Čelar Čupić i Črnelić kažu da su spremne ići u štrajk ukoliko ne dođe do dogovora između Vlade i sindikata
Rijetko tko zna štrajkati kao što znaju Francuzi – i to se opet
danas potvrdilo. Nisu radile škole, nisu vozili autobusi ni
vlakovi, pa čak ni onaj između Londona i Pariza – jer radnici
štrajkaju.
Tisuće ljudi izašle su na ulice prosvjedovati zbog istog problema
koji muči sve radnike u cijelom svijetu. Inflacija je, cijene su
porasle, a plaće su iste. Makar, francuska je inflacija među
najnižima u Europi, malo iznad 6 posto. I ne štrajkaju samo
učitelji i medicinsko osoblje, štrajkaju i radnici nuklearnih
elektrana, koji osiguravaju struju cijeloj Europi.
Hoćemo li slične prizore gledati i u Hrvatskoj? Jer, i naši javni
službenici žele veće plaće zbog inflacije. I kod nas, kao u
Francuskoj zasad nema dogovora. Što kažu radnici? O tome su u RTL
Direktu govorile učiteljica Jagoda Čelar Čupić i medicinska
sestra Melanija Črnelić.
Čelar Čupić i Črnelić kažu da su spremne ići u štrajk ukoliko ne
dođe do dogovora između Vlade i sindikata.
“Prilično dugo traje ta priča, još od prošlog natezanja oko onih
4 posto, a tresla se brda i rodio se miš. To su situacije na koje
smo navikli. Smetaju jer smatramo da struku i dignitet treba
braniti i da država treba svoje službenike i javne djelatnike
podržavati. Ovog puta smo na tom tragu da to neće ići sasvim lako
i da smo kao prosvjetari spremni izaći u štrajk”, kazala je Čelar
Čupić.
Uvjeti rada nezadovoljavajući
Črnelić, koja u Svetom Duhu radi kao medicinska sestra, kaže da
su uvjeti rada za pacijente i njih nezadovoljavajući.
“Nema se prostora, vremena, stimulacije. Treba raditi na tome.
Dobili smo kroz vrijeme puno dokumentacije koju trebamo
ispunjavati, nas kao sestara nema dovoljno. Sistematizacija se ne
radi dobro. Rade je po broju kreveta , a ne po težini pacijenata.
Smatramo da to nije dobro i da to treba mijenjati. Zakinuti su
pacijenti i mi. Mi smo zdravstveni radnici i posebno smo
senzibilni prema pacijentima. Nije nam lako raditi. Imate osjećaj
krivnje da niste učinili dobro i dovoljno, živite s tim osjećajem
i to nije lako. Postoje standardi koliko dugo morate nešto
vremenski odrađivati. Pacijenta treba hraniti 15 minuta, a mi
nemamo za to vremena. Treba dati terapiju, odnjegovati pacijenta,
napisati hrpu papira. Fali nas jako puno, puno je realizirano
prekovremenih, radi se vikendima, praznicima, noćima i to je
težak, stresan i odgovoran posao”, kazala je Črnelić.
Čelar Čupić je komentirala ima li pritisaka zbog ocjena.
“To je klasična priča. Naše ocjene su kao i prije od 1 do 5 i tu
su se pojavili i pojavljuju se sve veći problemi vezani za
ocjenjivanje učenika. Dalo bi se o tome. U svakoj školi bi trebao
biti psiholog kojeg nemamo, u slučaju daš kola nema više od 500
djece nema pravo na zapošljavanje psihologa. To je veliki
nedostatak. Kronično nam nedostaju asistenti u nastavi, imamo
prilično puno djece po svakom odjeljenju koji imaju
individualizirani ili prilagođeni pristup, to je integracija
takve djece u razrede. Nedostaje nam logopeda, defektologa”,
kazala je Čelar Čupić.
Kazala je kako su se škole digitalizirale, ali da oprema koju
imaju nije najadekvatnija i primjenjiva.
“Imamo opremu koja ne funkcionira dobro, veze nam pucaju,
interneta nema, bežični internet smo dobili prošle školske
godine”, kazala je Čelar Čupić.
Fali ljudi u zdravstvu i školstvu
Kazala je i da je osnovica za učitelje i nastavnike 6.282,29
kuna.
“U zdravstvu je 6.300 kuna, ali osnovica je ispregovarana u
Brutu”, kazala je Črnelić.
Črnelić je kazala i da mnogi medicinari odlaze van.
“Ne samo mladi ljudi, nego ima i onih koji su opterećeni i
kreditima. Kod nas je par kolegica otišlo, žene pred mirovinu,
koje su morale otići van jer nisu mogle i znale ovdje riješiti
svoje financijsko stanje. Odljeva ima puno, ljudi idu van jer se
ovdje radi previše za premalo novaca”, kazala je Črnelić.
“Kod nas ne možete dobiti mlade ljude iz STEM područja, inženjere
elektrotehnike, građevine, matematike, to su deficitarna
zanimanja. Ne možete dobiti ljude koji se žele javiti na natječaj
i raditi u prosvjeti jer je vrijednost njihovog rada premalo
prepoznata i preslabo plaćena”, kazala je Čelar Čupić.
Jesu li požalile što su se odlučile baviti ovim poslom? I Čelar
Čupić i Črnelić kažu da ne.
“Natežemo se godinama s Vladom. Malo daju, uzmu, pa vraćaju.
Uvijek imaš osjećaj da se vrtimo u krug i da smo stalno tu
negdje. Ništa se spektakularno kod nas nije dešavalo”, kazala je
Črnelić.
“Spremni smo na štrajk, to je naša borba u kojoj imamo puno
iskustva, ali ljubav za svoj poziv i prema djeci, to je nešto što
nas motivira da radimo još bolje i više i da se do kraja borimo
za ono što smatramo da nam pripada”, kazala je Čelar Čupić.