamor
zapada i ponuditi određene ustupke… ne bi li potaknuo zapadne
čelnike da izvrše pritisak na Ukrajinu da prekine sukob pod
ruskim uvjetima”, rekla je Dumoulin.
Osim ako se ne dogodi neka katastrofalna vojna pogrešna procjena,
nije vjerojatno da će se ukrajinska vojska potpuno urušiti i
rijetki očekuju da će Zelenski pristati na bilo kakve pregovore
koji ne predviđaju povrat cjelokupnog izgubljenog ukrajinskog
teritorija, uključujući Krim.
A ako njegovi saveznici nastave pomagati mu i slati oružje,
ruska vojna prednost mogla bi se postupno smanjiti.
To bi moglo također ugroziti Putinovu potporu kod kuće i možda
katalizirati oporbene snage pred predsjedničke izbore u ožujku
2024. godine.
“Napetosti između Kremlja i onoga što je ostalo od civilnog
društva pogoršali bi proglašenje rata, ratnog stanja i opća
mobilizacija”, rekao je Minic.
“Posebno velikim gradovima kao što su Moskva ili Sankt
Peterburg, gdje opsesivna protuzapadna priča ima
slabije uporište”.